Tijelo, zdravlje, prevencija: medijski konstruirani diskursi i življenje kulture u doba novih `bio-realiteta`

Virus je po sebi „biološki agens“ (Pleyers 2020), ali zbog širokih i dalekosežnih posljedica pandemiju bolesti COVID19 nemoguće je tretirati kao isključivo zdravstvenu temu. Od početka krize sociološka i antropološka zajednica propituje različite aspekte i dimenzije krize. Projekt inaugurira integrativni pristup koji problematiku bolesti COVID19 istražuje na tri razine: kao diskurs konstruiran kroz medije i javnozdravstvene dokumente; kao „materijalnosti i prakse“ (Will 2020) prevencije i „življene kulture“ (Branston i Stafford 2010); kao „neoliberalni bio-realitet“ (Špoljar -Vržina 2008). Projektom se daje doprinos istraživanjima socio-kulturnih aspekata i konzekvencija krize koju je izazvao COVID-19; sudjelovanje u etabliranju nove sociološke poddiscipline; razumijevanje recentnih procesa kroz konstruiranje dominantnih/marginalnih diskursa i življene kulture zdravlja; daljnji razvoj koncepta „neoliberalnih biorealiteta“ i širenje definiranja područja kulture zdravlja/bolesti te razvoj novih načina prikupljanja, sinteze i integracije podataka u kontekstu COVID-19 krize. U prvoj projektnoj godini fokus je bio na razini analize diskursa i metodoloških alata razvijanih kroz kvalitativnu metodologiju. Uz mapiranje područja u kontekstu neoliberalizacije zdravstva, provedena je analiza diskursa javnozdravstvenih dokumenata, vizualnog materijala i novinskih tekstova objavljenih na dva hrvatska portala. U drugoj godini provedeno je istraživanje u Zagrebu s ciljem identificiranja utjecaja diskursa u sferi svakodnevnog života te kompleksnih životnih iskustava i interpretacija iz pozicija sudionika/ica istraživanja. Projektom se otvaraju nova istraživačka područja i osnažuje interdisciplinarna suradnja. Tim je objavio niz znanstvenih radova, sudjelovao na brojnim znanstvenim konferencijama te realizirao međunarodnu suradnju u mnogobrojnim aspektima (vidjeti dio o najvažnijim aktivnostima i rezultatima).