Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Skup o mirnoj reintegraciji hrvatskoga Podunavlja u tisku


VJESNIK: Mirna reintegracija Podunavlja najuspješnija misija UN-a
GLAS SLAVONIJE: Srbi izostali sa znanstvenog skupa
VEČERNJI LIST: Prisjećanje na '91. i mirnu reintegraciju
HINA, VJESNIK ON-LINE. Završio znanstveni skup o procesu mirne reintegracije

 


 


REINTEGRACIJA: Stručnjaci, znanstvenici i sudionici na dvodnevnom skupu u Vukovaru


Mirna reintegracija Podunavlja najuspješnija misija UN-a

 

Bivši upravitelj Jacgues Klein istaknuo je da je cijela misija UNTAES-a, kroz pregovore i povremene pritiske, bila vrlo uspješna, osim u obnovi infrastrukture

 

VUKOVAR - U organizaciji Područnog centra Instituta društvenih znanosti „IvoPilar“, u Vukovaru je u četvrtak počeo dvodnevni stručno-znanstvem skup posvećen mirnoj reintegraciji hrvatskog Podunavlja u ustavnopravni poredak Republike Hrvatske
Govoreći o procesu reintegracije i misiji UNTAES-a, nekadašnji privremeni upravitelj hrvatskog Podunavlja general Jacques Paul Klein najvažnijim je u procesu ocijenio demilitarizaciju pod nadzorom međunarodnih snaga, reintegraciju ljudi i njihov zajednički život, normalizaciju
odnosa između Zagreba i Beograda, te značaj reintegracije za širu sigurnost, posebno u BiH. Naveo je da je na području okupiranog Podunavlja bilo 7000 vojnika 'RSK-a' i oko 1500 pripadnika milicije, dok je UNTAES na raspolaganju imao 5000 vojnika iz 10 zemalja, 800 UN-ovih policajaca, kao i zračnu potporu iz NATO-ove baze u talijanskom Avianu. Od lokalnih Srba tijekom UN-ova mandata otkupljeno je oko 6000 raketnih bacača, gotovo 10.000 streljačkog naoružanja, 15. granata i oko dva milijuna komada streljiva. Klaen je istaknuo da je cijela misija UNTAES-a, kroz pregovore i povremene pritiske, bila vrlo uspješna, osim u obnovi infrastrukture, za što Klein nije uspio ishoditi novac od međunarodne zajednice.
„Mirna reintegracija Podunavlja najuspješnija je mirovna operacija UN-a u povijesti i primjer kako se neuralgične točke u svijetu mogu na mirni način razriješiti“, ustvrdio je potpredsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, ocijenivši organizaciju i provedbu lokalnih izbora 1997. na području Podunavlja ključem cijelog procesa reintegracije.

- Goran Čorkalo, Vjesnik, 14. studenoga 2008.

 


 


Srbi izostali sa znanstvenog skupa

 

VUKOVAR - U organizaciji Instituta društvenih znanosti „Ivo Pilar“ jučer je u Vukovaru započeo dvodnevni znanstveno-stručni skup "Mirna reintegracija hrvatskoga Podunavlja: očekivanja, učinci i perspektive". Skup je okupio 30-ak predavača, znanstvenika i sudionika u provedbi mirne reintegracije, koji su istaknuli kako je riječ o jedinoj misiji UN-a koja je uspješno završena. Vladimir Šeks je naglasio kako su lokalni izbori za hrvatsko Podunavlje bili ključni element. Vesna Skare Ožbolt pojasnila je kako je u tom procesu bilo važno pet elemenata: demilitarizacija, izbori, normalizacija odnosa između Hrvatske i Srbije, Pismo namjere i reintegracija srpske manjine te uspostava povjerenja kao najteži dio procesa, jer je trebalo razriješiti odnose među ljudima. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta „Ivo Pilar“, istaknuo je kako su na 11. znanstveno-stručni skup pozvani svi relevantni akteri, uključujući i predstavnike srpske zajednice, no oni se nisu odazvali. "Drago mi je što su otvorenju nazočili predstavnici Konzulata Srbije u Vukovaru, a zašto nitko od intelektualaca iz redova srpske zajednice u Hrvatskoj nije došao, ne znam", rekao je Sakić, dodajući kako je, među ostalima, poziv za sudjelovanje upućen Miloradu Pupovcu.

- D. Korpoš, Glas Slavonije, 14. studenoga 2008.

 


 

 

VUKOVAR – 17 GODINA POSLIJE

Prisjećanje na '91. i mirnu reintegraciju

 

Najveće zanimanje izazvao je govor J. P. Klein

 

Sada počasni građanin Vukovara Jacques Paul Klein svoj je boravak u Gradu heroju produžio jer je jučer sudjelovao u radu dvodnevnog znanstveno-stručnog skupa "Vukovar 91' - 17 godina poslije" čija je tema proces mirne reintegracije. Kako je Klein bio UN-ov prijelazni upravitelj u hrvatskom Podunavlju i gIavni akter procesa za uspostavIjanje suživota na tada uništenom području, izazvao je veliku pozornost sudionika skupa.
- Morali smo ukloniti srpski strah od etničkog čišćenja, a postojali su stalni pritisci Hrvata da što prije steknu nadzor nad tim područjem - rekao je Klein. Prisjetio se i brojnih sastanaka, način na koji je preuzeta kontrola na nafutnim poljima u Đeletovcima i kako se otkupljivalo zaostalo otužje od građana. - Od same okupacije ovog područja pa do potpisivanja Erdutskog sporazuma hrvatska Vlada nastojala je mirnim rješenjem osloboditi okupirana područja. Mislim da činjenicu, da je to u cijelosti jedina uspješna UN misija, danas ne koristimo dovoljno - rekla je Vesna Škare Ožbolt, tadašnja predsjednica Nacionalnog odbora za uspostavu povjerenja. Vladimir Šeks govorio je o lokalnim izborima u Podunavlju provedenima u travnju 1997. godine, a koji su, kako ju istaknuo, omogućili da se proces u cijelosti završi.

- (bb), Većernji list, 14. studenoga 2008.

