Dr. sc. Vinicije B. Lupis: Predavanje “Albanske obitelji u Dubrovniku i Dubrovčani na Kosovu”; Dubrovnik, 26. 1. 2023.

U organizaciji Dubrovačkih knjižnica, a u okviru Feste sv. Vlaha, 26. siječnja 2023. u Znanstvenoj knjižnici Dubrovnik dr. sc. Vinicije B. Lupis održao je predavanje na temu Albanske obitelji u Dubrovniku i Dubrovčani na Kosovu / Familjet Shqiptare në Dubrovnik dhe Dubrovnikasit në Kosovë priređenu u koautorstvu Vinicija B. Lupisa i Elvisa Shalae s Arheološkog instituta Kosova

Kulturne veze Hrvata i Albanaca mogu se pratiti kroz dugi niz stoljeća. Useljavanje Albanaca u Dubrovnik započela je vrlo rano, može se reći da ono traje neprekinuto stoljećima. Već početkom 13. stoljeća Dubrovnik sklapa trgovački ugovor o slobodi trgovine s Dimitrijem, sinom albanskog velikaša Progona, koji je bio gospodarem teritorija između Lješa, Drača i Ohrida (1208. – 1216.). Postojanje živih trgovačkih veza s Albanijom potvrđuje dubrovački statut iz 1272., gdje se u XXIV. poglavlju druge knjige spominju albanski gradovi Drač, Valona i područje Arbanona (Kruja). Zanimljivo je spomenuti kako se već 14. srpnja 1285. godine u dubrovačkim izvorima spominje albanski jezik. Albanski jezik spominje se i 24. listopada1401. godine u Dubrovniku. U Dubrovniku se također po prvi puta spominje i današnje nacionalno im Albanaca – Shqiptar, kao prezime jednog svećenika iz Drivasta Schiputar – Schipudar između 1382. i 1399. godine. Tijekom XIV. i XV. stoljeća u Dubrovniku nalazimo tridesetak albanskih svećenika iz: Bara, Ulcinja, Svača, Baleca, Danja, Skadra, Drivasta, Sarde, Pulata, Lješa i Drača, a isto tako i dosta redovnika: benediktinaca, franjevaca i dominikanaca. Njihov veliki broj posljedica je progona katolika koje je provodila srpska dinastija Nemanjića, odnosno srpski kralj Dušan, kasniji car. Od značajnih došljaka iz Albanije možemo spomenuti najpoznatije: Nikolu Arbanasa, učitelja u Stonu 1345. godine; Ivana, slikara iz Drača 1388. – 1389.; Gjorga Spana, lječnika iz Skadra 1439.; Marula Tarkanjotu iz Arte – latinskog pjesnika 1453.; Marina Becikemija iz Skadra, humanistu i upravitelja škole u Dubrovniku 1492. – 1496. godine, do Andrije iz Drača, doktora Sv. Pisma provincijala i inkvizitora 1438., kasnije biskupa u Senju (1443. – 1456.), te obitelji Gazuli. Mnogobrojni Dubrovčani su živjeli na Kosovu, a iz grada Novo Brdo (Nova Berda), potječe i najznačajniji dubrovački zlatar Ivan Progonović. U hrvatskoj književnosti Kosovo i grad Novo Brdo ostalo je zabilježeno upravo kroz lik Pava Novobrđanina, kojeg je ostvario u svom književnom djelu – komediji Dundo Maroje, hrvatski komediograf Marin Držić, čija je obitelj živjela na Kosovu. Pavo Novobrđanin prijatelj je Dunda Maroja koji je zajedno sa sinom Grubišom došao u Rim, te je osebujna osobnost među likovima Držićeva imaginarija. Fenomen dubrovačkih kolonija i međusobnog kulturnog prožimanja, ostao je u do danas sačuvan u posljednoj većoj hrvatskoj zajednici u mjestu Janjevo na Kosovu.

Područni centar Dubrovnik

Također provjeri

Predstavljanje platforme „Put karijere“ na 2. konferenciji školskih psihologa – „Horizonti snage“

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (29. 2. – 1. 3. 2024.) održana je 2. konferencija… Pročitaj više o Predstavljanje platforme „Put karijere“ na 2. konferenciji školskih psihologa – „Horizonti snage“