Transformacija sekundarnog stanovanja u doba internetskog društvenog umrežavanja

Polazeći od pitanja potiču li tehnološki razvoj i šire društvenogospodarske promjene u postmodernom/postindustrijskom svijetu nastavak proces socijalne fragmentacije ili pak omogućuju razvijanje novih oblika društvenosti koji mogu pridonijeti snaženju otpornosti i održivosti lokalne zajednice, u središtu interesa ovoga projekta su promjene kroz koje prolazi sekundarno stanovanje, odnosno praksa povremenog korištenja drugoga stana za odmor i rekreaciju. Spomenute promjene povezane su s intenzivnijim korištenjem drugoga stana tijekom pandemije COVID-19 te nakon nedavnih potresa u Hrvatskoj. Promatrajući upravo količinu provedenog vremena ili pak realizaciju glavnih životnih interesa, u brojnim slučajevima teško je uočiti razliku između stalne i privremene rezidencije. Na taj način uspostavlja se novi model stanovanja koji ima obilježja rezidencijalne multilokalnosti. Pritom se ne radi samo o promjeni načina i dinamike korištenja drugoga stana već i o promjeni učinka njegovog korištenja na lokalnu zajednicu. U tom kontekstu sve važniju ulogu ima i širenje internetskog društvenog umrežavanja. Naime, dobar dio lokalne društvene interakcije preselio se u virtualnu dimenziju te društvene grupe susjedstva sve češće postaju katalizatori lokalnih društvenih odnosa. Imajući to na umu, cilj ovoga projekta je uz sagledavanje općih značajki procesa transformacije sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj, istražiti i ulogu koju internetske društvene mreže imaju u oblikovanju te prakse, te posebno odnos koji se pritom uspostavlja među samim korisnicima stanova za odmor ali i između stalnih i povremenih stanovnika. Naznačene uvide planiramo ostvariti istraživanjem u kojemu ćemo kombinirati sekundarnu analizu popisnih rezultata s primarnim empirijskim istraživanjima koja uključuju anketna istraživanja na nacionalnom uzorku korisnika stanova za odmor te na uzorku stalnih i povremenih stanovnika dva naselja.