 


 


Završio znanstveni skup o procesu mirne reintegracije „Vukovar '91. - 17 godina poslije“

 

„Nadam se da će međunarodni sud donijeti odluku da je na Hrvatsku izvedena agresija. Neinstitucionalizacija agresije nosi naime u sebi sjeme zla i izvor je mogućih budućih konflikata“, ustvrdio je ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar Vlado Šakić, dodajući da je isprika Hrvatskoj za agresiju nužna kako se ne izjednačila krivnja, što je, kako je istaknuo, interes Srbije

 

VUKOVAR - Prikazivanjem dokumentarnog filma Vinkovačke televizije iz 2003., autorice Ankice Mlinarić, o razmišljanjima skupine tadašnjih učenika vukovarske Gimnazije o tome što za njih znače pojmovi tolerancija i suživot u Ružičkinoj kući završio je dvodnevni Znanstveno-stručni skup „Vukovar '91. - 17 godina poslije“.
Središnja tema skupa, koji je organizirao vukovarski Centar Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba, bio je proces mirne reintegracije hrvatskog Podunavlja kojim je to područje, nakon privremene okupacije u Domovinskom ratu, 1998. vraćeno u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Zatvarajući skup, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar Vlado Šakić upozorio je kako i 17 godina nakon srpske agresije na Hrvatsku još „nisu institucionalizirane ni krivnja za agresiju ni agresija na Hrvatsku“.
„Nadam se da će međunarodni sud donijeti odluku da je na Hrvatsku izvedena agresija. Neinstitucionalizacija agresije nosi naime u sebi sjeme zla i izvor je mogućih budućih konflikata“, ustvrdio je Šakić, dodajući da je isprika Hrvatskoj za agresiju nužna kako se ne izjednačila krivnja, što je, kako je istaknuo, interes Srbije.
Na skupu, koji je u četvrtak uvodnim izlaganjem otvorio prijelazni upravitelj mirovne misije UN-a u hrvatskome Podunavlju, umirovljeni američki general Jacques Paul Klein, sudjelovalo je tridesetak znanstvenika i sudionika procesa mirne reintegracije.
U izlaganjima, sažetim u tematske cjeline svjedočanstava, znanstvenih pogleda na proces reintegracije te duhovno-kulturne dimenzije mirne reintegracije, sudionici skupa iznijeli su viđenja procesa mirne reintegracije koji je počeo 12. studenoga 1995. godine potpisivanjem Erdutskoga sporazuma, a završio 15. siječnja 1998. vraćanjem hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske.
Sudionici skupa, nakon njegova završetka, položili su vijence i zapalili svijeće podno spomen-obilježja na mjestu masovne grobnice na Ovčari te na Memorijalnom groblju žrtava Domovinskog rata.
Znanstveno-stručni skup „Vukovar '91. - 17 godina poslije“ održan je u sklopu Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine. [Hina]

- Hina, Vjesnik on-line, 14. studenoga 2008.

Razgovor s dr. sc. Stipanom Trogrlićem o Područnom centru Pula


Portal Orbus.be - Glas dijaspore u Belgiji objavio je intervju Bedrudina Gušića s dr. sc. Stipanom Trogrlićem, voditeljem Područnog centra Pula Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar pod naslovom „Mislim da nitko od suvremenih hrvatskih povjesničara ne dovodi u pitanje moralni integritet kardinala Stepinca i činjenicu da je osuđen na montiranom sudskom procesu“

trogrlic_intervju


U Područnom centru Pula rade 3 znanstvenika i 1 stručni suradnik u znanosti. Sva tri znanstvenika rade na projektima Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Istom Ministarstvu predložen je znanstveni projekt Božo Milanović - svećenik, političar i nacionalni vizionar. Bez obzira na recesiju, nadamo se prihvaćanju projekta. U tijeku je i istraživanje Jugoslavenski komunistički režim i vjerske slobode u Istri (1945.-1990.)


U razgovoru dr. sc. Stipan Trogrlić predstavlja djelatnost Područnog centra Pula, govori o istraživanjima novije istarske povijesti, ulozi Katoličke crkve u nacionalno-političkim i društvenim zbivanjima na Istarskom poluotoku, aktualnim skupovima u organizaciji Područnog centra Pula…

- Dr. sc. Stipan Trogrlić – Intervju, Orbus.be, 17. veljače 2011.

Dr. sc. Jelka Vince Pallua: U POSJETU "BIJELOJ HRVATSKOJ"


U sklopu stručnog i znanstvenog posjeta Ukrajini od 25. kolovoza do 4. rujna 2011. dr. sc. Jelka Vince Pallua sudjelovala je na međunarodnoj konferenciji „Guculski fenomen: Živjeti i stvarati umjetnost“. O posjetu i međunarodnoj konferenciji dvotjednik za kulturna i društvena zbivanja ZAREZ u 317. broju od 15. rujna na tri stranice objavljuje priloge sudionika
 
vince1 vince2
vince3 Još uvijek ne mogu vjerovati da smo koračali za nas Hrvate onostranim (ne u eshatološkom, nego u zemljopisnom smislu!) svetim prostorom slavenske Arkadije, podnebljem koje je bilo ishodištem još uvijek sačuvanih i posvjedočenih pretkršćanskih svetih mitskih sklopova i kod nas u Hrvatskoj... - Dr. sc. Jelka Vince Pallua


- SOCIJALNA I KULTURNA ANTROPOLOGIJA: GUCULI — EGZOTIČNI STANOVNICI KARPATA I MEDIJSKA GUCULMANIJA, Zarez, XIII/317, 15. rujna 2011., str. 13-15.

>>> Dr. sc. Jelka Vince Pallua


Dr. sc. Stipan Trogrlić: Razgovor o monografiji Mons. Božo Milanović


Kršćanska obiteljska revija KANA u broju za siječanj 2012. donosi razgovor s dr. sc. Stipanom Trogrlićem pod naslovom Režimi prolaze, narod ostaje! Uloga monsinjora Bože Milinovića u povijesti Istre. Razgovor je vodila Antonia Hrvatin Roth u povodu izlaska iz tiska monografije Mons. Božo Milanović (1890.-1980.). Crkveno-vjersko i javno-političko djelovanje
 

kana_1 kana_2 kana_3 kana_4


- Razgovor u povodu: Režimi prolaze, narod ostaje! Razgovor s dr. sc. Stipanom Trogrlićem, KANA, br. 1/2012.

Doktor Stipan Trogrlić viši je znanstveni suradnik i voditelj Područnog centra Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Puli. Tijekom gotovo dva desetljća proučava ulogu Katoličke crkve u Istri, u istarskim nacionalnopolitičkim i društvenim previranjima u vremenu od kraja 19. do sredine 20. stoljeća te je o toj temi objavio tridesetak znanstvenih i stručnih radova i tri knjige. Porečki i pulski biskup mons. Ivan Milovan imenovao ga je 2001. peritom u kauzi za beatifikaciju sluge Božjega Miroslava Bulešića. Za potrebe kauze napisao je elaborat Vjerske, društvene, političke i nacionalne prilike u Istri 1945.-1955. godine


>>> O monografiji Mons. Božo Milanović - istarski biskup (1890.-1980.). Crkveno-vjersko i javno-političko djelovanje
>>> Predstavljanje monografije dr. sc. Stipana Trogrlića o mons. Boži Milanoviću u Zagrebu
>>> PODRUČNI CENTAR PULA

 

 

 

 

 

 

Rezultati trogodišnjeg istraživanja stavova o Hrvatskoj vojsci u tisku


Jutarnji list u brojevima od 3. i 4. siječnja 2011. godine na 2. i 3. te 10. stranici prikazuje iz pera Krešimira Žabeca rezultate istraživanja projekta HRVATSKA VOJSKA - HRVATSKO DRUŠTVO koje su zajednički proveli Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane u razdoblju od listopada 2007. do lipnja 2009. godine

hv_sl_1 hv_sl_2 hv_sl_3
- Jutarnji list, 3. siječnja 2011. - Jutarnji list, 4. siječnja 2011.



PRVO VELIKO ISTRAŽIVANJE O HRVATSKOJ VOJSCI

Časnici priznali: Dobre veze u stranci znače i više činove

Autor: Krešimir Žabec  / Objavljeno: 03.01.2011

Nadnaslov: Građani i časnici u dosad najvećem istraživanju o Hrvatskoj vosci
Stanje u Oružanim snagama: Ispitani časnici i časnice smatraju da je borbena spremnost Hrvatske vojske slabija danas
   nego u vrijeme Domovinskog rata

Veliki uzorak: Anketa je obuhvatila 3420 građana i 596 časnica i časnika
Pozitivan stav: Hrvatski građani i dalje su ponosni na vojnike svoje zemlje

Terensko istraživanje korištenjem metode usmene ankete provedeno je od listopada 2007. do lipnja 2009. godine

ZAGREB - Borbena spremnost Oružanih snaga slabija je nego u Domovinskom ratu , za napredovanje u časničkoj karijeri potrebne su političke i stranačke veze, vojska nije depolitizirana. To su samo neka od mišljenja građana te časnika i časnica Oružanih snaga iznijetih u istraživanju koje su proveli Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane.
Riječ je o projektu “Hrvatska vojska - hrvatsko društvo”. Stavovi javnosti, časnika i časnica prema Oružanim snagama te hrvatskom nacionalnom identitetu i identitetu Hrvatske vojske istraživali su se pune tri godine . Ispred Oružanih snaga na projektu je radio zamjenik načelnika Glavnog stožera general Slavko Barić.

Analiza tiska

To je najveće istraživanje stavova javnosti i pripadnika Oružanih snaga prema Hrvatskoj vojsci od uspostave hrvatske dražave. Istraživanje je provedeno od listopada 2007. do lipnja 2009. godine.
U tom razdoblju terenskom usmenom anketom obuhvaćeno je 3420 građana iz 135 naselja; 596 časnica i časnika i 147 kadeta grupno je ispitivano, a potom su anonimno ispunjavali upitnik. Uz to, organizarane su i fokus-grupe i ekspertne radionice te je analizirano pisanje hrvatskog tiska. Rezultati istraživanja objavljeni su 20. prosinca prošle godine. S obzirom na način ispitivanja i reprezentativni uzorak, autori istraživanja smatraju da su dobiveni rezultati potpuno relevantni i znanstveno respektabilni.
Oni pokazuju da građani i nadalje imaju pozitivan stav prema Oružanim snagama, te da su ponosni na svoju vojsku. Smatraju da je uloga vojske u obrani zemlje od prijetnji nacionalnoj sigurnosti jako važna. Podržavaju sudjelovanje Hrvatske vojske u međunarodnim operacijama održavanja mira te ukidanja služenja obveznog vojnog roka.
To je za Oružane snage i političko vodstvo države pozitivno.
Zabrinjavajuće je što većina građana i nadalje smatra da vojska nije depolitizirana, s čim se ne slažu ispitani časnici. Alarmantno je da i građani i časnici smatraju da je za napredovanje u časničkoj karijeri potrebna stranačka ili politička potpora. To smatra čak 78,8 posto ispitanih časnika!
Nad tim podatkom se sve relevantne političke strukture u državi itekako moraju zamisliti.
Obje kategorije ispitanika smatraju da su odnosi civilnih i vojnih vlasti zadovoljavajući, no za razliku od časnika građani smatraju da civilno društvo nije dovoljno uključeno u nadzor Oružanih snaga.

Najlošija slika

Reforma Oružanih snaga u istraživanju je dobila pozitivnu ocjenu te se smatra da je u odnosu na razdoblje Domovinskog rata vojska tehnički opremljenija, a njezini pripadnici obrazovaniji. No, časnici i časnice koji imaju nabolji uvid u stanje u vojsci smatraju da je borbena spremnost Hrvatske vojske slabija danas nego prije 16 godina u vrijeme Domovinskog rata, te da su vojnici danas manje domoljubni i spremni na žrtvu nego u vrijeme rata!
Najlošiju sliku o Oružanim snagama imaju ispitani članovi veteranskih udruga te Udruga obitelji poginulih, zatočenih i nestalih.
Oni provedene reforme unutar Oružanih snaga smatraju izrazito negativnim, a na pripadnike Oružanih snaga gledaju kao na plaćenike koji služe Amerikancima, dok je borbena spremnost države sve slabija.

Infografika

hv1_grafika


- Tiskani tekst u pdf formatu: Jutarnji list, 3. siječnja 2011., str. 2-3.
- Tekst na portalu Jutarnji.hr: http://www.jutarnji.hr/casnici-priznali--dobre-veze-u-stranci-znace-i-vise-cinove-/915121/


Istraživanje: Pravi Hrvat nije bahat i ne mora baš biti katolik

Autor: Krešimir Žabec  / Objavljeno: 04.01.2011

Nadnaslov: Nacionalni identitet je važan, ali...
Drugi dio istraživanja: Građani smatraju da pravi Hrvati moraju poštovati političke institucije i zakone te da
   Hrvatska može puno naučiti od drugih zemalja
Hrvatski vojnici: Građani ih doživljavaju kao ponosne, hrabre i domoljubne
Skromni stavovi: Ne smatramo da smo superiorni i da se Hrvatsku previše kritizira


Trogodišnje istraživanje provedeno je među 3420 građana, 596 časnika i časnica te 147 kadeta

ZAGREB - Hrvatskim građanima, časnicima i kadetima iznimno je važan nacionalni identitet, doživljavaju se pripadnicima hrvatske nacije i s njom se poistovjećuju. Važna im je teritorijalna pripadnost, a najmanje im je važna ona europska. Većina njih i u budućnosti se vidi ponajprije Hrvatima, a tek potom Europljanima. Pokazuju to rezultati trogodišnjeg istraživanja koje su proveli Institut društvenih znanosti “Ivo Pilar” i Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane.

Tri kategorije

Istraživanje je provedeno među 3420 građana, 596 časnica i časnika te 147 kadeta. Jutarnji list objavljuje drugi do istraživanja u sklopu projekta Hrvatska vojska - hrvatsko društvo. Danas objavljujemo rezultate istraživanja o hrvatskom nacionalnom identitetu i identitetu Hrvatske vojske.
Iako su ponosni na svoj nacionalni identitet, sve tri kategorije ispitanih gaje kritičko domoljublje prema naciji. Protive se određenim političkim odlukama, kritiziraju Hrvatsku itd. Osim toga, ne slažu se s odrednicama nekritičkog domoljublja. Većina ne smatra da je hrvatska nacija superiorna, da su odluke uvijek moralno ispravne te da se Hrvatsku previše kritizira. Po pitanju internacionalizma ispitanici su mnogo konzervativniji. Tako samo malo više od 20 posto kadeta i 30 posto građana smatra da bi Hrvatska trebala biti otvorenija prema strancima. No, većina ispitanih ipak smatra da Hrvatska može puno toga naučiti od drugih zemalja.
Prema rezultatima, građani smatraju da pravi Hrvati moraju znati govoriti hrvatski jezik, imati hrvatsko državljanstvo, osjećati se Hrvatima i poštovati hrvatske političke institucije i zakone.

