Dr. sc. Drago Čengić: ANATOMIJA PROPASTI: DRŽAVA, AGROKOR I KONCEPTI KONTROLE OKOLINE

Glas Slavonije u Magazinu od 23.-25. lipnja 2018. donosi tekst dr. sc. Drage Čengića pod naslovom “Uspon i pad carstva: Što nakon Todorića?” uz nadnaslov “Anatomija propasti: Država, Agrokor i koncepti kontrole okoline” te podnaslov “Agrokor tumačen kroz studije Jamesa G. Marcha i Neila Fligsteina”. − Tekst u novinama | Tekst na portalu

– Glas Slavonije (novine): “Uspon i pad carstva: Što nakon Todorića?”, 23.-25. lipnja 2018.
– Glas Slavonije (portal): “Uspon i pad carstva: Što nakon Todorića?”, 23. lipnja 2018.

Naglasci

Kako vidimo iz reakcije hrvatskih regulatornih tijela (Hanfa, HNB) na moguću krizu u Agrokoru prošlih godina, nitko od njih nije pravodobno alarmirao širu javnost

Teza da je Agrokor provodio poseban oblik kontrole tržišta sada je možda trivijalna, no to ne znači da njezine posljedice više ne osjećamo.

Možemo reći da se Fligsteinovi zaključci svode na nekoliko važnih uvida. Prije svega na ovaj: da su tržišta posve određene socijalne konstrukcije i da njihovo stvaranje pretpostavlja društvena rješenja u pogledu vlasničkih prava, upravljačkih struktura, koncepcija kontrole i pravila razmjene. U svezi s hrvatskom situacijom nekoliko se stvari čini jasnima na temelju dosadašnjih spoznaja o krizi Agrokora i Fligsteinove analize. Prvo, ako su se moderne kapitalističke države razvijale u interakciji s razvojem njihovih gospodarstava te je upravljanje gospodarstvima (governance of economies) sastavni dio jezgre izgradnje države, taj je posao (državotvorstvo kalasnička prava, upravljačke strukture i pravila razmjene kako bi se stabiliziralo tržo tržište-tvorstvo) za sve elitne grupe hrvatskoga društva tek pred nama. Drugo, ako ulazak zemalja u (globalni) kapitalizam tjera države da stvore pravila za vište za najveće tvrtke, i taj je posao u Hrvatskoj još uvijek neobavljen. Treće, Fliegstein nas podsjeća da je tržišna kriza očita kada etablirane tvrtke (poput Agrokora) počinju propadati. Istodobno, do transformacije postojećih tržišta može doći zbog djelovanja vanjskih sila, kao što su: invazija, ekonomska kriza, političke intervencije države, ali i zbog unutarnjih razloga. A loše rukovođenje i nepostojani rast poduzeća mogu također zacrtati put k propasti tvrtke. Ono što je sigurno jest i ovo: da dubinska intelektualna, znanstvena i politička analiza stvarnih uzroka, a onda i posljedica, propasti Agrokora još uvijek nije započela. To je posebno važno znamo li da je bilo koja reforma institucija koje bi trebale regulirati tržišne odnose na novi način, te ih učiniti načelno neovisnima od “političke moći” i zajamčiti pravila stvarnog tržišnog natjecanja, ovisna od opće konfiguracije društvene moći.