DR. SC. JOSIP BURUŠIĆ: Krajnje je vrijeme da reforme obrazovanja kreiraju istraživači u obrazovanju

Portal Glas Koncila na svojim stranicama objavljuje razgovor s dr. sc. Josipom Burušićem pod naslovom “DR. JOSIP BURUŠIĆ, VODITELJ CENTRA ZA ISTRAŽIVANJE ZNANJA I OBRAZOVANJA, OCJENJUJE PROMJENE U HRVATSKIM ŠKOLAMA”. Razgovor je vodio Ivan Tašev a objavljen je s nadnevkom 1. ožujka 2018. – Intervju

– DR. JOSIP BURUŠIĆ, VODITELJ CENTRA ZA ISTRAŽIVANJE ZNANJA I OBRAZOVANJA, OCJENJUJE PROMJENE U HRVATSKIM ŠKOLAMA; Glas koncila, 1. ožujka 2018.

Naglasci

Nismo još došli do reforme obrazovanja koja će se pozabaviti pitanjem zašto je u gimnazijama mnogo više učenika iz obitelji bogatijih i obrazovanijih, a u strukovnim i tehničkim školama većina iz obitelji siromašnih i neobrazovanih, reforme koja će shvatiti da je to pogrješka sustava, reforme koja će predložiti kojim se to sustavnim mjerama može korigirati.

Problemi se javljaju kada ljudi počnu služiti, štoviše, robovati stvarima, kada stvari počnu biti zaprjeka ljudskoj dobrobiti ili još gore slobodi. Danas je jasno da su svi članovi ljudske zajednice, pogotovo mladi, svoj način provođenja vremena, svoje ponašanje u priličnoj mjeri počeli prilagođavati zahtjevima novih tehnoloških uređaja.

Demografska katastrofa koju proživljavamo problem je svih problema. Neki sam dan u jednoj školi u Virovitičko-podravskoj županiji od ravnatelja čuo da je od 170 učenika prije nekoliko godina, ove godine ostalo 78 učenika. Ostali su se odselili s roditeljima. Oni koji osmišljavaju reforme za »učenike i roditelje na Zrinjevcu i škole u središtu Zagreba« imaju malo svijesti o tome. A to je važan cilj obrazovne reforme. U svakoj sredini mora se održati život, a škola je uz crkvu, liječnika i vatrogasce središte života jedne zajednice. To je jednostavno imperativ.

U Hrvatskoj malo promišljamo o mogućim prednostima privatnih škola općenito te posebno privatnih vjerskih škola. Možemo spomenuti i vrlo loše promišljanje o drugim načinima organizacije obrazovanja, koji odudaraju od propisanoga, a mogli bi pridonijeti izgradnji ljudi i zajednice. Nedavno sam bio gost na vodećem singapurskom sveučilištu Nanyang gdje sam u predavanjima, razgovorima i susretima na licu mjesta vidio da osnova uspjeha jedne male nacije, siromašne prirodnim resursima, leži u duhu, vrijednostima, izgradnji karaktera, natjecanju u radu i zalaganju, nacionalnom dogovoru. I dok se javne škole kao sastavni dio velikoga, tromoga nacionalnoga obrazovanoga sustava teže i sporije mijenjaju, manje škole, poput privatnih vjerskih škola, upravo su prostor gdje je moguće promovirati sve najbolje. Uvažavajući bogatu kulturnu, povijesnu i moralnu tradiciju iz koje izviru, vjerske škole mogu biti predvodnice natjecanja u vrsnosti i posvećenosti pripremi mladih ljudi za uspješan život i susret s drugima.