Predavanje i prezentacija: OD SOČE PREKO PIAVE DO ASIAGA – 110 GODINA KASNIJE; Zagreb, 12. 6. 2025.
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Udruga 1914. – 1918. organizirali su predavanje i prezentaciju fotografija OD SOČE PREKO PIAVE DO ASIAGA – 110 GODINA KASNIJE koji su se održali 12. lipnja 2025. u Multimedijalnoj dvorani Instituta Pilar, Zagreb, Marulićev trg 19/I. Predavači su bili Nikola Tominac i Vijoleta Herman Kaurić
Vijoleta Herman Kaurić: Prezentacija slika sa stručnog putovanja Udruge 1914. – 1918.
Dana 12. lipnja 2025. održana je u Multimedijalnoj dvorani Instituta Pilar prezentacija slika sa stručnog putovanja Udruge 1914. – 1918. tragovima hrvatskih vojnika na Jugozapadnom (talijanskom) bojištu tijekom posljednje dvije godine Prvoga svjetskog rata. Tada se zbio prijeloman događaj na toj bojišnici, XII. sočanska bitka, koja je započela 24. listopada 1917. probojem združenih austrougarskih i njemačkih snaga kod Boveca i Kobarida, a nastavila se preko Banjškog platoa, Svete gore i Loga. U iduća četiri dana crta bojišta pomaknuta je prema rijeci Piavi, zahvaljujući čemu je oslobođeno cijelo Posočje. Manje ofenzive odvijale su se sve do 19. studenoga 1917. kada se odustalo od daljnjega napredovanja zbog nagomilanih talijanskih snaga s druge strane rijeke potpomognutih britanskim topništvom, pa se bojišnica ustalila na Piavi sve do završnih ratnih operacija. Nakon što su izgubile Kobarid glavna obrambena točka talijanskih snaga postala je Monte Grappa (1775 m n/m), oko koje se u tri navrata vode žestoke borbe, sve do 24. listopada 1918., odnosno umalo do samoga kraja rata. Godine 1918. borbe se vode duž linije od ušća Piave do visoravni Sette Communi, sa središnjom točkom u mjestu Asiagu.
Sve to plaćeno je desecima tisuća poginulih na obje strane, a vojnička groblja bila su razasuta duž svih crta bojišta. Usponom fašizma u Italiji dolazi do promjene odnosa prema vojnicima poginulima u Prvom svjetskom ratu i iskorištavanja njihove žrtve u nacionalističke svrhe, pa su između 1935. i 1938. obavljane ekshumacije i premještanje posmrtnih ostataka s manjih grobalja u nekoliko velikih spomen-kosturnica poput onih u Kobaridu i Redipugliji, gdje su smješteni samo Talijani, za razliku od Asiaga, gdje ima 18.505 pripadnika austrougarske vojske (od toga 12.355 nepoznatih), ili Monte Grappe, gdje ih je 19.295 (od toga 295 poznatih). Najveća kosturnica u Italiji je jedna od najvećih u svijetu; nalazi se pored mjesta Redipuglia, gdje su položene kosti 100.187 talijanskih vojnika poginulih tijekom 1915. – 1917. u bitkama na Soči i na Krasu, a od toga je 39.857 identificirano. Koliko je za sada poznato, najveće austrougarsko vojno groblje u tom dijelu Italije je ono u mjestu Fogliano pored Redipuglije, kamo su na postojeće groblje tijekom 1930-ih dopremani ostaci 14.550 vojnika (od toga je 2550 poznatih) s raznih vojnih grobalja.
Udruga 1914. – 1918. okuplja istraživače i entuzijaste kojima je Prvi svjetski rat središte interesa i svojim radom doprinose širenju spoznaja o tom važnom povijesnom razdoblju u hrvatskom javnom i znanstvenom prostoru. Suradnja s pojedincima, institucijama i udrugama iz zemlje i inozemstva urodila je nizom projekata (HRZZ – Prvi svjetski rat u kulturi sjećanja. Zaboravljena baština, 2020. – 2023.), od kojih su svakako najbrojnija javna izlaganja, no najponosniji su na svoja putovanja u Sloveniju (2015.), Ukrajinu (2019.) i sada ponovno u Sloveniju i Italiju (2025.).
