Dr. sc. Dražen Živić: Konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika, 29. 1. 2022.

Glas Slavonije u prilogu Magazin u tiskanom i online izdanju 29. siječnja 2022. objavljuje razgovor s dr. sc. Draženom Živićem pod naslovom “Konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika”

– Glas Slavonije (tiskano izdanje): Konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika, 29. 1. 2022.
– Glas Slavonije (online izdanje): Konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika, 29. 1. 2022.

RAZGOVOR: DRAŽEN ŽIVIĆ
Konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika

DR. SC. DRAŽEN ŽIVIĆ, DEMOGRAF SA INSTITUTA DRUŠTVENIH ZNANOSTI “IVO PILAR”

O demografskim problemima s kojima se posljednja tri desetljeća suočava Republika Hrvatska, uzrocima sadašnjeg stanja i posljedicama pada broja stanovnika, koji, sudeći prema nedavno objavljenim rezultatima popisa, poprima krajnje dramatične razmjere, razgovarali smo sa dr. sc. Draženom Živićem, demografom, znanstvenim savjetnikom u trajnom zvanju i pomoćnikom ravnatelja Instituta društvenih znanosti “Ivo Pilar”.

KORJENITE PROMJENE

Uzimajući u obzir rezultate prošlogodišnjeg popisa stanovništva, koji su uzroci, a koje posljedice tako dramatičnog depopulacijskog stanja…?

– Prvi rezultati popisa stanovništva 2021. očekivana su posljedica sinergijskog djelovanja brojnih i uglavnom dugotrajnih destabilizacijskih čimbenika kretanja i razvoja stanovništva Hrvatske, koji svoje korijene imaju u složenim povijesnim zbivanjima od 15. stoljeća do danas. Ako i ne odemo dublje u prošlost, samo u 20. stoljeću Hrvatska je pretrpjela vrlo visoke demografske gubitke u svjetskim ratovima i Domovinskom ratu, bila je ishodištem čestih i brojnih iseljeničkih valova, koji su se nastavili i u prva dva desetljeća ovoga stoljeća, harale su brojne epidemije i pandemije zaraznih bolesti sa znatnim smrtnim ishodima (kolera u 19. stoljeću, španjolska gripa u prvoj polovini 20. stoljeća, COVID-19 u ovom stoljeću), modernizacijski su se procesi, naročito industrijalizacija i urbanizacija, odvijali stihijski i bez jasnijeg plana i vizije razvoja, politički i društveni procesi uglavnom su imali nehrvatski nacionalni karakter, “unutarnji” demografski trendovi vodili su k depopulaciji na nacionalnoj i na lokalnoj razini, kako u prirodnom i mehaničkom tako i u ukupnom kretanju stanovništva, uz intenzivno demografsko starenje i prostornu populacijsku polarizaciju. Hrvatski su demografi još od kraja 1970-ih upozoravali na predvidiljvi crni demografski scenarij, a on se u prvim rezultatima popisa 2021. vidi bolje nego ikada do sada.

S obzirom na “povezanost”, recimo tako, demografije i politike, koliko je sadašnja situacija s izrazitim padom broja stanovnika Hrvatske posljedica desetljeća propalih demografskih politika?

– Usudio bih se kazati da aktualno demografsko pražnjenje nacionalnog teritorija (globalno i lokalno) nije posljedica propalih demografskih politika, jer bismo za takvu tvrdnju mi te politike morali imati. Prije bih rekao da je izostanak cjelovite i dugoročne demografske politike u svim njezinim tipovima (pronatalitetnoj, imigracijskoj i redistributivnoj) i oblicima (populacijska, obiteljska, socijalna, ekonomska, stambena, porezna…) dokaz da hrvatska politika i državna vlast nikada demografskoj problematici nisu prilazile dovoljno ozbiljno, s razumijevanjem i sa sviješću da je pitanje demografske revitalizacije krucijalno nacionalno i strateško pitanje hrvatske države, koje nema samo demografske nego i vrlo brojne i negativne društvene, gospodarske, kulturološke, identitetske i sigurnosne implikacije. Unatoč proklamiranim strategijama i politikama, pa i nekim konkretnim odlukama, uvijek je nedostajala njihova sustavnija i kvalitetnija konkretizacija kroz zakonodavna i provedbena rješenja, pa smo doista gubili dragocjeno vrijeme na brojna politička i ideološka prepucavanja i sporenja dok nam je demografska problematika sve više nagrizala temelje na kojima bismo trebali planirati održivi društveni i gospodarski razvoj i napredak. I sada, kada je, ako mogu tako slikovito reći, vrag odnio šalu, i više nema vremena za dnevnopolitički lov na krivce, treba neodgodivo promijeniti dosadašnju paradigmu i model suočavanja s hrvatskim demografskim slomom.

