Naslovna / Novosti / Iz medija / DR. SC. JADRANKA ŠVARC: Klijentizam postaje normalna činjenica, koja se moralno i pravno više ne osuđuje

DR. SC. JADRANKA ŠVARC: Klijentizam postaje normalna činjenica, koja se moralno i pravno više ne osuđuje

Portal Glas Slavonije (Magazin) u rubrici Usporedni intervju 31. ožujka 2018. objavljuje razgovor s dr. sc. Jadrankom Švarc, znanstvenom savjetnicom u trajnom zvanju Instituta Ivo Pilar, pod naslovom “Klijentizam postaje normalna činjenica, koja se moralno i pravno više ne osuđuje” u povodu knjige “Innovation Culture in Crony Capitalism: Does Hofstede’s Model Matter?”. – Razgovor

– Glas Slavonije (Magazin): Jadranka Švarc: Klijentizam postaje normalna činjenica, koja se moralno i pravno više ne osuđuje, 31. ožujka 2018.

Klijentizam i korupcija, razvijeni tijekom postsocijalističkog razdoblja, koji su stvorili ortački kapitalizam, imaju najveći utjecaj na naše zaostajenje…

Jedna od najintrigantnijih znanstvenih studija o kroni kapitalizmu svakako je i knjiga Innovation Culture in Crony Capitalism: Does Hofstede’s Model Matter?, koju potpisuju Jadranka Švarc i Jasminka Lažnjak, s Instituta “Ivo Pilar” Zagreb, objavljena u prosincu 2017. Što sadržava, koja istraživanja, knjiga odlična naslova – Innovation Culture in Crony Capitalism: Does Hofstede’s Model Matter?

– U toj knjizi koautorica Jasminka Lažnjak i ja bavimo se pitanjem utječe li kultura na inovacijske i poduzetničke karakteristike, odnosno na razvoj Hrvatske i njezinih pojedinih regija. Za takvo istraživanje motivirala nas je sedmogodišnja recesija, koja je gotovo bez presedana među zemljama Europe, te sve veće gospodarsko zaostajanje Hrvatske za europskim zemljama. Stoga smo se zapitale: Gdje je nestala Hrvatska kao “mala Švicarska” s početka 90-ih? Što nam se dogodilo? Željele smo istražiti utječe li možda “nevidljiva ruka” društvenih faktora, koji prožimaju cijelo društvo ali nisu lako uočljivi, kao što su nacionalne i regionalne kulturne karakteristike, na razvoj standardnih ekonomskih faktora.

Drugi faktor koji je utjecao na naše istraživanje povezan je s velikim razlikama u gospodarskom razvoju pojedinih regija u Hrvatske. Prema regionalnom indeksu razvijenosti, zagrebačka je regija pet puta razvijenija od Slavonije, kao najslabije razvijene regije, i ima dvostruki bruto dohodak po stanovniku. U razvijenije regije pripadaju još Istra i Dalmacija, a Lika s Banovinom i sjeverna Hrvatska ispod su hrvatskog prosjeka. U našem istraživanju pošle smo od pretpostavke da postoji korelacija između dimenzija nacionalne kulture i razine regionalnog razvoja te da regije s većim brojem proinovacijskih dimenzija nacionale kulture imaju viši inovacijski kapacitet. Regionalne razlike u razvijenosti poslužile su nam kao odličan okvir za ovakvo istraživanje.

REGIONALNE VARIJACIJE

U knjizi pridajete veliku važnost Hofstedeovu modelu. O čemu se, sažeto, radi?

– Geert Hofstede nizozemski je kulturni antropolog koji je stekao svjetsku slavu svojom teorijom nacionalne kulture. Usprkos mnogim kritikama, njegov model inspirirao je tisuće empirijskih istraživanja, posebice u menadžmentu, te pripada među najcitiranije radove iz ovog područja. Hofstede kulturu definira vrlo jednostavno – kao “kolektivno programiranje uma”, a sam model istraživanja kulture uključuje šest dimenzija koje razlikuju jednu grupu ljudi od druge. Te dimenzije uključuju: distancu moći, izbjegavanje nesigurnosti, individualizam/kolektivizam, maskulinitet/feminitet, dugoročnu/kratkoročnu orijentaciju te zadovoljavanje/odgađanje potreba.

Drži se da određene dimenzije pogoduju razvoju inovacijskog i poduzetničkog kapaciteta, a time i općem razvoju, kao što su individualizam, prihvaćanje rizika, dugoročna orijentacija i sl. Prema originalnim Hofstedeovim podatcima za Hrvatsku, koji se mogu naći na internet-stranicama njegova istraživačkog centra, Hrvatska ima dimenzije nacionalne kulture koje ne podržavaju inovativnost, jer naša kultura naginje, na primjer, izbjegavanju rizika te autoritarnom društvu, kolektivizmu, tj. paternalizmu, u kojem je lojalnost šefu važnija od individualne stručnosti i postignuća. Društvo je, također, sklono raznim restrikcijama i pravilima, što je u principu karakteristika manje ambicioznih i nesretnijih društava. Jedini izuzetak je sklonost dugoročnoj orijentaciji ili pragmatizmu koja upućuje na štedljivost, upornost, radnu etiku i sklonost dugoročnim ulaganjima. Međutim, ti podatci nisu rezultat njegova originalnog istraživanja, nego derivacija podataka prikupljenih za bivšu Jugoslavije, što nam je bio dodatni motiv da istražimo kulturne karakteristike na regionalnoj razini. Naši rezultati slažu se s Hofstedeovim najviše oko visoke sklonosti nepreuzimanju rizika, što može biti prepreka poduzetništvu i inovacijama. U tom kontekstu zanimalo nas je postoji li veza između nacionalne kulture i regionalnog razvoja, čime bi se moglo objasniti zaostajanje pojedinih regija.

