Dr. sc. Dražen Živić: Svih 127 gradova i općina u istočnoj Hrvatskoj zabilježilo je smanjenje broja stanovnika, 10. 10. 2022.

Glas Slavonije u broju od 10. listopada 2022. objavljuje razgovor Tomislava Prusine s dr. sc. Draženom Živićem pod naslovom “DEMOGRAFSKI IZAZOVI U SLAVONIJI I BARANJI: Na donjoj je granici održivosti 60 posto jedinica lokalne uprave”

– Glas Slavonije: DEMOGRAFSKI IZAZOVI U SLAVONIJI I BARANJI: Na donjoj je granici održivosti 60 posto jedinica lokalne uprave, 10. 10. 2022.

DEMOGRAFSKI IZAZOVI U SLAVONIJI I BARANJI
Na donjoj je granici održivosti 60 posto jedinica lokalne uprave

Svih 127 gradova i općina u istočnoj Hrvatskoj zabilježilo je proteklog desetljeća smanjenje broja stanovnika

Od ukupno 127 jedinica lokalne uprave i samouprave u pet istočnohrvatskih županija, njih čak 73, ili gotovo 60 posto, imalo je samo do tri tisuće stanovnika, što se drži donjom granicom koja osigurava održivost njihova postojanja i djelovanja. Ukupno je u njima živjela petina stanovništva istočne Hrvatske. Pet općina u istočnoj Hrvatskoj imalo je 2021. manje od tisuću stanovnika. Drugim riječima, u manje od polovice općina i gradova popisano je više od tri tisuće stanovnika, ali je u njima živjelo približno 80 posto istočnohrvatske populacije.

Kvaliteta življenja

Podaci su to koje je iz konačnih rezultata popisa stanovništva izvukao demograf dr. sc. Dražen Živić, znanstveni savjetnik u trajnom zvanju, pomoćnik ravnatelja Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar, dodajući kako je, s obzirom na to da je raspon broja stanovnika izrazito velik, od samo 767 u općini Levanjska Varoš do 96.313 u gradu Osijeku, očito da administrativno-teritorijalni ustroj pokazuje elemente stvarne neodrživosti. Smatra da će u demografskom kontekstu jedinice s malim i sve manjim brojem stanovnika teško moći pružiti javne usluge koje će imati zadovoljavajuće djelovanje na kvalitetu življenja u njima te, ujedno, osmisliti i provoditi bar neke minimalne mjere demografske politike.

Povod za analizu utjecaja administrativno-teritorijalnog ustroja u Hrvatskoj bilo je njegovo nedavno javno predavanje o temi “Demografska održivost postojeće mreže gradova i općina u istočnohrvatskim županijama” u kojem je konstatirao da je na tom području vidljivo demografsko izumiranje stanovništva jer ga je gotovo 17 posto manje nego 2011.

Proteklo je desetljeće, kao uostalom i cjelokupno razdoblje od 1991., obilježeno nepovoljnim, regresivnim demografskim trendovima, pojavama i odnosima. Živić ističe da su brojni i različiti, uglavnom destabilizacijski, čimbenici takvih demografskih trendova, koji imaju dugo i sinergijsko djelovanje. Oni nisu samo demografske prirode, tj. nisu određeni samo zakonitostima demografskoga razvoja, nego su rezultat postojećih kao i baštinjenih odnosa u hrvatskom društvu, uključujući i Domovinski rat, kao i ekonomskog razvoja koji, nažalost, ne čini afirmativan okvir populacijskim procesima. Posljedica njihova razornoga djelovanja su aktualni trendovi u kretanju broja stanovnika. Tako su sve županije istočne Hrvatske između 2011. i 2021. godine ostvarile pad broja stanovnika. Štoviše, u istočnoj Hrvatskoj su i dvije županije koje u odnosu na preostali dio Hrvatske imaju najveće apsolutno (Osječko-baranjska) i najveće relativno smanjenje broja stanovnika (Vukovarsko-srijemska). Dalje, svih 127 gradova i općina u istočnoj Hrvatskoj zabilježilo je posljednjih deset godina smanjenje broja stanovnika, prirodni pad stanovništva i negativnu bilancu vanjske migracije, naglašava Živić i dodajući da sve županije i većina općina i gradova kao i naselja ima najnegativniji tip intenziteta međupopisne promjene – demografsko izumiranje, što znači da je u njima brojčano smanjenje ne samo veće od 10 posto nego veće i od hrvatskoga prosjeka koji je ionako vrlo nizak (- 9,6 posto).

Prema njegovim riječima, sve navedeno prati i ubrzano starenje stanovništva kao važan činitelj sadašnjih i osobito budućih demografskih promjena. “Recentni unutarhrvatski i globalizacijski odnosi ne pridonose usporavanju, nego zapravo ubrzavanju hrvatske demografske regresije. Stoga, perspektive nisu odveć optimistične, ali je još uvijek moguće utjecati na njezinu promjenu u društveno prihvatljiv i poželjan okvir”, procjenjuje Živić.

Demografski indikatori

Smatra da demografski indikatori trebaju postati važnom varijablom u raspravi o mogućem redefiniranju teritorijalnog ustrojstva, što ne znači da se postojeći sustav treba potpuno dokinuti, nego da treba potražiti rješenja koja će omogućiti da svaka jedinica bude, koliko je to god moguće, demografski, društveno i ekonomski održiva. “U slučajevima kada se zadovoljavajuća održivost ne može postići da rješenja idu u smjeru njihova teritorijalnog okrupnjavanja, ili bar okrupnjavanja centralnih i drugih funkcija koje su u općinskoj nadležnosti. Doduše, i kritičari ovoga stava također će biti u pravu. Jer kako postići zadovoljavajuću razinu održivosti kada su depopulacijski trendovi toliko intenzivni i kada pokazuju toliko izraženu prostornu homogenost na cijelom području istočne Hrvatske”, pita se naš sugovornik.