Vojnici su religiozni

Manje je pak za nacionalno određenje važno da su rođeni u Hrvatskoj, da imaju pretke u Hrvatskoj i da su katolici. Ove osobine kao najvažnije prevladavaju i u odgovorima koje osobine mora imati pravi hrvatski vojnik. Osim njih, prema mišljenju građana, časnika i kadeta, hrvatski vojnik mora biti discipliniran, kolegijalan, poštivati zapovijedi nadređenih, posjedovati vojne vještine i pridržavati se vrijednosti OS-a u privatnom životu.
Časnici i kadeti osjećaju veliku privrženost Oružanim snagama, drago im je i važno da su u vojsci i ta ih pripadnost ne sputava i ne nervira. Prema rezultatima rijetko kritiziraju Oružane snage. Pripadnike Oružanih snaga građani doživljavaju kao ponosne, domoljubne, religiozne, hrabre, konzervativne itd.

Infografika

hv2_grafika

- Tiskani tekst u pdf formatu: Jutarnji list, 4. siječnja 2011., str. 10.
- Tekst na portalu Jutarnji.hr: http://www.jutarnji.hr/istrazivanje--pravi-hrvat-nije-bahat-i-ne-mora-bas-biti-katolik/915522/

Hrvatska industrija sreće

 
Sreća hrvatskih građana se od 1995. povećala za dva stupnja na skali od 1-10 i sada je oko 7, što je relativno visoko. U usporedbi sa zemljama EU nalazimo se pri vrhu tranzicijskih zemalja, a zauzimamo 19. poziciju na listi od 28 EU zemalja, kaže hrvatska “doktorica za sreću”, prof. dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan iz Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”

Umjereno sretni   Granica 13.000 dolara   Lakše tegobe   Nepotrebne terapije   Skupo mentalno zdravlje   Najprodavanije knjige   Bolja selekcija   Indeks sreće   Trening za menadžere   Loši u prognoziranju

 


Jeste li sretni? Ne zadovoljni, nego doista, uistinu sretan čovjek? Živite li život koji je ugodan, dobar ili smislen? Jer postoji razlika između ova tri života. Ugodan život bi se prema nekim modernim psihološkim definicijama mogao opisati kao život pozitivnih emocija. Dobar život je život u kojem jačamo naše snage, vrline i talente. Smislen život uključuje sve prije navedeno i još nešto - onaj osjećaj da znate zašto ste ovdje, znate da će sve biti u redu s vama, osjećate neki mir koji izmiče definiciji. Ugodan život, pa i dobar život mogli bismo definirati kao život ispunjen zadovoljstvima, no smislen život je zapravo jedini - sretan život

Gledajući statistički, Hrvati su naoko sretan narod. Vlastitim životom nezadovoljan je tek svaki deseti Hrvat, a baš nesretnima ih se smatra 6,5 posto. Obiteljskim životom zadovoljno je više od polovice stanovništva, a društvenim oko 40 posto. U istraživanju sreće koje od 1960. provodi Ruut Veenhoven Hrvati se mogu pohvaliti da od 73 godine prosječnog trajanja života, čak 43 godine žive sretno. No što je s preostalih 30 godina?

 

Umjereno sretni

Gledajući financijsku računicu, jasno je zašto ljudi umjesto odlaska psihijatru radije posežu za rješenjem iz knjige za samopomoć
 
Domaća recentna istraživanja pokazuju da više od polovice stanovnika Hrvatske, odnosno njih 57,5 posto, vjeruje kako je u današnjoj situaciji potrebno raditi stvari koje uvijek nisu korektne, ako se želi napredovati u životu. Oko 55 posto građana smatra i kako je za uspjeh daleko važnija sreća od rada. Svega 25,6 posto građana Hrvatske s optimizmom gleda na budućnost, što bi značilo da je gotovo tri četvrtine stanovništva pesimistično, a njih 39 posto tvrdi da im je život postao toliko kompliciran da gotovo ne mogu pronaći izlaz.

- Čini se da je sretan čovjek u današnjem svijetu onaj koji radi, koji optimistično gleda na budućnost, koji ostvaruje dobre odnose s bližnjima, s obitelji i prijateljima, i koji je relativno zadovoljan svojim zdravljem. Sreća se definira kao dugotrajno i često osjećanje pozitivnih emocija. Međutim, treba istaknuti da je većina ljudi umjereno sretna. U Hrvatskoj procjene osjećaja sreće pokazuju konstantan porast od 1995., kada su prvi put rađena. Recimo da se sreća hrvatskih građana od tada povećala za dva stupnja na skali od 1-10 i sada je oko 7, što je relativno visoko. U usporedbi sa zemljama EU nalazimo se pri vrhu tranzicijskih zemalja, a zauzimamo 19. poziciju na listi od 28 EU zemalja, kaže hrvatska “doktorica za sreću”, prof. dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan iz Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”.

 

Granica 13.000 dolara

 

No biti sretan zapravo uopće nije lako, što god tko rekao. Nekad je sreća bila imati topli obrok na tanjuru svakoga dana. Ili ostati živ u ratu. Ili roditi zdravo dijete. Aristotel je, 350 godina prije nove ere, rekao da svi ljudi žele biti sretni, ali sreću traže na različite načine. “Jer mnogi misle da je to nešto očigledno i jednostavno - na primjer, užitak, bogatstvo ili čast. Neki misle da će ih usrećiti jedna stvar, drugi misle da će im sreću donijeti nešto posve drugo. U stvari, ista osoba često mijenja mišljenje; kada je bolesna misli da je sreća u zdravlju, a kada je siromašna onda misli da je u bogatstvu.”

Ono što je danas sigurno, jest da sreću ne treba povezivati s novcem. Nakon deset godina intenzivnih istraživanja - ne samo psihologa, nego i ekonomista - odgovor nije jednostavan, ali bi se mogao sažeti u jednu rečenicu: sreća ne ovisi o novcu ako ga imate. Ako ste jako siromašni, kaže prof. Kaliterna-Lipovčan, teško da možete biti sretni, ali kad dostignete jednu razinu zadovoljenja osnovnih životnih potreba, daljnje povećanje prihoda neće vas učiniti sretnijima.


Prema istraživanju Zavoda za javno zdravstvo, neki oblik tableta za smirenje stalno ili povremeno koristi gotovo 80% građana Hrvatske


- U jednom je istraživanju procijenjeno da je ta granica 13.000 američkih dolara bruto nacionalnog dohotka, nakon koje porast materijalnog više ne utječe na to u kojoj će se zemlji građani osjećati sretnijima. Što se tiče čimbenika koji utječu na osjećaj sreće, mislim da je bitno da je čovjek zadovoljan onim što ima, postiže ili se nada da će postići. Nije važno samo zdravlje, već zadovoljstvo vlastitim zdravljem.

Nije važno imati, važno je biti zadovoljan onime što imamo, bilo da se radi o materijalnim stvarima ili odnosima s drugima - ističe profesorica.

 

Lakše tegobe

 

Upravo na toj tankoj, neopipljivoj granici između onoga što imamo i toga koliko smo zadovoljni time što imamo, izrasla je cijela nova industrija modernoga društva - industrija sreće. Ako mislite da niste dio nje, da ste imuni na to što vam prodaju, jako se varate. Malo istraživanje koje je proveo Jutarnji list, pokazuje sljedeće. U deset godina Hrvati su na knjige za samopomoć potrošili 10 milijuna eura. Na psihoterapiji je svakoga dana između 3000 i 4000 ljudi. Potrošnja lijekova za smirenje u pet se godina povećala za 40 posto. Na poslu vas treniraju da postanete asertivni, komunikativni, vječno nasmiješeni. Trend koji je svojedobno iznikao na Zapadu i kojem smo se godinama smijali i izrugivali, jer neurotični zapadnjaci za najboljeg prijatelja imaju psihijatra, dane provode ganjajući karijeru, a večeri provode sami, čitajući kako da u pet koraka pronađu ljubav za cijeli život, ili kako da pripitome svog bezosjećajnog muškarca s Marsa, odnosno histeričnu ženu s Venera, stigao je i u Hrvatsku. I od njega se jako dobro živi.

Prema istraživanju koje je proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo prije dvije godine, tablete za smirenje, uključujući i lijekove na prirodnoj bazi koje se prodaju u ljekarnama bez recepta, povremeno ili stalno koristi gotovo 80 posto građana Hrvatske. Logično, ako se zna da je većini ljudi lakše uzeti tabletu za smirenje, nego promijeniti svoj život. Ovdje ne govorimo o ozbiljnim psihičkim poremećajima, iako su i oni u porastu, pa Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će, primjerice depresija, do 2020. zauzeti drugo mjesto na ljestvici najčešćih bolesti. Ovdje govorimo o lakšim tegobama, napetosti, nesanici, paničnom poremećaju, osjećaju nezadovoljstva; o tome da, kako raste kompetetivnost u društvu, raste i potreba za kapsuliziranom srećom i mirom. Procjene, primjerice, govore da se u cijelom svijetu od lijekova za depresiju godišnje zaradi oko 17 milijardi dolara. Kritičari kažu da svi ti slučajevi nisu pacijenti koji boluju od ozbiljne, teške kliničke depresije, za koju je nužno uzimati lijekove.

 

Nepotrebne terapije

Na cijelom  se svijetu od lijekova za depresiju godišnje zaradi 17 milijardi $, a do 2020. ta bi bolest mogla zauzeti drugo mjesto na ljestvici najčešćih


- Rješavanje problema uzimanjem lijekova za smirenje, benzodiazepina, vjerojatno je najjednostavniji način kako uskladiti svoj život te ostvariti ugodu. Ako liječenje nije ispravno vođeno, pa se lijekovi uzimaju dugotrajno, to postaje problem sam za sebe. Stvoren je velik broj nepotrebnih ovisnika o ovoj skupini lijekova - kaže nam prof. dr. Dinko Vitezić, specijalist kliničke farmakologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci i Kliničkom bolničkom centru Rijeka.

Prateći uporabu ove skupine lijekova tijekom razdoblja od 2001. do 2006., farmakolozi su uočili kontinuirani porast potrošnje u Hrvatskoj koji je iznosio više od 40 posto. Uspoređujući uporabu u nas, te u skandinavskim zemljama (koje se tradicionalno opisuju kao sretnije), ova se skupina lijekova koristi u nas značajno češće, primjerice za oko 10 do 20 posto više nego u Finskoj, a za više od 50 posto nego li u Švedskoj.

- Uporaba benzodiazepina u gradu Zagrebu u 2003. bila je čak i dvostruko viša od hrvatskog prosjeka. Očigledno je da se za rješavanje problema u velikom gradu češće koriste tablete - napominje prof. Vitezić.

Potvrđuju to i rasprave na hrvatskim forumima. U virtualnom prostoru, skriveni iza nadimka, ljudi su mnogo iskreniji pa se tako svojedobno povela cijela rasprava o tome koje su tablete za smirenje najsigurnije. Zoe je tako, pod okriljem noći, u 21.45 sati, napisala: “Nikad prije nisam pila tablete za smirenje, ali sam prije par tjedana imala ‘situaciju’, pa sam popila Persen da ne plačem na javnim mjestima i pomogao mi je. Možda je placebo, tko će ga znati”. Netko skriven iza nadimka “foresst” komentira: “Meni je Persen forte, kad sam bila u izrazito lošim fazama, pomogao da uspijem izbjeći napade plača gdje treba i gdje ne treba (tipa na poslu, u bircu i sl.). Ne uspava me, samo mi postane svejedno i mogu obaviti ‘teške’ razgovore bez suza i reći stvari koje bi mi inače bilo bed.” Žena nadimka “oblaci samo oblaci” odgovara: “Probala Persen i nije pomogao. Meni pomogao Lexaurin kad bih imala ‘situaciju’, smiri me, ali me ne uspava i ne ošamuti. Barem mogu fizički funkcionirati (npr. hodati), bez panike i luđačkog lupanja srca i onog osjećaja da ću se srušiti u nesvijest ili da ću prestati disati. Ali ako nije neka krizna situacija, pokušaj bez tableta”.

 

Skupo mentalno zdravlje

 

Upravo to - da dosta ljudi koji pate, pokušava izbjeći lijekove - ističe i dr. Jadran Morović, psihijatar-psihoterapeut u zagrebačkom Domu zdravlja Centar. Umjesto pilule traže lijek u obliku razgovora. Dr. Morović liječi ljude već 30 godina i samo je kroz njegovu ambulantu u 10 godina prošlo oko 4000 ljudi. Budući da je ujedno i predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, kaže da u Hrvatskoj trenutno radi između 600 i 800 psihoterapeuta. Ako u prosjeku imaju pet pacijenata na dan, to znači da svakoga dana na psihoterapiju odlazi između 3000 i 4000 ljudi. Kaže kako je zamjetno da su ljudi sve skloniji zatražiti pomoć. Pritom nema razlike u tome tko dolazi - u ordinaciju psihoterapeuta dolaze i mladi i stari, i muškarci i žene, i ljudi iz urbanih i ljudi iz seoskih sredina. Hrvati su danas mnogo informiranija kad je u pitanju psihoterapija i predrasude više nisu onakve kakve su bile nekad, kad je bila sramota zatražiti pomoć za duševne boli.

- Smatram da je najbolje da ljudi na psihoterapiju dođu poslije 25. godine, jer su tada već formirane ličnosti i sebe mnogo bolje poznaju nego dok su bili mlađi. Tada su i spremniji mijenjati se, odnosno mijenjati ono što oni žele, a ne ono što od njih zahtijevaju drugi ljudi. Spremniji su otkriti što ih sprečava da budu sretniji ljudi - kaže psihijatar.