Zašto je, kako i sami naglašavate, glavni zaključak da su rezultati istraživanja prilično razočaravajući? Jesu li korupcija i pogrešan politički diskurs glavni krivci…?

– Rezultati su razočaravajući jer ne daju uvjerljiv dokaz da regionalna kultura ima ulogu u objašnjavanju regionalnih varijacija u sklonostima inovacijama i poduzetništvu. Primjerice, zagrebačka regija, koja je najrazvijenija, ima čak tri dimenzije koje ne podržavaju inovacije i poduzetništvo, kao što je sklonost autoritarnom društvu i nepreuzimanju rizika. Istra, koja je po razvijenosti odmah iza Zagreba, ima čak četiri takve dimenzije. Potpuno iznenađenje je, međutim, Slavonija, koja je najslabije razvijena, a ima najviše dimenzija koje podupiru inovacije i poduzetništvo. U slobodnoj interpretaciji kulturnih dimenzija moglo bi se reći da ljudi u Slavoniji nisu borbeni i jako ambiciozni, ali teže jednakosti i demokratičnosti u društvu, individualnom postignuću, spremni su preuzeti rizik i ne žele odgađati zadovoljenje potreba. Možda je to razlog što su mnogi odlučili potražiti sreću izvan Hrvatske.

Uglavnom, razočaravajuće je da Hofstedeov pristup ima malo eksplikativno značenje za naše prilike, kao i mali mobilizacijski potencijal za promjene. Stoga smo potražile alternativne teorije o društvenim faktorima zaostajanja i plodno tlo pronašle u politekonomskim teorijama domaćih autora, koji se bave negativnim aspektima tranzicije hrvatskog društva. Ti autori drže da su korupcija i klijentizam, tj. kroni, ili ortački, kapitalizam, glavna prepreka bržem gospodarskom razvoju.

S tim u vezi – kakav je odnos, da se tako izrazim, inovacijske kulture i ortačkog (kroni) kapitalizma, prije svega u Hrvatskoj, ali i u svijetu?

– Sklone smo vjerovati da klijentizam i korupcija, razvijeni tijekom postsocijalističkog razdoblja, koji su stvorili ortački kapitalizam, imaju najveći utjecaj na naše zaostajenje. U literaturi se obično opisuju tri vrste korupcije: ona “sitna”, administrativna (npr. podmićivanje), zatim politička – zloupotreba vlasti, obično vezana uz imovinsku korist (npr. privatizacijski profiteri) te konačno velika, ili sistemska, korupcija, koja prodire u sve pore društva i ekonomije i dovodi do “zarobljavanja” države sa strane klijentističkih mreža. Upravo takva, sistemska, ili strukturalna, korupcija i klijentizam, koja prerasta u konstitutivni faktor oblikovanja nekog društva, karakterizira hrvatsko društvo i gospodarstvo. O tome najbolje svjedoči primjer INA-MOL-a i, nedavno, Agrokora. Afera Agrokor izbila je nakon tiskanja knjige te jasno ilustrira teze da se radi o klijentističkim mrežama koje omogućavaju povlašteni položaj određenih grupa, ali i zaštitu niza kvazipoduzetnika, kojima tržišno natjecanje preko inovacija nije dio poslovne politike. Klijentizam postaje normalna životna i društvena činjenica, koja se moralno i pravno više ne osuđuje.

Mi se u našem istraživanju nismo bavile odnosom korupcije i kulture, ali prema svjetskim nalazima postoji veza između kulturnih dimenzija i sklonosti korupciji. Npr. kolektivistička i autoritarna društva, koja nagrađuju lojalnost, a ne stručnost, te društva u kojima građani žele pod svaku cijenu izbjeći rizik sklona su korupciji i klijentizmu. Prema sadašnjim nalazima, naše društvo ima kulturne prerogative za razvoj klijentizma i korupcije.

SLUČAJ AGROKOR

Kako se zapravo boriti protiv nepotizma, sukoba interesa, negativnih strana tzv. ortačkog kapitalizma… Što treba činiti država, vlast, politika…?

– Borba protiv korupcije uključuje reforme, koje se kod nas obećavaju već više od desetljeća, ali se nikako ne provode. Iz niza dobro poznatih reformi izdvojila bih vladavinu prava, poslovnu klimu, transparentnost, djelotvorno civilno društvo i toleranciju, tj. suzbijanje populizma i društvenih restrikcija koje žele kontrolirati um građana da bi kaznile nepodobne. Također je bitno da se te teme neprekidno analiziraju, raspravljaju i istražuju, bez straha od posljedica. Međutim, upravo sam jučer saznala da su dvije zaklade, jedna privatna i jedna javna, odbile istraživački projekt o fenomenu Agrokora. Ako takav projekt sa znanstvenog stajališta možda i nije bio idealan, svakako je društveno vrlo relevantan. Stoga uskraćivanje sredstava za istraživanje tog fenomena revitalizira pitanje jesmo li spremni uhvatiti se u koštac s korupcijom i klijentizmom.(D.J.)

O knjizi “Innovation Culture in Crony Capitalism: Does Hofstede’s Model Matter?”

Također provjeri

Dr. sc. Jelka Vince Pallua na skupu Međunarodne udruge za istraživanje priča; Ragusa (Sicilija), 12.-16. 6. 2018.

Dr. sc. Jelka Vince Pallua sudjelovala je na skupu Međunarodne udruge za istraživanje priča (International …

Ostavi komentar

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *