Jutarnji list 4. srpnja 2022. u rubrici Nautičko jedro u prilogu Dore Koretić pod naslovom “Novo lice najljepšeg dubrovačkog ljetnikovca” objavljuje razgovor s dr. sc. Vinicijem Lupisom “o jednom od najljepših očuvanih renesansnih ljetnikovaca uopće”. U online izdanju prilog je objavljen pod naslovom “Novi život najljepšeg ljetnikovca na jugu zemlje: ‘Ovo možete vidjeti možda samo u Italiji…‘”
– Jutarnji list: Novi život najljepšeg ljetnikovca na jugu zemlje: ‘Ovo možete vidjeti možda samo u Italiji…‘, 4. 7. 2022.
– Fotogalerija: Ljetnikovac Sorkočević. – Foto: Tonči Plazibat/Cropix
Obnova vrijedna 60 milijuna kuna vratit će život u renesansni vrt, raskošno kameno stubište i saunu Ruđera Boškovića
Prilazit će se s kopna i mora, a prvi dašak te nadaleko poznate dubrovačke kulture ladanja čovjek će osjetiti čim stupi u renesansno očuvani vrt u kojemu su nekada dane kratili pripadnici obitelji Sorkočević.
S terasa namijenjenih okupljanju gospode moći će se razgledati prekrasna hortikultura i očuvani ribnjaci, a unutar objekta okusi prošlosti evocirat će se u restoranu s autohtonim jelima u koji će posjetitelji stizati nakon što su se okušali u isprobavanju nekog od starih, tradicijskih zanata.
Bit će to prvi put u zadnjih nekoliko desetljeća da će ljetnikovac Sorkočević Skala u Komolcu, jedan od najljepših i najveći ladanjski kompleks u regiji, napokon biti priveden svrsi i obnovljen, i to nakon što je godinama zjapio prazan, a prije toga je služio kao uredski prostor.
Plan nakon obnove
Oni optimističniji i bolje upućeni kazat će kako je sreća da nije uništen i spaljen do temelja, što je u dubrovačkom kraju bila sudbina brojnih ladanjskih kuća i reprezentativnih zdanja od kojih je u izvornome obliku očuvan maleni dio. Tim više čudi što su Dubrovčani pustili da vrijedna nekretnina poput Sorkočević Skale kroz godine padne u zaborav. No to će se, srećom, sada ipak ispraviti.
ACI marina Dubrovnik u Komolcu, vlasnik ovog vrijednog zdanja, najavila je 60 milijuna kuna vrijednu obnovu ljetnikovca, za što je izrađena kompletna projektna dokumentacija te je ishođena građevinska dozvola. Kako su nam potvrdili u ACI-ju, jedan od najljepših primjeraka dubrovačkog renesansnog ladanjskog života bit će rekonstruiran u cijelosti, a po završetku radova, za koje se još ne zna kad će početi, ljetnikovac će biti prenamijenjen u novu kulturno-turističku destinaciju u Komolcu.
Unutar njega bit će otvorena suvenirnica s tradicionalnim predmetima, ekskluzivan restoran s autohtonim jelima i škola starih zanata. Smještajni kapaciteti, doznajemo, nisu predviđeni, no u ljetnikovcu se planira otvoriti i interpretacijski centar u sklopu kojega će se prezentirati tradicijski način življenja, kultura ladanja, različiti društveni događaji i aktivnosti koje opisuju duh renesansnog vremena.
Riječ je, pojašnjava Vinicije Lupis, voditelj centra Dubrovnik pri Institutu Ivo Pilar, o jednom od najljepših očuvanih renesansnih ljetnikovaca uopće, koji je naziv Skala dobio zbog jedne specifičnosti – kamenog stubišta koje vodi k moru i ima karakteristike visoke renesanse. To je, naravno, samo jedna u nizu posebnosti i dodatnih vrijednosti ovoga zdanja, nastaloga na spoju Omble i Jadrana, a nazivaju ga još i “vodeni ljetnikovac”.
