Hrvatska nacionalno-identitetna konstitucija i pokušaji njene negacije

Proces hrvatske nacionalno-identitetne konstitucije odvijao se u složenim povijesnim okolnostima. Tijekom srednjovjekovlja na prostorima oblikovanja hrvatskog naroda postojalo je više samoniklih državnih tvorbi. Pored Hrvatske te s njom usko integrirane (Kraljevine) Slavonije (današnji sjeverozapad Hrvatske i Bosne), postojale su i druge državne tvorbe tj. Neretvanska kneževina, Zahumlje / Hum, Travunija, Duklja, Bosna. Prostori svih tih tvorevina, uz izuzetak tijekom 13. stoljeća od strane Srbije pravoslavizirane Travunije i Duklje, dočekali su osmanske prodore i islamsku vlast kao katolički. Pored toga što je za osmanske dominacije Hrvatska teritorijalno krajnje reducirana, na ovdašnjim su se prostorima zbile i dalekosežne etničke promjene. Golemi prostori središnjih hrvatskih zemalja su opustošeni (dijelovi sjeverne Dalmacije, Like, Banovine, Korduna, zapadne Slavonije, Bosanske krajine itd.) te od strane Osmanlija nastanjeni prvenstveno pravoslavnim življem u pravilu porijeklom iz istočne Hercegovine i Crne Gore. Istovremeno, najveći dio domicilne, katoličke populacije Bosne a dijelom i Hercegovine prelazi na islam oblikujući posebnu etničku zajednicu. Tijekom nacionalno-formativnih procesa, koji se odvijaju od početka 19. vijeka, svi katolici koji se služe narječjima i dijalektima središnjeg južnoslavenskog dijasistema, na temelju dotadašnjih integrativnih procesa, stječu hrvatsku nacionalnu svijest. Kao nacionalni Hrvati, sukladno samoj ”prirodi” nacija, teže obnovi hrvatske državne neovisnosti odnosno zaštiti svog nacionalnog identiteta tamo gdje ne može biti zaštićen hrvatskom državnošću. Istodobno nekoć doseljeni pravoslavni živalj razvija srpsku nacionalnu svijest a time i ambiciju za državnim širenjem Srbije i na prostorima današnje Hrvatske i BiH. Islamizirana populacija vremenom se konstituira u posebnu, bošnjačku nacionalnu zajednicu unutar koje se presudna politička težnja svodi na transformaciju cjelokupne BiH u bošnjačku nacionalnu tvorevinu. Naznačeno ”ukrštanje” različitih državotvornih i nacionalnih ambicija nužno je vodilo oštroj političkoj pa i oružanoj konfrontaciji. Njen rezultat je postojeći, uvelike nerazriješeni geopolitički kontekst posebice na razini BiH i Crne Gore. U tom smislu prevladavajuća srpska politika konstruira dalekosežne planove (”srpski svet”) težeći pripajanju Republike Srpske i Crne Gore Srbiji kalkulirajući pri tome i sa pozicijama Federacije BiH te iskazujući pretenzije prema dijelovima Hrvatske. Popratni dio te i takve politike predstavlja snažna produkacija sadržaja usmjerenih na gotovo potpunu negaciju hrvatske nacionalno-identitetne konstitucije. U rasponu od negacije hrvatskog jezika do negacije povijesne utemeljenosti hrvatskog identiteta praktički kod svih Hrvata uz eventualni izuzetak onih koji se tradicionalno koriste čakavštinom. S druge strane, prevladavajuća bošnjačka politika djeluje izrazito poticajno na nastanak sadržaja ponajprije usmjerenih na negaciju hrvatstva bosanskohercegovačkih Hrvata. Sukladno rečenom, Hrvatska kao država i Hrvati kao narod moraju računati sa tim da pored političkog djelovanja usmjerenog na promjenu postojećeg (geo)političkog konteksta, koji bi išao na štetu hrvatskih pozicija, kontinuirano traju i popratni pokušaji negacije hrvatstva kao identitetne pojave i želje za njegovom razgradnjom. Tim pokušajima, kojima podršku pruža odgovarajući dio znanstvene zajednice u srpskom i bošnjačkom društvenom miljeu, direktno su izloženi pripadnici hrvatskog naroda u Srbiji, BiH i Crnoj Gori što ima svog utjecaja i na opadanje broja izjašnjenih Hrvata u tim zemljama. Svrha prijavljenog projekta bila bi u analizi i naglašavanju povijesnih determinanti koje su unatoč složenim uvjetima omogućile hrvatsku nacionalno-identitetnu konstituciju, koheziju i trajanje. Sa tako utvrđenih pozicija usredotočili bi se na razgradnju sadržaja koji se produciraju s ciljem njene negacije ukazujući na njihovu bezvrijednost i neznanstvenost. Obzirom na zahtjevnost same teme i njenu opsežnost izvjesno je da ne može biti sveobuhvatno apsolvirana tijekom jednogodišnjeg projekta. U sklopu prijavljenog projekta primarno bi bili usredotočeni na prikupljanje literature koja omogućava potpuniju analizu predmeta istraživanja. Istodobno napisali bi tri znanstvena članka u visokokategoriziranim znanstvenim časopisima ili zbornicima sa znanstvenih skupova. S tim da bi u tim radovima bili fokusirani na esencijalni značaj predmeta istraživanja. Njegova daljnja razrada, po svim relevantnim segmentima uslijedila bi eventualnim nastavkom projekta i vjerojatnom prezentacijom postignutih rezultata u formi knjige.