Demografska revitalizacija strateško je pitanje hrvatske budućnosti. Što i kako činiti da se zaustave ili bar uspore negativni demografski trendovi? Drugim riječima, kako provesti demografsku revitalizaciju, odnosno “oživiti” demografske trendove iz negativnih u pozitivne? Premijer Plenković kaže da je to pitanje puno šire od okvira jedne vlade, ili jedne vlasti, jednih politika…

– Apsolutno se slažem da demografsko pitanje nije pitanje jedne vlade, jedne političke stranke i jednog izbornog mandata. Ali zašto se demografskoj problematici Hrvatske do sada prilazilo upravo na taj neprimjereni način? To je pitanje za političku i akademsku raspravu. Važnije je od toga što učiniti danas i što činiti sutra. Držim da dubina demografske krize u Hrvatskoj više ne zahtijeva samo klasične demografske mjere i aktivnosti. To više nije dovoljno. Mislim da se iz korijena treba promijeniti paradigma upravljanja državom i društvenim procesima, a to, u najmanju ruku, znači uspostaviti model odgovornog i poštenog upravljanja, s ljudskim ili humanim licem, kako bi se uklonili ili ublažili postojeći devijantni društveni modeli, poput korupcije, nepotizma i slično. Nitko ne bi trebao imati razloga Hrvatsku percipirati kao nesređenu i nesigurnu državu za dobar život i rad. Danas, nažalost, to nije tako.

ISELJENIČKI VAL

Kad se pokušava odgovoriti na pitanje, naizgled trivijalno, gdje je zapravo “nestalo” deset posto stanovništva Hrvatske u posljednjih deset godina, mnogi će iseljavanje navesti kao jedan od razloga sadašnjeg stanja. Koliko je iseljavanje (najviše mladih) krivo (ili nije) za pad broja stanovnika?

– Čisto statistički gledano, demografski gubitak od gotovo 400 tisuća stanovnika između popisa 2011. i 2021. (konačni će rezultati pokazati još veći pad broja stanovnika) posljedica je prirodnoga pada i negativne migracijske bilance (brojnijeg iseljavanja od doseljavanja), pri čemu je udio prirodnoga smanjenja u ukupnoj depopulaciji približno 35 %, a negativne migracijske bilance oko 65 %. To doista znači da su aktualni iseljenički valovi izuzetno jak čimbenik demografskog osiromašenja Hrvatske, i to ne samo u broju nego i na poseban način u strukturi iseljenih (po dobi, spolu, zanimanju, školskoj spremi itd.).

Druga važna karakteristika suvremenog iseljavanja odlazak je cijelih obitelji (supruzi i djeca), od kojih su mnogi mlađe dobi, što znači da će njihovo eventualno novo ili prvo potomstvo vjerojatno rasti i živjeti izvan Hrvatske. No moramo biti jasni, nisu iseljenici krivi za hrvatsku demografsku krizu. Krivce treba tražiti na drugim adresama, prije svega na adresama onih koji posljednjih 30 godina nisu učinili dovoljno kvalitetne iskorake u smjeru izgradnje hrvatske države u kojoj neće biti razloga, bar ne objektivnih, zbog kojih bi netko morao ili želio otići iz nje.

STRATEGIJA USELJAVANJA

Mnogi predlažu davanje više dozvola za useljavanje u Hrvatsku, napose radne snage, te davanje državljanstva useljenicima i time osiguravanja njihova stalnog boravišta u RH. Koliko je ta mjera demografski opravdana, i može li biti efikasna, povećati broj stanovnika, preokrenuti negativne trendove…? To je dakako i političko pitanje…

– Iz demografskih je parametara razvidno da Hrvatska gubi stanovništvo prirodnim i mehaničkim putem te da zbog toga vlastiti demografski potencijali u kontekstu reprodukcije i formiranja radne snage više nisu dostatni u dugoročnom kontekstu. Stoga se, dakako, aktivna i kontrolirana imigracijska politika mora postaviti u središte naše pozornosti.

Ona mora uzeti u obzir činjenicu da se naša zemlja, zbog različitih, pa i demografskih, razloga, sve više suočava s manjkom radne snage i da se ona mora u određenoj mjeri nadomjestiti doseljavanjima, ali i povratkom naših iseljenika.

No politika “uvoza” radne snage mora voditi računa i o demografskim ciljevima, a to znači da Hrvatska mora imati strategiju naseljavanja doseljenog stanovništva u slabije napučene predjele, kao i strategiju njihova zadržavanja u Hrvatskoj, što uključuje i pitanje doseljavanja njihovih obitelji.

Stvaranjem uvjeta koji će usporiti iseljavanje iz Hrvatske, a to znači podizanje kvalitete življenja u najširem smislu te riječi za domicilno stanovništvo, povećat će se privlačnost Hrvatske novim doseljenicima, kao i povratnicima iz iseljeništva, koji su vrlo vrijedan a do sada nedovoljno iskorišten resurs hrvatske demografske revitalizacije. (D.J.)

Aktualno demografsko pražnjenje nacionalnog teritorija (globalno i lokalno) nije posljedica propalih demografskih politika, jer bismo za takvu tvrdnju mi te politike morali imati…

Više nema vremena za dnevnopolitički lov na krivce, treba neodgodivo promijeniti dosadašnju paradigmu i model suočavanja s hrvatskim demografskim slomom…

Hrvatski su demografi još od kraja 1970-ih upozoravali na predvidiljvi crni demografski scenarij, a on se u prvim rezultatima popisa 2021. vidi bolje nego ikada do sada…

Dr. sc. Dražen Živić

Također provjeri

Objavljen 156. broj časopisa DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA

Iz tiska je izašao 156. netematski broj časopisa Društvena istraživanja (2/2022). Broj donosi 5 izvornih… Pročitaj više o Objavljen 156. broj časopisa DRUŠTVENA ISTRAŽIVANJA