Iz svoje prakse zamjećuje da su ljudi skloniji potražiti pomoć kad ih život stisne - tada bi i htjeli sve odjednom riješiti, no to tako u životu, a i terapiji, ne ide. Psihoterapija je dugotrajan proces; kraći tretman, kad se terapeut i pacijent usredotoče na samo jedan problem, traje između 20 i 30 sati. Mentalno i emotivno zdravlje pritom nije nimalo jeftino, ako nemate uputnicu: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plaća psihoterapeutima 150 kuna po satu, no kad se odlazi u privatnu ordinaciju ta se cijena može popeti i do 500 kuna po satu psihoterapije. To bi značilo da je za tretman kod privatnog psihoterapeuta, kojem je su ljudi sve skloniji odlaziti, za rješenje manjeg problema, ponekad potrebno platiti i do 15 tisuća kuna.

Gledajući financijsku računicu, razumljivo je zašto ljudi, umjesto ulaska u ordinaciju, onda radije posežu za rješenjem iz knjige. Priručnik za samopomoć u prosjeku košta 100 kuna i za istu cijenu može se koristiti beskrajno dugo. Procjenjuje se da ta vrsta literature - a ona obuhvaća široku lepezu psiholoških savjetnika, duhovnih vodiča, poslovnih priručnika i još koječega - samo u Velikoj Britaniji godišnje ostvaraju profit od 80 milijuna funti. U Americi, zemlji rodonačelnici self-helpa, to tržište vrijedi više od 600 milijuna dolara, odnosno ugrubo oko šest posto čitavog tržišta knjiga. Hrvati su, prema našoj računici, u proteklih deset godina, čitajući knjige, na sreću potrošili 10 milijuna eura. Naime, prema katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od 1998. do rujna 2008. u Hrvatskoj je objavljeno oko 640 takvih knjiga. Neke od njih doživjele su i više izdanja, no gruba procjena kaže da je, ako je minimalna tiraža te vrste literature 1000 primjeraka po izdanju, prodano 640.000 primjeraka u proteklom desetljeću. Imajući na umu prosječnu cijenu knjige od stotinu kuna, to znači da su Hrvati potrošili 10 milijuna eura.

 

Najprodavanije knjige

 

U Planetopiji, nakladničkoj kući specijaliziranoj za zdrave stilove života, kažu da su ove godine, u usporedbi s prošlom, zabilježili porast prodaje njihovih knjiga od 25 posto. Najveći interes kupci pokazuju upravo za knjige koje govore o ženskom zdravlju, pozitivnom roditeljstvu, kvalitetnoj i zdravoj prehrani, a postoji i stalan dio čitatelja zainteresiranih za teme transcendentalnog, eteričnog i onostranog. U Profilu, koji se može pohvaliti najvećom knjižarom u Zagrebu, kažu da self-help literatura bilježi porast prodaje u odnosu na prošlu godinu i do 70 posto. Izdavačka kuća Profil prepoznala je trendove i oformila potpuno novu biblioteku u kojoj se objavljuju isključivo knjige za samopomoć. Većina knjiga koje su objavili, kaže njihov glasnogovornik Ivica Prtnječa, rasprodana je u nekoliko mjeseci, zbog čega su ubrzo uslijedila i druga izdanja. Profil godišnje objavi stotinjak novih naslova, od čega knjige za samopomoć čine 15 do 20 posto.

No najveći porast sasvim sigurno bilježi nakladnička kuća V.B.Z. kojoj knjige za samopomoć čine 40 do 50 posto svega što objave. Njima je prodaja self-helpa u odnosu na lani skočila za 20 posto, a mogu se pohvaliti i s najprodavanijom knjigom te vrste u Hrvatskoj - “Tajnom” Rhonde Byrne. “Tajna” je u svijetu prodana u 9 milijuna primjeraka i najprodavanija je knjiga iz područja duhovnosti svih vremena. Zašto se self-help tako dobro prodaje u Hrvatskoj? Kako to da su priručnici za samopomoć postali najprodavanije i najčitanije knjige kod nas?

 

Bolja selekcija

 

- Mislim da je u pitanju splet faktora. Kao prvo, nestala je skepsa da s tobom nešto nije u redu kad kupuješ takvu knjigu, na jednak način kao što je prije desetak godina postalo normalno imati svog psihijatra. Drugo, danas je bolja selekcija nego prije. Ranije se bez razmišljanja objavljivao američki self-help, što je u Hrvatskoj nailazilo na slab do dobar odaziv. Danas je selekcija prilagođena našem mentalitetu i ljudi to prepoznaju. Treći je faktor da ljudi i u svijetu i kod nas shvaćaju da ih materijalna stvarnost može dovesti samo do određene točke, pa se upuštaju u duhovna istraživanja tražeći trajan izvor sreće - komentira nam Bruno Šimleša, urednik biblioteke duhovne literature u V.B.Z.-u, ujedno osoba koja je dovela “Tajnu” u Hrvatsku.

Kaže kako u svom uredničkom poslu pokušava naći balans između komercijalnosti i kvalitete. Svjestan je da bez dobre prodaje knjiga ne bi mogla preživjeti tvrtka u kojoj je zaposlen, dok bez kvalitete ne bi mogao preživjeti on. Šimleša je i sam napisao tri duhovne knjige, a s obzirom da je po struci sociolog, zanimljivo je čuti zašto on smatra da ljudi tragaju za srećom i tragaju li za njom danas više nego prije.

- Ljudi su nekad sreću i sigurnost doživljavali pod okriljem institucionalizirane religije, potom pod okriljem industrijalizacije, znanosti i obrazovanja, ne nužno tim redoslijedom. Bili su uvjereni da će u tom novootkrivenom redu u svijetu naći mjesto za sebe, a kako se i to pokazalo nedovoljnim, logično je da ljudi danas sreću traže unutar, a ne izvan sebe. Smatram da će taj trend rasti sve više  - naglašava Šimleša.  Iskorištava li industrija sreće ljude? Je li stvorila umjetno tržište na umjetnim potrebama? Šimleša smatra da je potreba autentična, ali da svakako postoje ljudi koji svjesno iskorištavaju slabosti drugih ljudi. S njim se slaže i prof. Kaliterna Lipovčan, iako je ona i mnogo kritičnija.

 

Indeks sreće

 

- Naravno da je i to područje postalo “industrija” i da se kojekakvi proizvodi naveliko prodaju i nude na tržištu. Potreba za srećom nije umjetna potreba, ali čitav niz proizvoda i usluga koje nudi suvremeno društvo, a koji bi trebali povećati sreću, zasigurno to neće učiniti. Treba biti jako oprezan s pravom poplavom knjiga, priručnika i tečajeva koji nude rješenja za sve probleme, jer se sve najčešće svodi na banalnu rečenicu “Misli pozitivno!”. Kao da je to samo tako! To se teško može naučiti na jednom tečaju ili pročitavši jedan priručnik. Međutim, može se živjeti sretnije i zadovoljnije, a ako govorimo o društvu umjesto o pojedincu, onda to uključuje poboljšanje materijalnih uvjeta, osjećaja sigurnosti, ljudskih prava i sloboda i slično - napominje profesorica. U modernim društvima, potvrđuje ona, jedan od parametara uspješnosti zajednice jest i tzv. indeks sreće. On se kao pokazatelj uspješnosti neke zemlje mjeri tek od nedavno, a razlog je to što na osnovi tzv. objektivnih indeksa koji su se tradicionalno mjerili - kao što su stopa nezaposlenosti, bruto nacionalni dohodak, očekivani životni vijek, smrtnost novorođenčadi i slično - ne može zaključiti kako zapravo ljudi žive.

- Logično je da su svi ovi objektivni pokazatelji uvijek viši u bogatijim zemljama, pa su tek istraživanja sreće i životnog zadovoljstva građana pokazala da dobar život ne znači nužno i bogatstvo. U svjetskim razmjerima, među najsretnije zemlje ubrajaju se Island, Danska i Irska, a one sigurno nisu i najbogatije zemlje. Zašto je važno biti sretan? Najnovija istraživanja pokazuju da su sretni ljudi zdraviji i duže žive od nesretnih, ostvaruju bolje socijalne kontakte s drugima, više zarađuju i bolji su zaposlenici. Pa ne bi li onda trebalo biti u interesu svake države i vlasti da ima sretne građane? - pita profesorica.  

Da, i ne samo države, nego možda još više države unutar države - carstva kapitala koji ne poznaje granice. Mirela Španjol Marković već 17 godina sustavno trenira poslovne ljude u komunikacijskim i prodajnim vještinama. Cijena takvog znanja nije tajna: tvrtke plaćaju treninge po cijeni od 10.000 do 15.000 kuna na dan, a individualni polaznici njenih otvorenih seminara plaćaju oko 2800 kuna za dvodnevni trening. 

 

Trening za menadžere


- Uređene, uspješne tvrtke nude sustavnu edukaciju svojim menadžerima upravo u ovim temama, a često spoznaju da im ove vještine silno koriste i u privatnom životu. Naučimo ih gledati stvar iz perspektive sugovornika te da je konflikt odličan, ako njime znate upravljati, pa mi često napišu mail zahvale jer su nakon poslovnog treninga, upotrijebivši neke tehnike, riješili neki privatni konflikt. Učim poslovne ljude da smo i u životu i u poslu prije svega emocionalna bića i da tu uglavnom leži uzrok svih komunikacijskih nesporazuma. Muškarci se više tome opiru nego žene, ali kad spoznaju da moć uvjeravanja ne leži u njihovim argumentima, nego u prilagodbi sugovorniku, trening postaje ne samo informativan, nego i zabavan - kaže Mirela Španjol Marković, ujedno i autorica knjige “Moć uvjeravanja - retorika za menadžere”, koju je objavio Profil.

- Očekivanja koja se pred nas postavljaju na svim područjima, kako osobnog tako i poslovnog života, sve su veća i viša, a naše sposobnosti njihovog ispunjavanja - nužno ograničene. Posvetiš li se više obitelji, zaboravi karijeru. Baciš li se na razvijanje karijere, zaborave te djeca i prijatelji. Problemi nastaju kad se krenemo uspoređivati s drugima, na svoju štetu, ili su nam takve usporedbe nametnute izvana. Recimo ipak da je sreća primarno subjektivna kategorija pa je najbolje da svaki čovjek sam procijeni u kojoj je mjeri njegov život dobar i sretan. Informacija je, naime, sve više, sve je veća konkurencija, i moraju biti sve agresivniji, sve više obećavati, kako bi doprle do već sluđenog potrošača. Smatram da je osoba koja je u stanju kritički misliti ipak u prednosti jer je otpornija na stres, otpornija je na sugestiju i teže ju je izmanipulirati. Takvi ljudi ulažu dodatni napor tražeći i razmatrajući podatke koji se ne slažu s onim što trenutno vjeruju, a kad važu argumente za i protiv nečega, malo više pažnje posvećuju argumentima koji su protiv njihovog  trenutnog uvjerenja - kaže psihologinja Dubravka Miljković. Ove posljednje savjete je, zajedno s Majdom Rijavec, preporučila i čitateljima u njihovoj zajedničkoj knjizi “Tko su dobri ljudi - psihologija pozitivne osobe”, objavljene prije dvije godine.

 

 

Loši u prognoziranju

 

Ako još bilo tko sumnja u važnost sreće i industrije koja počiva na njoj, dovoljno je sjetiti se tko je 2002. dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Nije ju dobio ekonomist, nego Daniel Kahneman, profesor psihologije i javnih odnosa na Sveučilištu Princeton, za svoj rad u području teorije mogućnosti. On je, između ostaloga, pokazao da je čovječanstvo vrlo loše u prognoziranju toga što bi ga moglo učiniti sretnim. Izbor između toga da li bismo radije vodili ljubav ili bili podvrgnuti mučenju, nije osobito težak, no ne možemo predvidjeti koliko dugo će nam užitak stvarati, recimo, jedenje čokolade. Upravo zato svi mi i dalje vjerujemo, iako svi dokazi govore suprotno, da možemo promijeniti naše živote u roku od tjedan dana, da se radost može kupiti na internetu ili da će svi naši problemi biti riješeni ako pogodimo sedmicu na lotu.


- Tanja Tolić, Jutarnji list - Magazin, 6. rujna 2008., str. 38-41.

- Ljiljana Kaliterna Lipovčan: Kvaliteta življenja, sreća i životno zadovoljstvo hrvatskih građana

- Predrag Bejaković; Ljiljana Kaliterna Lipovčan: Quality of life in Croatia: Key findings from national research

Dr. sc. Josip Burušić: Koliko daleko jabuka pada od stabla


Pod nadnaslovom "Slabo obrazovani žene se međusobno, a djeca su im loši učenici" tjedni prilog Jutarnjeg lista Magazin od 13. studenoga 2010. objavljuje tekst dr. sc. Josipa Burušića iz Centra za istraživanje znanja, obrazovanja i ljudskog kapitala Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar

burusic_1 burusic_2


- Koliko daleko jabuka pada od stabla, Jutarnji list - Magazin, 13. studenoga 2010., str. 28-29. (pdf)
- Koliko daleko jabuka pada od stabla, Jutarnji list - Magazin, 13. studenoga 2010., str. 28-29.


U zemlji u kojoj 40-ak posto građana ima samo osnovnu školu imamo isto toliko djece čije su šanse za uspjeh u životu, kako pokazuje veliko istraživanje, bitno manje
Istraživanje je provedeno na 48.232 osoba

Više u:
- Josip Burušić, Toni Babarović, Nenad Marković: Koliko daleko padaju jabuke od stabla? Odnos obrazovnih postignuća djece i obrazovne razine njihovih roditelja - Društvena istraživanja, br. 108-109/2010. str. 853-872.

