Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Pilar
Dr. sc. Jelka Vince Pallua, znanstvena savjetnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, sudjelovala je 2. travnja (uz pomoć skype-a) na konferenciji “Seeking Harbor in our Histories: Lights in the Darkness” (Boston, Massachusetts, 2-3. travnja 2016.). Skup je organizirala udruga “The Association for the Study of Women and Mythology” (ASWM), a njezin prilog naslovljen “The Slavic Baba as an Aquatic Goddess” potaknuo je živu diskusiju u okviru sekcije “Women’s Wisdom and Sacred Rites of Water” – Sažetak
– Web portal udruge “The Association for the Study of Women and Mythology” (ASWM)
– Program konferencije “Seeking Harbor in our Histories: Lights in the Darkness”
U radu The Slavic Baba as an Aquatic Goddess dr. Vince Pallua predstavila je svoja razmatranja uz dva jedinstvena figurativna prikaza mitskog lika Babe, jedina u ženskom obličju dosad pronađena.
Prvi koji je pronašla tijekom terenskog istraživanja davne 1994. godine jest u živoj stijeni isklesani groteskni lik Babe s naglašenim ženskim atributima u Grobniku kraj Rijeke. Taj je grobnički primjer potvrdio da i amorfni monoliti Babe koje je autorica pronašla na Krku, Velebitu i u Istri (uz potvrđenu sveprisutnost kako vode tako i legende o ljubljenju babe i njezinu darivanju) doista personificiraju ženski lik – “gazdaricu na vratima” koja stoji na točki prijelaza iz jednog područja u drugo. Drugi figurativan prikaz mitske Babe autorica je pronašla u Istri 2012. godine. U referatu je prvi put u mitološkom kontekstu interpretiran crtež deblje stare žene raščupane kose utisnut u žbuku na zidu gotičke crkvice Sv. Marije u Gračišću kraj Pićna. Na temelju tih dosad jedinih figurativnih prikaza Babe, legendarne baštine, usmenih predaja te uz babe popratnih ritualnih čina – a u slučaju iz Gračišća i posebno vrijednog u još svježu žbuku utisnutog grafita na latiničkoj gotici “Stara baba Vukoša” – autorica je uz pomoć više pokazatelja uspjela povezati Babu s vrhovnom praslavenskom božicom Mokoš.
Kao i Baba, Mokoš ima dvostruko lice. Ona je u “osnovnom mitu” gazdarica dvaju svjetova – života i smrti. Kad je pola godine sa svojim mužem, gromovnikom Perunom, ona je ognjevita – ona je žarko sunce. S druge pak strane, kad je sa svojim ljubavnikom, htonskim bogom Velesom uz vodu, granicu između života i smrti, ta božica nije vatreno suha nego mokra kao preduvjet rodnosti i plodnosti agrarnoga kozmičkog ciklusa. Mokrinu otkriva i etimologija njezina imena od praslavenskoga moknǫti ‘vlažiti se’, močiti, a i od samoga pridjeva mokrъ.
Promotrivši u tom kontekstu zabijanje tzv. “čavala nerotkinja” u kamene blokove vanjskog zida te crkvice, tradiciju koja se sačuvala do konca 19. stoljeća, kao i današnja hodočašća na Veliku Gospu, autorica zaključuje da je crtež na zidu, uz spomenuti grafit, morala utisnuti u još mokru žbuku neka nerotkinja, ili žena u potrebi, koja se još u 16. stoljeću, sačuvavši u svijesti “staru vjeru”, utjecala za pomoć (i) poganskoj božici Mokoš u zavjetnoj crkvici posvećenoj djevici Mariji, najčešćem kršćanskom supstitutu za Mokoš. Dodatnu potkrepu takvom zaključku autorica nalazi u zapisu pićanskoga biskupa o “mahom starim Hrvatima” koji su, bježeći pred Turcima iz Bosne, Dalmacije i Like, naselili u 16. stoljeću opustošeno Gračišće. Osim toga, imajući na umu postojanje obližnjega mitskog oronima Peruna kao jednu od točaka u tročlanoj strukturi “osnovnoga mita”, treba uzeti u obzir mogućnost da je ta crkvica nastala upravo na mjestu na kojemu se prije dolaska kršćanstva štovala pretkršćanska bogorodica Mokoš. Konačno, taj se prikaz ženskog lika utisnut u žbuku na zidu točno podudara s predodžbom Mokoši kao korpulentne žene s dugom raščupanom kosom.
Spomenuti crtež, uz dragocjeni popratni grafit “Stara baba Vukoša” u kojemu možemo prepoznati objedinjen identitet Babe i Mokoši (Mukoši/Vukoši), za razliku od dosadašnjeg mišljenja da je riječ o podrugljivom nazivu za neku korpulentniju ženu iz Gračišća, zaključuje autorica, nije stariji figurativan prikaz od grobničkoga u živoj stijeni, ali je dosad najstariji pronađeni datirani prikaz Babe.
6. 4. 2016.