“Taj mu naziv pripada jer je cijeli vezan uz vodu, što su specifičnosti kakvih danas više nema na hrvatskom djelu Jadrana. Nešto slično moguće je vidjeti eventualno u talijanskoj pokrajini Veneto, ali ni tamo nema primjeraka kakav je Sorkočević Skala, dakle da ljetnikovac istovremeno povezuje rijeku i more. Budući da je ladanjska arhitektura u Hrvatskoj po dolasku Turaka bila znatno reducirana i uništena, Sorkočević Skala doista je vrijedan primjerak koji svjedoči o tadašnjem vremenu, ali i važnosti Dubrovačke Republike”, priča nam Lupis podsjećajući kako je ovo zdanje vrlo vjerojatno preživjelo i zbog specifičnog položaja Dubrovačke Republike.
Ono je nastalo, pojašnjava, na spoju novog i starog svijeta, između “gusla i opanaka” s jedne te visoko sofisticiranog načina života dubrovačkog plemstva s druge strane, koje je, između ostaloga, među rijetkima u tome kraju uživalo čak i u blagodatima saune. Riječ je o oktogonalnoj kupaonici nastaloj po uzoru na firentinske banje koja je u sklopu ljetnikovca ostala sačuvana do danas te će također, potvrdili su nam u ACI-ju, biti predmet rekonstrukcije u skladu s izvornim stilom.
Rimski način života
Danas je to, kao i ostatak objekta, zapušten i prazan prostor koji vapi za životom i obnovom, a nastala je, barem tako kaže legenda, prema projektu Ruđera Boškovića. Ipak, točnije će biti da je Bošković ovdje bio samo posrednik, a ne autor projekta. On je, naime, projektantima vrlo vjerojatno dostavio nacrt slične saune projektirane u sklopu jednog talijanskog ljetnikovca, koja je prekopirana na područje Komolca, pa su tako Sorkočevići, među rijetkima u tome kraju, imali mogućnost uživanja u kupaonici koja je imala dovod vodene pare iz prizemlja.
“Na taj su način Sorkočevići prizivali rimski način života, oponašali atmosferu antičke vile rustike, i sreća je da je kupaonica očuvana i u relativno dobrom stanju pa danas postoji kao rijedak primjerak tradicijske prakse i oživljavanja antičkih ideala koje dalje treba čuvati”, kaže nam Lupis. Ta je oktogonalna kupaonica s nišama nadograđena u 17. stoljeću, a način na koji je u njoj projektiran sustav grijanja zrakom kroz tri centralna elementa – laconicum, caldarium i hipokaust – predstavlja za to doba tehnološko dostignuće epohe.
Sam kompleks ljetnikovca koji datira u 16. stoljeće sastoji se od tri elementa: monumentalne ladanjske kuće, vrt-perivoja te nekad idiličnog okolnog prirodnog krajolika, a stilski pripada duhu kasne renesanse i manirizma, s naknadnim baroknim elementima te jednim zidnim oslikom s prelaska iz 17. u 18. stoljeće. Stručna literatura predstavlja ga kao jednog od graditeljski najsloženijih ladanjskih kompleksa raspoređenog u tri plana: na najnižoj razini je zidovima ograđeni renesansni vrt, potom slijede tri terase za okupljanje pa kuća u pozadini na višoj te hladoviti gajevi na najvišoj razini. Sama kuća je pravocrtnog oblika s dva kata i četverostrešnim krovištem, a građena je klesanim kamenim kvadrom.
Osim kupaonice, posebna vrijednost objekta leži i u monumentalnom kamenom stepeništu ukrašenom poklopnicama i baroknim kamenim vazama, putem kojeg je u prostor ljetnikovca bilo moguće stupiti direktno s barke. Krasi je potom na zapadnoj strani i galerija, rastvorena s pet lukova na pročelnoj strani, s oslikanim stijenama. Stručna literatura navodi kako je riječ o rijetkom i nenadmašnom primjeru zidnog slikarstva na području istočnojadranskog primorja s mitološkom, arkadijskom tematikom nepoznatog autora s početka 18. stoljeća, i to rađenog po uzoru baroknog klasicizma, konkretnije slikara Annibalea Carraccija.
