Dr. sc. Nenad Pokos: “Kako zaustaviti demografsku katastrofu”, 27. 1. 2022.

Dvotjednik Matice hrvatske za umjetnost, kulturu i znanost VIJENAC u broju 728 od 27. siječnja 2022. objavljuje prilog dr. sc. Nenada Pokosa pod naslovom “Kako zaustaviti demografsku katastrofu”. Vijenac

– Vijenac: Kako zaustaviti demografsku katastrofu, 27. 1. 2022.

PRVE REZULTATE POPISA STANOVNIŠTVA ANALIZIRA UGLEDNI HRVATSKI DEMOGRAF

Kako zaustaviti demografsku katastrofu

Piše Nenad Pokos

Prema rezultatima popisa stanovništva Hrvatska je u zadnjih 10 godina izgubila gotovo 400 tisuća stanovnika, a stvarne su brojke još veće. Stručnjaci UN-a svrstavaju nas u skupinu država s najvećim relativnim smanjenjem broja stanovnika u svijetu, a prema optimističnijim prognoza Hrvatska će 2100. imati 2,183 milijuna stanovnika. Zaustavljanje negativnih demografskih trendova ili barem njihovo ublažavanje mora napokon postati primarni nacionalni i strateški interes hrvatske države

Nedavno objavljeni prvi rezultati popisa stanovništva u Hrvatskoj malo su koga ostavili ravnodušnim. Premda su demografi posljednjih godina najavljivali kako će popis pokazati da u Hrvatskoj živi znatno manje od četiri milijuna stanovnika, mnogi su pred time zatvarali oči vodeći se procjenama Državnog zavoda za statistiku (DZS-a) po kojima je npr. još sredinom 2020. u Hrvatskoj živjelo 4,048 milijuna stanovnika. Objavljeni broj od 3.888.529 stanovnika bit će nakon objave konačnih rezultata nešto drukčiji od konačnog broja kao što je i nakon popisa 2011. konačni broj bio manji od prvog rezultata za 5723 stanovnika, ili nakon popisa 2001, kada je konačni broj stanovnika bio za čak 56.108 stanovnika veći od prvog rezultata. No te je godine u ukupan broj stanovnika ušlo čak 160.000 stanovnika koji su iz Hrvatske bili odsutni godinu i duže, a koji su po objašnjenju DZS-a „imali tijesnu gospodarsku, prometnu i učestalu vezu s kućanstvom i obitelji u RH (češći ili rjeđi posjeti, uzdržavanje članova obitelji itd.)“. Dakle, po tome su u ukupan broj stanovnika mogli biti uključeni i stanovnici koji su tek nekoliko puta godišnje došli u Hrvatsku, što nije bilo u skladu s međunarodnim popisnim preporukama.

Sve dok ne shvatimo da ulaganje u djecu nije trošak nego investicija u buduću radnu snagu suočavat ćemo se s daljim snižavanjem nataliteta, intenzivnim iseljavanjem, nedostatkom priljeva mladih radnika | Snimio Igor Kralj | PIXSELL

Prošlogodišnji popis, kao i prethodna dva, osim što će u ukupan broj uključiti stanovnike koji su se iselili u inozemstvo do godinu dana prije popisa, dopušta i mogućnost da u ukupan broj stanovnika uđu i stanovnici koji žive u inozemstvu, ali se vraćaju u Hrvatsku jedanput tjedno. Iz toga proizlazi da je i broj od 3.888.529 zasigurno veći od broja stanovnika koji je na referentni datum (31. kolovoza 2021) stvarno živio u Hrvatskoj. Osim toga, u taj broj uključeni su i stanovnici koji godinama žive u inozemstvu, a rijetko dolaze u Hrvatsku, no kontrolni mehanizam za „otkrivanje“ koliko je takvih stanovnika gotovo da i ne postoji unatoč obećanjima iz DZS-a da će se podaci uparivati s drugim bazama ili registrima. Unatoč tim metodološkim nepreciznostima i ograničenjima, međunarodne statistike idućih nekoliko mjeseci raspolagat će podatkom kako je u Hrvatskoj popisano 3.888.529 stanovnika, što je 396.360 ili 9,3% manje nego 2011.

Smanjenje stanovništva RH jednako projekciji UN-a za 2029.

To smanjenje znatno je veće od projekcija stručnjaka UN-a i Eurostata, koji su koristeći se procjenama DZS-a za ranije godine predviđali da ćemo na taj broj stanovnika pasti tek 2029. Tako su procjene UN-a govorile da smo između 2010. i 2015. imali prosječnu godišnju promjenu broja stanovnika od –0,45%, dok je u razdoblju 2016–2020. prosječna godišnja promjena po njima iznosila –0,61%. Međutim, prema nedavno objavljenim podacima godišnje smo između 2011. i 2021. gubili u prosjeku 0,93% stanovništva. Uspoređujući relativne stope promjene broja stanovnika po svjetskim državama, UN kazuje da su između 2015. i 2020. najveće stope porasta imali Bahrein s godišnjom stopom porasta od čak 4,31%, Niger 3,82%, Ekvatorijalna Gvineja 3,66%, Uganda i Oman 3,59% itd. S druge strane, najveći pad broja stanovnika po istom izvoru bilježile su Litva, po godišnjoj stopi od –1,48%, Latvija –1,15%, Venezuela –1,13%, Bosna i Hercegovina –0,89%, Bugarska –0,71%, Rumunjska –0,70% te Hrvatska, kao što je navedeno, s izrazito podcijenjenih –0,61%.

Razmatrajući najnovije podatke Eurostata o kretanju broja stanovnika u članicama EU između 2011. i 2021, veće relativno smanjenje od Hrvatske ima samo Bugarska, u kojoj je broj stanovnika u tom razdoblju smanjen 11,4%. Kao i u Hrvatskoj, njihova središnja statistička ustanova nije predviđala toliko smanjenje broja stanovnika između dva popisa jer je procjena broja stanovnika za kraj 2020. iznosila 6,916 milijuna stanovnika, dok je popisni rezultat, koji se odnosi na rujan 2021, tek 6,520 stanovnika. Premda su obje države najsiromašnije članice EU, prema pokazateljima rodnosti odnosno totalnoj stopi fertiliteta (TFR) one nisu na samom začelju Unije jer je po jednoj ženi u fertilnom razdoblju u Hrvatskoj 2019. dolazilo 1,47 djeteta, a u Bugarskoj 1,58. Po tom pokazatelju nepovoljnija je situacija bila npr. u Španjolskoj, gdje je iste godine TFR iznosio 1,23, Italiji 1,27 ili Grčkoj sa 1,34 (manja od Hrvatske bila je i u Luksemburgu, Cipru i Malti). No navedene države prirodno smanjenje nadoknađuju većim brojem useljenih od iseljenih zbog čega imaju porast ili znatno manji relativni pad broja stanovnika nego Hrvatska.

Prirodni pad 158 tisuća, iselilo 235 tisuća

U ukupnom smanjenju broja stanovnika Hrvatske od 396.360 osoba prirodni pad sudjelovao je sa 157.775 stanovnika jer je između dva popisa (od 1. travnja 2011. do 31. kolovoza 2021) bilo toliko više umrlih nego živorođenih. Ti su podaci znatno pouzdaniji od migracijske statistike premda podaci za prvih osam mjeseci 2021. još nisu službeni. Stoga se razlika od 235.585 stanovnika do ukupno iskazanog smanjenja može pripisati negativnoj migracijskoj bilanci. Također je izrazito nepovoljno što između dva posljednja popisa sve županije bilježe prirodni pad, a posljednja koja je proteklih godina imala pozitivan prirodni prirast bila je Međimurska županija, i to 2016. Razmatrajući podatke po gradovima i općinama između 2011. i 2020. vidljivo je da su pozitivnu prirodnu promjenu imala samo 42 grada i općina od ukupno 556 administrativno-teritorijalnih jedinica, što čini tek 7,6% njihova broja.

