Dr. sc. Jadranka Švarc: Zaštititi šutljivu većinu i normalno funkcioniranje institucija

Glas Slavonije u broju od 27. sudenoga 2021. objavljuje razgovor s dr. sc. Jadrankom Švarc pod naslovom “Zaštititi šutljivu većinu i normalno funkcioniranje institucija”.Glas Slavonije

– Glas Slavonije (online izdanje) : Zaštititi šutljivu većinu i normalno funkcioniranje institucija, 27. 11. 2021.
– Glas Slavonije (tiskano izdanje) : Zaštititi šutljivu većinu i normalno funkcioniranje institucija, 27. 11. 2021.

U mnogim dosadašnjim istraživanjima gotovo redovito navodi se da Hrvati premalo vjeruju javnim institucijama, vlasti općenito i političarima najmanje. Zašto je tome tako, postoje li osim objektivnih razloga također i neki drugi razlozi (strahovi, dvojbe, neinformiranost, zaostalost…), koji generiraju manjak povjerenja – pitali smo dr. sc. Jadranku Švarc, sociologinju s Instituta Ivo Pilar u Zagrebu?

– Nepovjerenje u institucije danas je globalni fenomen u zapadnim demokracijama uključujući i Hrvatsku. Građani su sve više razočarani politikom te gaje prezir prema političarima i svim oblicima vlasti, dok su autoritarne populističke građanske struje koje se temelje na nezadovoljstvu građana institucijama sistema u usponu diljem svijeta. Razlog je, kako tvrdi Y. Mounk, profesor sa Sveučilišta Johns Hopkins u Americi, u svojoj knjizi People vs. Democracy, u usponu neliberalne demokracije ili demokracije s ograničenim građanskim pravima (prava manjina, sloboda javnih medija, trodiobe vlasti i sl.), koju propagiraju desničarske konzervativne struje uime borbe protiv korumpiranih suvremenih demokracija koje ne uspijevaju osigurati zadovoljavajući životni standard za sve građane (nejednakosti između bogatih i siromašnih sve su veće), i riješiti imigraciju, tj. probleme pomirbe različitih identiteta. Pritom se obilato koriste društvenim mrežama šireći mržnju prema vlasti “uime naroda” i ugnjetavanog “malog čovjeka”.

APSURDNE SITUACIJE

Kakva je situacija oko tih pitanja u Republici Hrvatskoj?

– Na žalost, u Hrvatskoj gotovo da nijedan sustav ne funkcionira kako treba, u cilju iskrene zaštite prava građana, što stvara osjećaj ugroženosti i zabrinutosti te nepovjerenja i skepse prema sustavu i politici. Povjerenje u pravni sustav odavno je narušeno i stalno podgrijavano novim skandalima, a nimalo nije bolje ni u financijskom sektoru (prijetnja inflacije), u socijalnoj skrbi gdje se kontinuirano javljaju ekscesi koji su na rubu pameti. Poseban je problem zdravstveni sustav koji je na rubu kolapsa te građani ostaju bez zdravstvene zaštite, jer ili nema liječnika, ili je velika opterećenost oboljelima od bolesti COVID-19, ili se štedi na troškovima (tko će ga znati). Nažalost, nepovjerenje u vladajuće strukture se preslikava i na odnos prema mjerama Vlade protiv pandemije, što rezultira odbijanjem dijela građana da se cijepe, testiraju i koriste COVID potvrde uime građanskih sloboda i zaštite ljudskih prava. Nepovjerenje u institucije dovelo je do apsurdne situacije da liberalne demokracije danas doživljavaju kolaps jer ih borci za pravo “na imanje virusa” optužuju za kršenje ljudskih prava, rušeći tako same temelje demokracije, a u zamjenu nude “slobode” u sklopu autoritarnih sistema. Borba između vaksera i antivaksera postaje tako politička borba između vaksera koji se zalažu za istinsku demokraciju i građanska prava, i antivaksera koji građanske slobode žele suziti pod krinkom borbe “za pravdu i narod”, a protiv korumpiranih i nesposobnih političara. Takvu situaciju u velikoj mjeri iskorištavaju oporbeni političari i konzervativne udruge koje pod krinkom borbe za građanska prava nastoje još više potkopati i povjerenje u institucije i destabilizirati funkcioniranje države. Antivakserski skup u Zagrebu prošlog vikenda na kojem su se okupljali, između ostalih, i oporbenjaci te se tražila i ostavka Vlade, to najbolje ilustrira.

POSTNORMALNA ZNANOST

Osim općenitog nepovjerenja u javne institucije, čini se da Hrvati također premalo vjeruju u znanost i znanje, što posebno do izražaja dolazi u ovom pandemijskom vremenu. Koliko i to pokazuje određenu zrelost (nezrelost) i razvijenost (nerazvijenost) društva u cijelosti?

– Razvoj znanosti dio je tehnološkog i civilizacijskog napretka koji nam je omogućio današnji način života i standarda. Ipak, znanost se danas suočava s rastućim društvenim kritikama i skepsom građana, što nam najbolje ilustrira neprihvaćanje cjepiva protiv zaraze COVID-19. Većina ljudi vjeruje da su rezultati znanstvenih istraživanja egzaktni, univerzalni i objektivni, a znanstvene istine vječne i nepromjenljive. Stoga postoji veliko nerazumijevanje prirode znanstvenog rada, odnosno činjenice da znanstvena znanja i znanstvene istine evoluiraju i mijenjaju se. Promjene u spoznajama (npr. koliko dugo traje djelovanje cjepiva, mogu li se i cijepljeni zaraziti i sl.), izazivaju nepovjerenje građana u znanost i dvojbe u vezi slijeđenja znanstvenih preporuka.

Međutim, ova neodređenost u znanstvenim rezultatima i posljedično nepovjerenje građana u znanstvene preporuke, rezultat je specifične situacije u kojoj se znanost danas nalazi, a za koju je još krajem 1980-ih skovan termin postnormalna znanost. Postnormalni kontekst označava stanje kompleksnih društvenih i znanstvenih problema, suočavanje znanstvenika sa situacijama visokog rizika u kojem su činjenice neizvjesne, ulozi visoki, a problemi zahtijevaju hitne odluke, često u interakciji s civilnim društvom i politikom. Pandemija bolesti COVID-19, potres u L‘Aquili, kolaps nuklearne elektrane Fukushima i mnogi drugi manje dramatični, ali trajni društveni izazovi, kao što su klimatske promjene, čiste energije, ili uvođenje cirkularne ekonomije, ilustriraju kako je znanost suočena s potrebom pružanja rješenja u okolnostima duboke neizvjesnosti i u bliskoj interakciji s političarima i širom društvenom zajednicom od koje ovisi prihvaćanje ili neprihvaćanje rješenja i tome adekvatno ponašanje. Dok “normalna” znanost pokazuje veliku efikasnost u, primjerice, stvaranju novih znanja nužnih za medicinsku dijagnostiku i liječenje te upravljanje zdravstvenim sustavom (nažalost, ne i našeg zdravstvenog sustava) u situacijama kada respiratori, bolnički kreveti i zdravstveni sustav u cjelini dosegnu svoj limit, normalna znanost ne nudi gotovo nikakva rješenja i smjernice. Tada na scenu stupa politika i političke odluke, a paralelno s tim nepovjerenje građana u institucije i otpor političkim odlukama. Znanost se izjednačava s institucijama sistema čijem se autoritetu ne treba pokoriti, nego je treba “pribiti na križ” – kako je to simbolično učinjeno prošlog vikenda na demonstracijama protiv COVID potvrda u Zagrebu.

FACEBOOK ISTINE

Koliko vjerovanje u razne nazoviznanstvene teorije o primjerice cjepivima i cijepljenju te nepovjerenje u argumente stručnjaka i znanstvenika stvaraju dodatne probleme i usporavaju globalnu i lokalnu borbu protiv pandemije?

– Ljudi traže jednostavna rješenja za složene znanstvene probleme, a teorije zavjere daju jednostavna rješenja. Znanost je, s druge strane, postala visoko specijalizirana, složena i teško razumljiva laicima. Zato Facebook grupe određuju što će se smatrati istinom, zbiljom i pravilnom interpretacijom događanja. Svatko danas može biti prorok na društvenim mrežama i uvijek će se naći sljedbenici, posebno danas, kada se znanost počinje politizirati kao što je to slučaj s COVID-19, i kada politika istovremeno donosi uistinu nekonzistentne i nelogične odluke koje građani doživljavaju kao maltretiranje. Raste otpor prema mjerama za suzbijanje bolesti COVID-19, koji brzo prerasta u nezadovoljstvo institucijama sistema i politikom uopće. Moglo bi se reći da dolazi do sinergije između malih grupa koje šire nazoviznanstvene teorije i velikog broja nezadovoljnika što onda prijeti i društvenim nemirima. Za pretpostaviti je da većina ljudi smatra da cijepljenje i ostale mjere nisu najsretnije rješenje, ali to je jedino što sada imamo za suzbijanje epidemije, pa se toga treba pridržavati. Nije jasno nude li protivnici COVID potvrda ikakvo rješenje za pandemiju, osim prirodne selekcije i umiranja.

Često se kod nas čuje fraza “teror manjine nad većinom”, posebno aktualna danas kad se prosvjeduje protiv cijepljenja, uvođenja COVID potvrda i Nacionalnog stožera. Mora li odgovorna i strpljiva većina trpjeti neodgovorno ponašanje bučne manjine, da se tako izrazim? Mogu li izmjene zakona pripomoći, konkrektno glede obveze COVID potvrda?

– Teror manjine nad većinom u pogledu zagovaranja necijepljenja protiv koronavirusa, predstavlja realnu društvenu činjenicu, a rezultat je razvoja dvaju u suštini pozitivnih društvenih procesa – razvoja civilnog društva i demokracije, a koji su se danas iskrivili i gotovo pretvorili u svoju negaciju. O razvoju neliberalne demokracije već je bilo riječi, a razvoj civilnog društva koje obuhvaća slobodno udruživanje građana u neformalne i ne-vladine organizacije (obično udruge ili zaklade), radi ostvarenja nekih zajedničkih ciljeva, usko se vezuje uz uspon moderne socijalne države i demokracije. Civilno društvo zato se najčešće vezuje uz pozitivne akcije i vrijednosti (npr. zaštita okoliša, prava manjina i sl.), ali s razvojem neliberalne demokracije sve su češće negativne manifestacije civilnog društva u obliku raznih konzervativnih grupa koje agresivno nameću svoje stavove, vrijednosti i svjetonazor ostalima.

POSTROŽITI MJERE

Kako prevladati i taj problem koji eskalira diljem Europe, uključujući i Hrvatsku?

– Da bi neko demokratsko društvo funkcioniralo, potrebno je da građani budu svjesni svojih prava i sloboda, odnosno činjenice da je sloboda pojedinca ograničena slobodom drugog pojedinca, u smislu da ga ne smije ugrožavati. Antivakserske grupe zalažu se za vlastitu slobodu, pritom ne vodeći računa da njihova sloboda ugrožava ne samo slobodu, nego i živote drugih ljudi. Statističke analize jasno upućuju na to da visoko procijepljene zemlje imaju manji broj oboljelih i manji broj mrtvih, a neprocijepljene zemlje, kao Hrvatska, velik broj i oboljelih i umrlih (Hrvatska je 15. u svijetu prema broju umrlih). Izgleda da takvi argumenti, kao i kolaps bolničkog sustava ne dopiru do ljudi koji COVID potvrde doživljavaju kao napad na svoju slobodu, a ne kao sredstvo slobode za većinu građana.

Civilno društvo pretvorilo se s antivakserskim grupama u svoju suprotnost. Posljednji protesti u Zagrebu s verbalnim, pa i fizičkim napadom na novinare te protesti u Nizozemskoj i Belgiji koji su eskalirali u otvoreno nasilje i palež, ilustriraju u kojoj su mjeri agresiji izloženi građani kojima agresija i nasilje nije opcija za ostvarenje svojih prava. Kako dugotrajno uvjeravanje u dobrobiti cijepljenja, pa makar i kratkoročno, nije polučilo gotovo nikakav rezultat, za vjerovati je da će država morati postrožiti mjere, uvesti određen način prisile kako bi zaštitila šutljivu većinu i omogućila koliko-toliko normalno funkcioniranje institucija, posebno zdravstvenog, obrazovnog i socijalnog sustava države. (D.J.)

Znanost se izjednačava s institucijama sistema čijem se autoritetu ne treba pokoriti, nego je treba “pribiti na križ” – kako je to simbolično učinjeno na demonstracijama u Zagrebu…

Dr. sc. Jadranka Švarc

Također provjeri

Dr. sc. Sara Ursić na konferenciji “Parkovi za sve. Zagrebački parkovi – može li drugačije?”; Zagreb, 25. 11. 2022.

Dr. sc. Sara Ursić je u kooautorstvu s dr. sc. Jelenom Zlatar Gamberožić (Institut za… Pročitaj više o Dr. sc. Sara Ursić na konferenciji “Parkovi za sve. Zagrebački parkovi – može li drugačije?”; Zagreb, 25. 11. 2022.