“Tematika zidnih slika vezana je uz sadržaje iz antičke mitologije te preko sudbine junaka i bogova predstavlja ladanjsko-pejzažne prizore te pripovijeda didaktičko-moralne poduke o dobrom i lošem izboru životnog puta. U prizorima ‘Heraklo na križanju‘, ‘Heraklo na odmoru‘ i ‘Odisej sluša sirene‘ prepoznaju se grafički listovi rađeni prema Carracciju u palači Farnese u Rimu. Alegorija jeseni na zidu iste galerije se pak tematski i po rasporedu oblika podudara s Thiriyjevom grafikom ‘Vodena nimfa gleda čaplju‘”, pojašnjava Lupis i dodaje da za neke prizore ipak nema dokaza da bi bili rađeni prema predlošcima.
Poseban je i renesansni vrt objekta – omeđen je ogradnim zidom, a u 16. je stoljeću uređen šetnicama i pergolama te ribnjacima u kojima je obitelj uzgajala kamenice. Dodani su i mali mostovi koji su služili za prijelaze.
Ljetnikovac Skala zauzima posebno mjesto u hrvatskoj kulturi i baštini još i zato što je stoljećima bio mjesto okupljanja diplomata, književnika i umjetnika, dakle kruga ljudi kojima je obitelj i sama pripadala. Otac Antun Sorkočević bio je diplomat, a sin Luka prvi hrvatski skladatelj simfonija koji je održavao veze sa suvremenicima kao što su Fortis, Haydn, Gluck i Bajamonti. Lupis podsjeća kako je Dubrovačka Republika povodom izbora Josipa II. za austrijskog cara upravo Luku Sorkočevića poslala na austrijski dvor, prilikom čega je on vodio dnevnik svoje diplomatske misije. Dio tih zapisa danas se čuva u Državnom arhivu u Dubrovniku te je vrijedan jer je iz njega moguće iščitati tadašnja politička kretanja na dvoru, ali i diplomatske manire.
Pregovori s fondovima
Obiteljski ljetnikovac u Komolcu tako je trenutačno jedna od najreprezentativnijih nekretnina u vlasništvu ACI-ja pa većina struke i povjesničara obnovu objekta iščekuje s nestrpljenjem, a posebno jer se nadaju da će se njome, između ostaloga, ispraviti loša konzervatorska intervencija iz šezdesetih i sedamdesetih godina, kada je ljetnikovac bio obnovljen, a da se nažalost baš i nije poštovala njegova izvornost.
Potom je objekt poprilično stradao i u Domovinskom ratu, prilikom čega je opljačkan i dobar dio njegova inventara, a lošem stanju pripomogla je i činjenica da posljednjih tridesetak godina zjapi prazan te je u tom periodu i dodatno dotrajao. Novi zahvat na objektu za konzervatore će stoga biti poprilično izazovan – objekt će trebati očistiti od loših intervencija i vratiti mu izvorni oblik, ali ga potom prilagoditi i novoj, turističkoj namjeni.
Objekt je danas zaštićen i upisan na popis kulturnih dobara Ministarstva kulture, a partner na projektu obnove bit će Hrvatski restauratorski zavod. Nažalost, datum početaka radova za koje je osiguran novac Ministarstva regionalnog razvoja i fondova EU još nije poznat, prvenstveno zato što još uvijek traje proces pregovora s fondovima, koji bi se uključili kao suinvestitor projekta.
U međuvremenu, nekretnina u Komolcu turiste će dočekivati u svom starom obliku, a dotrajao ljetnikovac golicat će maštu radoznalih prolaznika.
Od kojih mnogi možda nikad ni neće saznati kako se ovdje nekad dobro plandovalo…