Kako je navedeno, u prethodnom međupopisnom razdoblju znatno veći udio u smanjenju broja stanovnika ima negativna migracijska bilanca. No točni brojevi odseljenih i doseljenih nisu poznati jer mnogi odseljeni u inozemstvo ne odjavljuju prebivalište u MUP-u, a te podatke koristi DZS. Nasuprot tomu, stalni stanovnici nekih drugih zemalja fiktivno se prijavljuju u Hrvatskoj kako bi koristili beneficije kao što su biračko pravo, zdravstveno osiguranje, dječji doplatci itd. Službeni podaci DZS-a između 2011. i 2020. bilježe 288.844 odseljenih te 176.922 doseljenih, što čini negativnu migracijsku bilancu od 111.922 stanovnika, dok je u stvarnosti ona bila mnogo veća, tj. ako sagledamo razliku između ukupne i prirodne promjene, migracijska bilanca između dva popisa iznosi čak –235.585 stanovnika. Između 2011. i 2020. pozitivnu migracijsku bilancu s inozemstvom nema ni jedna županija, dok među gradovima i općinama više doseljenih iz inozemstva nego što ih je odselilo izvan Hrvatske bilježi samo njih 114 ili 20,5% od ukupnog broja. I ovdje treba biti oprezan pri interpretaciji podataka jer je stvarni broj još i manji zbog neodjavljivanja prebivališta svih odseljenih, a prijavljivanja onih koji veći dio godine ipak ne žive u Hrvatskoj.

Ukupan broj stanovnika između 2011. i 2021. smanjen je u svim županijama; relativno najmanje u Gradu Zagrebu (–2,5%), Zagrebačkoj županiji (–5,2%) te Dubrovačko-neretvanskoj (–5,5%) i Zadarskoj županiji (–5,7%). Najveće relativno smanjenje imale su Vukovarsko-srijemska županija, u kojoj gubitak iznosi gotovo petinu stanovnika iz 2011. (–19,5%), a slijede Sisačko-moslavačka (–18,5%), Brodsko-posavska (–17,5%), Požeško-slavonska (–17,4%), Virovitičko-podravska (–16,7%) i Ličko-senjska županija (–15,8%). Kako nakon toga slijedi Osječko-baranjska županija sa smanjenjem od 14,9% vidljiv je još jedan podatak na koji se godinama upozoravalo, a to je demografska katastrofa koja se nakon pridruživanja EU događa u istočnoj Hrvatskoj. Posljednjih deset godina u pet istočnohrvatskih županija broj stanovnika smanjen je za 136.217 ili čak 16,9% (prosjek RH –9,3%), a u odnosu na 1991. gotovo za trećinu (–31,4%) premda i ovdje dolazimo do problema oko metodološke usporedivosti podataka između ta dva popisa. Premda Sisačko-moslavačka županija posljednjih nekoliko desetljeća bilježi veoma nepovoljne demografske trendove, na tako veliko brojčano smanjenje između 2011. i 2021. znatno je utjecao i potres potkraj prosinca 2020, nakon kojeg su mnogi stanovnici iselili s područja te županije. Tek će podaci o prirodnom kretanju za 2021. (što će se najviše očitovati tek za posljednja tri mjeseca te godine) te pogotovo za 2022. pokazati sve razmjere te prirodne katastrofe i spore obnove nakon toga.

Uspoređujući promjenu broja stanovnika po prvim rezultatima popisa 2021. i konačnim rezultatima 2011. proizlazi da je samo 46 gradova i općina (8,3%) zabilježilo porast broja stanovnika, dok se u njih 509 (91,6%) smanjio broj stanovnika, a u općini Svetvinčenat zabilježen je isti broj stanovnika u obama popisima. Većina gradova i općina s porastom broja stanovnika nalazi se u prstenu tri najveća grada, kao npr. Dugo Selo, Sveta Nedjelja, Stupnik, Solin, Dugopolje, Klis, Podstrana, Viškovo, Kostrena ili Omišalj. Ostale administrativno-teritorijalne jedinice s porastom broja stanovnika nalaze se u priobalju ili na otocima (npr. Šolta, Supetar, Krk, Vir, Sali, Pašman), ali je vjerodostojnost podataka za neke od tih jedinica upitna. Naime, već je navedeno kako se određeni broj stanovnika popisuje u mjestima gdje posjeduju kuće za odmor bilo zbog toga što tamo provode veći dio godine, zbog izbjegavanja plaćanja poreza ili nekih beneficija kao što je otočna iskaznica. Ponovno treba napomenuti da se broj stanovnika pojedinih gradova i općina može i promijeniti nakon objave konačnih rezultata popisa 2021.

Hitne mjere za cijelu Hrvatsku

Ukoliko se ništa ne promijeni, Hrvatska će se i dalje nalaziti među državama s najnepovoljnijim demografskim trendovima pa nas tako stručnjaci iz UN-a i za razdoblje 2025–2030. svrstavaju u skupinu država s najvećim relativnim smanjenjem broja stanovnika u svijetu, ovaj puta iza Latvije, Litve, Bugarske, Ukrajine, Libanona i Srbije. Slično je i za iduća razdoblja, pa bi po njihovim projekcijama Hrvatska 2100. imala svega 2,183 milijuna stanovnika ili gotovo dvostruko manje u odnosu na 2011, s napomenom da su projekcije rađene prema optimističnijim procjenama DZS-a o broju stanovnika.

Sve navedeno upućuje na zaključak da zaustavljanje negativnih demografskih trendova ili barem njihovo ublažavanje mora napokon postati primarni nacionalni i strateški interes hrvatske države. Ipak, sve vlade u proteklih trideset godina hrvatske neovisnosti nisu poduzele ništa ili tek veoma malo kako bi spriječile demografski slom. Hitne mjere ne bi se trebale donijeti samo za određena područja kao npr. Slavoniju ili Banovinu nego za čitavo područje Hrvatske jer više od 90% teritorija gubi stanovništvo.

Mjere koje su se već davno trebale donijeti opće su poznate, a spomenut će samo neke od njih. Napokon delimitirati roditeljske naknade u visini pune plaće, omogućiti korištenje rodiljnog i roditeljskog dopusta sukladno potrebama roditelja, uvesti univerzalni dječji doplatak, za svu djecu, po uzoru na dio zapadnoeuropskih država, osigurati besplatni prijevoz učenicima i studentima, najugroženija demografska područja dodatno rasterećivati poreznom politikom, ograničiti zaključivanje ugovora o radu na određeno vrijeme, urediti rad nedjeljom, ukinuti plaćanje poreza pri kupnji prve nekretnine, omogućiti subvencioniranu kupnju građevinskih zemljišta u vlasništvu države i jedinica lokalne uprave u svrhu izgradnje stambenog objekta za stanovanje tražitelja subvencije, osigurati prehranu u školama i jednu izvannastavnu aktivnost bez sufinanciranja od strane roditelja, dati na korištenje državna i općinska zemljišta za pokretanje poljoprivredne proizvodnje, uvesti porezne olakšice za najmodavce koji iznajmljuju stan obiteljima s djecom, osigurati besplatni pristup internetu…

Sve dok ne shvatimo da ulaganje u djecu nije trošak nego investicija u buduću radnu snagu suočavat ćemo se s daljim snižavanjem nataliteta, intenzivnim iseljavanjem, nedostatkom priljeva mladih radnika… Na kraju, Vlada RH osnovala je Vijeće za demografsku revitalizaciju RH koje se sastoji od petnaest članova u kojem nema ni jednog demografa, a posljednja sjednica Vijeća održana je 31. siječnja 2020. Što tek reći na to kako se radna tijela Hrvatskoga sabora sastoje od 28 odbora i jednog povjerenstva, a među njima nema Odbora za demografiju. Čemu će nam uskoro služiti Odbor za gospodarstvo, Odbor za poljoprivredu ili Odbor za obitelj, mlade i sport kada neće imati svoju svrhu, a jedini koji će opravdati svoje postojanje bit će vjerojatno i danas postojeći Odbor za Hrvate izvan Hrvatske.

Dr. sc. Nenad Pokos

Također provjeri

Dr. sc. Jadranka Švarc o liberalnoj, iliberalnoj i deliberativnoj demokraciji

Glas Slavonije u Temi tjedna Kriza liberalizma u tiskanom i online izdanju 23. travnja 2022.… Pročitaj više o Dr. sc. Jadranka Švarc o liberalnoj, iliberalnoj i deliberativnoj demokraciji