Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Pilar
Glas Slavonije u broju od 7. kolovoza 2021. objavljuje razgovor s dr. sc. Draženom Šimlešom pod naslovom Kolektivnom akcijom do promjene. – Glas Slavonije
– Glas Slavonije (Magazin): Kolektivnom akcijom do promjene, 7. 8. 2021.
Krajem veljače u svom prilogu Što je to društvena i solidarna ekonomija i zašto je važna za našu budućnost, dr. sc. Dražen Šimleša, znanstveni suradnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, ponudio je niz zanimljivih odgovora. Sažeto, koje su osnovne postavka, a time i mogućnosti solidarne ekonomije u kontekstu sadašnje koronakrize, a još više u postkorona razdoblju?
– Najvažnija postavka solidarne ekonomija je da ekonomija ne postoji izdvojeno od društva i okoliša, dapače ekonomija mora biti alat društva da postigne blagostanje uz održivi odnos prema resursima i ekosustavima. To su drugačiji temelji nego što je slučaj s današnjom ekonomijom koja je usmjerena najprije prema profitu pod svaku cijenu, a onda sve ostalo koliko se mora. Koronakriza nam je mogla biti prilika da shvatimo kako je ona također posljedica našeg korištenja ekonomije kao opsjednutosti profitom i sile koja uništava te sve brutalnije prodire u ekosustave, pa nam se onda to vraća kao bumerang. Tu priliku ćemo, prema svemu sudeći, propustiti na globalnoj razini, malo ćemo ekonomiju više zazeleniti, ali neće biti promjene u temeljima.
Apeli za solidarnost i odgovornost stižu i iz Europske unije, koja je zbog koronakrize osigurala EU fond solidarnosti s golemim novčanim sredstvima, a na koja može računati i RH. Kako tu solidarnu pomoć najbolje upotrijebiti, koji su prioriteti? Imamo Nacionalni plan oporavka i razvoja koji je nedavno usvojen na razini EU-a…
– Najbolje bi je bilo upotrijebiti da povećamo otpornost u područjima gdje smo slabi, gdje je slaba naša sposobnost da reagiramo i adaptiramo se na krize. To nam je postalo očito i za vrijeme prvog vala pandemije i zatvaranja. Ta područja su hrana, energija, gospodarenje resursima, kvaliteta života i pomaganje potrebitima. Tako se gradi održivo i solidarno društvo za 21. stoljeće. Nacionalni plan oporavka ima dobre dijelove, to će se iskoristiti za neke dobre investicije, ali u svojem načelu on je nabacak čitavog niza projekata za koje bismo mi i ovako i onako žicali novac od EU-a, neovisno od korone i oporavka, znači ništa novo, i ništa što bi naše društvo i ekonomiju učinilo drugačijom, boljom, održivijom, otpornijom na krize. Mi kroz naš plan oporavka pokušavamo uzeti što je moguće više od EU-a u trenutku kada EU daje mnogo, jer želi vidjeti novi ekonomski zamah, malo zeleniji, kako sam rekao, ali i dalje će ekonomija ovisiti o rastu BDP-a i o našoj potrošnji, a takav sustav dovodi nas u sve veće i veće krize.
Jednom ste prigodom izjavili kako je solidarnost u poslovnom i društvenom smislu na bitno većoj razini nego što je bila prije desetak godina. Uzimajući u obzir i razmjere sadašnje koronakrize, kakvo je po tom pitanju danas stanje?
– Ona je na stanju na kojem može biti. Dio ljudi ima viziju i vuče naprijed i nabolje, ali rade to s utegom. Realno, nije lako širiti solidarnost unutar sustava koji je dizajniran prema nekim drugim vrijednostima. Zato se uvijek trebamo vratiti na prioritet, a to je da nam je potreban drugačiji sustav, drugačija ekonomija koja poštuje život na našem planetu i društvene potrebe.
Gledajući širu sliku, možemo li govoriti i o zajedničkoj odgovornosti i globalnoj solidarnosti za održivu budućnost, kako na ekonomskom planu, tako i na svakom drugom?
– Da nije bilo toga pitanje kako bismo preživjeli sve ovo i s koliko većim ranama bismo se budili svaki dan. Solidarnost, pa i kroz ekonomiju, koju su brojni ljudi pokazivali i prakticirali te živjeli ovo vrijeme, spasila nas je ne samo da ne potonemo i klonemo sasvim, nego su nam pokazali i putokaz kako svijet može funkcionirati i bez krize, koliko bi bio ljepši da sebi pomažemo i brinemo se jedni za druge i svijet oko nas. Gradovi i prostori gdje je ekonomija solidarnosti posebno bila prisutna i aktivna, ujedno su i prostori koji su manje osjetili ovu krizu u ljudskom i socijalnom smislu. Njihove zajednice su se pokazale otpornima, jer su kroz međusobnu povezanost i suradnju zajedno prebrodili najgore dane.
Zaključno, da se malo “poigramo” prognozama – koliko će i kako koronakriza promijeniti društvo, trgovinu i ekonomiju? Krize, sukobi i solidarnost u povijesnom su kontekstu uvijek bili složeni društveni procesi.
– To ovisi o nama i koliko budemo iskoristili ovu krizu za pravu promjenu, jer kriza će, kako ste i naveli, biti, a moguće i još neke prema kojima će koronakriza biti kikiriki. Ovo ljeto ponovno se suočavamo sa shvaćanjem klimatskih promjena, koliko su brze i sveprisutne, a tu je još povećanje siromaštva, razlike između ljudi i dug koji će sigurno rasti i netko će jedan dan tražiti naplatu. Sjećate se na početku koronakrize kako je bilo mnogo tekstova tipa: “To je to, ovo je taj trenutak koji nam je trebao, i gdje ćemo se svi promijeniti”. Podloga za to je realna, jer je porastao broj ljudi koji su shvatili kako funkcionira i kako je povezan naš svijet, i što bi nam trebali biti prioriteti. No, ljudi općenito u današnjem individualiziranom svijetu precjenjuju te osobne pomake i misle da će se oni automatski preliti u neki val koji će donijeti blagostanje i pravednije društvo. To ne ide tako, jer osviještenost je samo jedan korak na putu prema društvenoj promjeni.
Mnogo je važniji korak povezati te osviještene osobnosti i pretvoriti ih u kolektivnu akciju koja onda ima šanse za društvenu promjenu i transformaciju kakva nam je potreba. Realno, donekle osviještena osoba, ako ostane unutar ovakvog sustava koji je temeljen na pohlepi i iskorištavanju, i ako se ne poveže s drugima za društvenu promjenu, može se slikati sa svojom osviještenosti u tom smislu. Dobro za nju, ali društvo to neće primijetiti. (D.J.)