Intervju: Igor Mikloušić, Biologija.com.hr


Internetski portal Biologija.com.hr u Intervjuu mjeseca za svibanj 2011. objavio je razgovor sa znanstvenim novakom Igorom Mikloušićem pod naslovom Znanost je u Hrvatskoj zadnja rupa na svirali. - Razgovarala: Jelena Likić, prof. biologije, urednica portala

igor_miklousic

Biologija.com.hr je znanstveni portal specijaliziran za novosti iz područja biologije i srodnih znanosti: biokemije, fiziologije, medicine, psihologije, sociologije, antropologije, prehrambene tehnologije, agronomije,  hortikulture, klimatologije i drugih znanosti.

Pokrenut s ciljem približavanja znanosti široj javnosti, ovaj portal uređuju i održavaju mladi obrazovani stručnjaci, članovi udruge Bioteka - udruga za promicanje biologije i srodnih znanosti, koji žele potaknuti svijest javnosti o važnim pitanjima kojima se znanost danas bavi – zaštiti prirode, globalnom zatopljenju, genomu čovjeka, bolestima, hrani i drugim temama, a u obliku aktualnih i provjerenih, pravilno sročenih informacija izravno sa sveučilišta i instituta te znanstvenih časopisa diljem svijeta.

Skup "Vukovar 1991. - osamnaest godina poslije"


VUKOVAR, 13. studenog 2009. (Hina) - Tridesetak znanstvenika i drugih predavača te sudionika Domovinskog rata okupilo se na 12. znanstveno-stručnom skupu "Vukovar 1991. - osamnaest godina poslije", koji se u organizaciji Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" održava na temu "Vukovarska bitka - bitka za Hrvatsku".


"Cilj je nas znanstvenika dati znanstveni odgovor na to što se 1991. dogodilo u Vukovaru, bez osvrtanja na stavove koje o tome imaju politika i sudovi, koji rade na svoj način i imaju vlastita tumačenja", kazao je voditelj vukovarskog Centra Instituta društvenih znanosti "Ivo Pilar" Dražen Živić.

Prema njegovim riječima, znanost pokušava rasvjetliti događaje iz Vukovara, uzroke i posljedice ratnih zbivanja na temelju činjenica, dokumenata i svjedočanstava sudionika Domovinskog rata, a koliko će ta slika bit u skladu s onim što govori politika, sudovi i međunarodna zajednica, znanstvenici se time ne bi smjeli opterećivati.

Ratni načelnik Policijske uprave Vukovar Stipe Pole kazao je da je Vukovar 1991. branilo 720 pripadnika MUP-a, poginulo je 70, ranjeno više od 100, a više od 130 ih je prošlo kroz srpske koncentracijske logore.

"Ni jedan vukovarski policajac iz Domovinskog rata nije dobio nekakvo posebno odlikovanje koje bi potvrdilo veliku žrtvu koju su pripadnici MUP-a podnijeli u ratnom Vukovaru", ustvrdio je Pole dodajući kako je od ukupno 180 policajaca, koji su bili u vukovarskoj policiji 1991. godine, tijekom agresije u gradu ostalo svega 21, koji su se uključili u obranu.

U obrani Vukovara pripadnici policije su imali dvostruku ulogu, istodobno je policija morala pokrivati crtu bojišnice i obavljati temeljne zadaće policije, naveo je Pole.

Predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak podsjetio je kako se s organiziranjem obrane Vukovara započelo još potkraj 1990., kada su se već počela prometno zatvarati mjesta sa srpskim stanovništvom oko Vukovara.

"Tada smo ustrojili kontrolne punktove na ulaze u grad kako bi nadzirali tko i zašto ulazi u Vukovar jer su već počele razne destruktivne aktivnosti poput razbijanja kafića i eksplozija", naveo je Rehak.

Prema njegovim riječima, dolaskom u Vukovar ratnih zapovjednika obrane grada Mile Dedakovića i Branka Borkovića, branitelji su dobili psihološku sigurnost te od njih usvajali vojničko znanje.

Dvodnevni skup održava se u sklopu obilježavanja Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine, koji je ustanovio Hrvatski sabor u spomen na obranu Vukovara u Domovinskom ratu..

- HINA, 13. studenog 2009.

Prof. dr. sc. Vlado Šakić gost Glasa Nacionalne i sveučilišne knjižnice


U jesenskom broju Glasa NSK-a - časopisa Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu (br. 3/2010.) s prof. dr. sc. Vladom Šakićem, kao gostom broja, razgovarala je urednica mr. sc. Davorka Pšenica. Povod razgovora bio je Sporazum o suradnji Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu i Instituta Ivo Pilar potpisan u veljači 2010. godine te planirani programi suradnje: pohrana i digitalizacija pisane baštine dr. Ive Pilara, izrada Leksikona hrvatskog iseljeništva i manjina, dogovor o prvom zajedničkom istraživačkom pothvatu...

glas_nsk_nasl glas_nsk_ravnatelj GLAS NSK, br. 3/2010.
Razgovor s prof. dr. sc. Vladom Šakićem:
- Puni tekst na hrvatskom, str. 40-42.
- Puni tekst na engleskom, str. 43-45.


U razgovoru za Glas NSK-a ravnatelj prof. dr. sc. Vlado Šakić uoči 20-te obljetnice djelovanja Instituta Ivo Pilar iznosi pet temeljnih odrednica koje Institut čine posebnim ne samo u hrvatskom nego i u regionalnom postsocijalističkom okruženju, aktualizira znanstvenu misiju Instituta u okviru nacionalne znanstvenoistraživačke strategije te prioriteta EU-a u području društvenih i humanističkih znanosti, rezimira projektnu znanstveno-istraživačku djelatnost i publicističku aktivnost te iznosi planove za budućnost uz poruku:

O dužnosti znanstvenika i političara u planiranju hrvatske budućnosti

"U Hrvatskoj se naziru dvije perspektive koje bi mogle bitno odrediti i kulturnu i znanstvenu scenu u budućnosti. Jedna ima ishodište u naslijeđenoj totalitarnoj baštini s prepoznatljivim akterima, dok druga teži k usklađivanju hrvatske razvojne matrice s europskim integracijama. Problem je što nas i iz nekih europskih središta potiču da napravimo korak unatrag u Hrvatskoj kako bismo napredovali u Europi, što ohrabruje aktere s totalitarnim predznakom. Dužnost je nas znanstvenika, a posebice iz društvenih i humanističkih područja, razumijevati, predviđati i objašnjavati te procese te na tome temeljiti prijedloge za strategiju razvitka. Dužnost je političara, s druge strane, da znanje stečeno putem naših istraživanja ugrade u procese koji će odrediti hrvatsku budućnost u europskom i globalnom kontekstu. Institut Pilar i njegova postignuća doživljavam dijelom tih procesa i jednim od temelja za planiranje hrvatske budućnosti."

- Glas NSK / Gost broja: Prof. dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, br. 3/2010., str. 40-42.
- The Voice of the NUL / Guest of the issue: Professor Vlado Šakić, Director of the Institute of Social Sciences Ivo Pilar, No 3/2010, pp 43-45.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro