Naslovna / Grid / Dr. sc. Vinicije B. Lupis: Sveti Vlaho bio je državni simbol Dubrovačke Republike

Dr. sc. Vinicije B. Lupis: Sveti Vlaho bio je državni simbol Dubrovačke Republike

Portal Narod.hr 3. veljače 2019. objavljuje razgovor s voditeljem Područnog centra Dubrovnik Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar pod naslovom “Sveti Vlaho bio je državni simbol Dubrovačke Republike”, a publikacija Sveti Vlaho 2019. na hrvatskom i engleskom jeziku pod naslovom “Sv. Vlaho Dubrovčanima je oduvijek bio poveznica sa domovinom te znak zajedništva” − Narod.hr | Sveti Vlaho 2019.

− Narod.hr: Povjesničar dr. Vinicije Lupis: Sveti Vlaho bio je državni simbol Dubrovačke Republike, 3. veljače 2019.

− Sveti Vlaho 2019: Sv. Vlaho Dubrovčanima je oduvijek bio poveznica sa domovinom te znak zajedništva
− Sveti Vlaho 2019: St. Blaise has always been a link to the homeland for the citizens of Dubrovnik and a special sign of communion


Povodom Feste svetoga Vlaha, zaštitnika grada Dubrovnika razgovarali smo s povjesničarem, voditeljem dubrovačkog područnog centra Instituta Ivo Pilar, Vinicijem Lupisom.

Kao povjesničar mnogo ste se bavili likom svetog Vlaha. Koji su nam sve podatci o njegovom životu poznati?

Dr. Vinicije Lupis: Sveti Vlaho živio je u zapadnoarmenskom području, u gradu Sebasti. On se inače u Armenskoj apostolskoj crkvi slavi na 15. siječnja. O svetom Vlahu postoji cijeli niz povijesnih svjedočanstava. Samo njegovo mučeništvo ima i svoju političku pozadinu iz razdoblja s prijelaza iz 3. na 4. stoljeće. U Armeniju je kršćanstvo dolazilo s područja Sirije, a progonstvo kršćana započelo je 23. veljače 303. i trajalo je do 1. svibnja 305. godine, kada su Dioklecijan i Maksimilijan odsupili s carskog prijestolja. Prve žrtve progona u Sebasti bile su svećenik Akacije i 7 kršćanki. Zatim je došlo do zastoja s progonima. Nakon više godina, iz različitih političkih razloga, car Licinije je promijenio svoj pozitivni odnos prema kršćanima te ih počeo optuživati. Sveti Vlaho je stradao kada su ga poganski Armenci, koji su izbjegli iz kristijanizirane Armenije na područje pod rimskom vlašću, optuživali da je pristaša Konstantina, Licinijevog suvladara, s kojim je Licinije već tada bio u zaoštrenim odnosima. Namjesnik Agrikolaj je potom čekao pogodan trenutak da smakne sv. Vlaha, koji se, upozoren, sklonio u pećinu pored grada. No, na kraju je ipak bio uhvaćen i utamničen.

Na vjerojatnom mjestu njegova mučeništva izgrađena je crkva njemu u čast. U genocidu kojeg su proveli Turci 1915., kršćansko armensko stanovništvo Sebaste je od 240 tisuća svedeno na samo 54 kršćanina. No, i dan-danas je moguće vidjeti mjesto na kojemu se nekada nalazio grob sv. Vlaha.

Kako je sveti Vlaho postao zaštitnik Dubrovnika? Postoji legenda da se svetac ukazao starcu Stojku u crkvi sv. Stjepana u Dubrovniku i upozorio ga na nadolazeću mletačku opasnost, na što je starac alarmirao vlasti te se Dubrovnik uspio obraniti…

Dr. Vinicije Lupis: To je jedna povijesna legenda zapisana u dubrovačkim kronikama. Stvarni razlog dolaska njegovih moći u Dubrovnik je politika Bizantskog carstva.
Moći sv. Vlaha dolaze u vrijeme kada je Bizantom vladala makedonska dinastija, u 10. stoljeću. To je doba kada taj dio male Azije biva ugrožen od muslimana i tada se moći svetaca odnose na zapad. Bizantski car je na taj način htio učvrstiti svoj utjecaj na Zapadu te je u Ragusium (Dubrovnik), koji je bio glavni grad bizantske teme Gornje Dalmacije, poslao moći glave sv. Vlaha.