S obzirom na to da su demografske promjene uglavnom postupne i dugoročne, to znači da se usporavanje demografskog starenja može provesti jedino uz primjenu cjelovitih i dugoročnih mjera demografske politike kojima će se potaknuti više rađanja, brojnije doseljavanje novoga stanovništva ili povratak ranije odseljenih, te zadržavanje domicilnog stanovništva. Preduvjet svemu je izgrađena svijest i društveni konsenzus da je demografsko pitanje u korijenu mnogih poteškoća, ali i rješenja društvene i gospodarske krize, kao i jake regionalne polarizacije u gospodarskom razvoju i dosegnutom stupnju životnoga standarda.

UVOĐENJE REGISTRA STANOVNIŠTVA

Danas se više nego ikada do sada demografske promjene odvijaju brzo, skokovito i teško predvidivo, osobito kada su u pitanju migracije, koje je i inače teško predvidjeti te precizno brojčano iskazati, tvrdi Živić. Trenutačno svjedočimo velikoj izbjegličkoj krizi zbog rata u Ukrajini, koja je zahvatila značajan broj europskih zemalja, među kojima u manjoj mjeri i Hrvatsku, a recentna zbivanja upozoravaju da se stanje može i pogoršati. U takvim općim okolnostima nije lako anticipirati buduće demografske promjene, posebno ne njihov kvantitativan aspekt. No, kada je u pitanju Hrvatska, trendovi u kretanju i razvoju jasno upozoravaju da će se demografsko osiromašenje naše zemlje, u postojećim okolnostima nedovoljne društvene i državne brige oko prijeko potrebne demografske revitalizacije, nastaviti, pa i intenzivirati. Na to upozoravaju i projekcije UN-a, kao i projekcije hrvatskih demografa, koje su, sada kada znamo konačne rezultate popisa 2021. godine, bile čak i blago optimistične. S druge strane, najavljeno je iz DZS-a, da je popis 2021. godine bio posljednji u klasičnom smislu te da će se, vjerojatno, u cijelosti prijeći na tzv. registracijski popis (kakav već dvadesetak godina primjenjuje Slovenija). Demografi se već godinama zauzimaju za uvođenje registra stanovništva, što bi znatno olakšalo praćenje i predviđanje demografskih trendova i promjena.

IMIGRACIJA MLAĐEG STANOVNIŠTVA POSTAJE POŽELJNA I POTREBNA

Demografsko starenje proces je dugog trajanja i posljedica je sinergijskog djelovanja dvaju najvažnijih čimbenika: sve nižeg fertiliteta i selektivnih migracija prema dobi. “Istočnu Hrvatsku, kao i Hrvatsku u cjelini, već desetljećima obilježavaju vrlo niske stope rodnosti, koje impliciraju sve skromniji obujam kontingenata dječje populacije, a time, dugoročno gledano, i sve manji priljev stanovništva u fertilnu i radnu dob, dok povećanje kvalitete življenja u najširem smislu te riječi determinira povećanje i broja i relativnog udjela stanovništva starog 65 i više godina, koje je već znatno brojnije od dječje populacije. Sve izraženijoj neravnoteži između mladih i starih kontingenata, uz izraženiji pad stanovništva u radnoj i fertilnoj dobi, pridonosi i selektivna migracija koja uglavnom obuhvaća mlađe fertilno i radno stanovništvo. Na taj način piramida starosti postaje okrnjena uz postupnu inverziju na način da starije dobne skupine (65+) postaju bitno brojnije od najmlađih (0-4). U takvim se uvjetima buduća bioreprodukcija ne može osigurati samo vlastitim demografskim resursima, pa imigracija mlađeg fertilnog stanovništva postaje poželjna i potrebna odrednica demografskog razvoja”, poručuje Živić.

UGROŽENA ODRŽIVOST POLJOPRIVREDE

Problemi u hrvatskoj poljoprivredi nisu rezultat samo recentnih pojava i procesa. Procesi deagrarizacije (napuštanja poljoprivrede kao djelatnosti) i deruralizacije (napuštanja sela kao mjesta življenja) intenzivirani su još početkom 1950-ih godina, usporedno s jačanjem industrijskoga razvoja. Naime, brzo rastuća industrija u 1950-im i 1960-im godinama imala je velike potrebe za radnom snagom, koju je našla na selu. Sela su na taj način postupno pretvarana u populacijski manje brojna naselja, s niskom razinom rodnosti, samačkim domaćinstvima i visokom ostarjelošću stanovništva. Poljoprivredna su gospodarstva bila sitna, rascjepkana i nespremna na izazove koje je donio kraj prošloga i početak ovoga stoljeća. U takvim uvjetima teško su se probijali inovativni pristupi poljoprivrednoj proizvodnji koji su trebali ojačati poduzetništvo i konkurentnost na tržištu hrane i poljoprivrednih proizvoda. Uz to i manjak jasne strategije poljoprivrede i regionalnog razvoja Hrvatske nije pridonio revitalizaciji hrvatskoga rurisa. Štoviše, recentni emigracijski procesi dodatno su ugrozili ionako krhku održivost sela i poljoprivrede.

Dr. sc. Dražen Živić

Također provjeri

Sretan i blagoslovljen Uskrs 2024. godine!