Moći su dolazile iz svečeve Sebaste, krajem 10. i početkom 11. stoljeća – prvo glava, pa potom desna ruka i, naposlijetku, lijeva ruka- u 14. stoljeću. Povezanost Dubrovnika sa Sebastom očituje se i u tome što je 1902. u dubrovnik došao rimokatolički nadbiskup iz Sebaste, kako bi prikupio novac da otkupi od nevjernika grob svetoga Vlaha. To je bilo svega trinaestak godina prije velikog genocida nad Armencima 1915. godine, kada je cjelokupna kršćanska rimokatolička i Armenska apostolska zajednica zbrisana s lica zemlje.

Festa svetog Vlaha slavi se u Dubrovniku stoljećima. Za vrijeme Dubrovačke Republike to je bio posebno veliko slavlje, kada su čak i zatvorenici mogli na nekoliko dana izaći na slobodu. Možete li nam pojasniti koliko je bilo značenje tog blagdana za Republiku i koliko se od te tradicije zadržalo u današnjoj proslavi?

Dr. Vinicije Lupis: Sveti Vlaho u Dubrovniku, za razliku od njegovog štovanja drugdje u svijetu, ima posebnu važnost jer je od 14. stoljeća državni simbol jednog grada-države, tj. komune, a od 1358. do 1815. godine on je državni simbol jedne države. Njegovo slavljenje je poticalo na državotvornost i lojalnost toj državi. Dubrovčani su, svugdje gdje su imali svoje trgovačke kolonije- gradili crkve posvećene svetom Vlahu, pa tako postoje crkve svetog Vlaha ili pak slike svetog Vlaha u pojedinim crkvama: u Đenovi u Italiji, Smirni u Turskoj, Goi u Indiji…

Od trenutka kada je sveti Vlaho zamijenio starije svece-zaštitnike Dubrovnika, konkurente na mjestu zaštitnika grada-države (svetog Srđa i Bakha, svetu Petrunjelu i Domicilu i Petilovrijence), tada je on dobio status državnog simbola i njegova proslava je bila vezana uz državni kult. Proslava je, dakle, uz crkveni i pučki dio, podrazumijevala vojne smotre, tržnice, plesove itd. Taj državni dio proslave je trajao do sloma Dubrovačke Republike- “de facto” 1806., “de iure” 1815. godine. Zatim je Austrija, u prvim desetljećima svoje vlasti, zabranila vanjsko slavljenje svetoga Vlaha. Tek krajem 19. stoljeća je započelo slavljenje na onaj način na kojega ga mi danas poznajemo- djelomično pojednostavljen: Festa se otvara na Kandeloru (Svijećnicu), slijedi čitanje lausa, puštanje golubica, večernja, iza večernje običaj razvijanja barjaka. Zatim, na sam blagdan Sv. Vlaha, u procesiji dolaze barjaci iz okolnih župa, slijedi svečana misa, a nakon nje procesija s moćima svetog Vlaha. Sama Festa završava na Gorici Sv. Vlaha, prvu nedjelju nakon blagdana.

Ove godine je Festa najkraća- traje samo 2 dana, budući da Svijećnica pada na subotu, a sam blagdan Sv. Vlaha na nedjelju. Kada blagdan padne na neki drugi dan u tjednu, Festa traje sve do iduće nedjelje.

Poseban dio Feste je procesija s barjacima- za vrijeme Republike najprije su, uz gradske barjake, išli barjaci onih dijelova Republike koji su u nju ušli kao slobodni- Lastova i Mljeta, a potom idu barjaci iz gradske okolice. U vrijeme Republike nisu dolazili barjaci iz svih dijelova Republike, kao što danas dolaze, primjerice, iz Konavala.
Tada se preostali dio barjaka okupljao u drugim mjestima posvećenim sv. Vlahu- dio u Stonu, dio u Janjini, dio u Slanome…

Zanimljivo je da je 2010. po prvi put jedan armenski biskup sudjelovao u proslavi te u procesiji nosio moći glave svog sunarodnjaka, sv. Vlaha. Riječ je o Naregu Alemezianu, nadbiskupu Armenske apostolske crkve, izaslaniku katolikosa Arama I, poglavara Armenske apostolske crkve.

Područni centar Dubrovnik

Također provjeri

Dr. sc. Ivan Markešić: KOLUMNE I ANALIZE, 2018.-2019.

Kolumne i analize dr. sc. Ivana Markešića, znanstvenog savjetnika u trajnom zvanju Instituta društvenih znanosti …