Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Pilar
Večernji list u broju od 13. lipnja 2022. objavljuje prilog Dijane Jurasić pod naslovom “Društvom drmaju potrošači sa stilom i imućni konzervativci” u povodu objave rezultata istraživanja “Klasa u suvremenom hrvatskom društvu: postbourdieuovska analiza” pod vodstvom mr. sc. Mirka Petrića. Cjelovita analiza istraživanja objavljena je u časopisu Sociologija i prostor, br. 1/2022.
– Večernji list (online izdanje): Tko drma Hrvatskom? Četiri klase i sedam frakcija, evo tko su ljudi s vrha, 13. 6. 2022.
– Sociologija i prostor: Klasa u suvremenom hrvatskom društvu: postbourdieuovska analiza, br. 1/2022.
Tko drma Hrvatskom? Četiri klase i sedam frakcija, evo tko su ljudi s vrha
Hrvatska ima četiri klase i sedam frakcija. Na vrhu je politička i ekonomska elita koja profitira od eksploatacije deprivilegiranih i zatvaranja pristupa poslu i napredovanju u javnoj službi te onemogućavanja razvoja poslovanja neumreženima
Hrvatsko društvo podijeljeno je na četiri klase i sedam frakcija, a razlike između njih nepremostive su, ne samo materijalne i po zanimanju, nego po umreženosti i stilu života. Tko su potrošači sa stilom, imućni konzervativci, alternativci, pomodni konformisti te neofolk i staromodni tradicionalisti? Jedni jedu riblja ili egzotična jela u restoranima i putuju u inozemstvo, a drugi grah s kobasicama i mogu samo sanjati da će vidjeti svijeta. Istraživanje “Klasa u suvremenom hrvatskom društvu: postbourdieuovska analiza” proveo je tim istraživača predvođenih sociologom Mirkom Petrićem, s Instituta Pilar te sa zadarskog Sveučilišta.
Elitnih 40-ak tisuća ljudi
O preliminarnim rezultatima tog istraživanja prvi je pisao Večernji list, a sada je cjelovita analiza klasa u hrvatskom društvu objavljena u znanstvenom časopisu “Sociologija i prostor”, koju je Petrić proveo sa sociolozima Ingom Tomić-Koludrović, Željkom Zdravković, Predragom Cvetičaninom s Univerziteta u Nišu te Adrianom Leguina sa Sveučilišta u Loughboroughu u Britaniji. S kolegama je Petrić konceptualizirao novi višedimenzionalni model klasne analize inspiriran onim svjetski priznatog sociologa Bourdieua.
U Hrvatskoj vodeća je klasa bogata kapitalima s dvije frakcije, političkom i ekonomskom. U tu elitu spada 40-ak tisuća ljudi. U političkoj frakciji vodstva su glavnih političkih stranaka, vrh crkvene hijerarhije, najviši slojevi državne sigurnosti, bivšeg i sadašnjeg aparata te sudstva, a u ekonomskoj postsocijalistički poduzetnici koji su se obogatili uglavnom tranzicijskom privatizacijom, voditelji hrvatskih podružnica međunarodnih banaka i korporacija, vlasnici najpoznatijih odvjetničkih ureda i tzv. kontroverzni poduzetnici i menadžeri koji posluju u “sivoj zoni” te estradne zvijezde i sportaši, osobito igrači stranih klubova. Iako ekonomska moć elite nije jednaka, jer imamo 120 supermilijunaša i više od deset tisuća dolarskih milijunaša, pripadnici klase bogate kapitalima povezani su poslovnim interesima i članstvom u dominantnim političkim strankama. Ujedinjuje ih obrana statusa quo jer oni najviše primjenjuju mehanizme tržišne eksploatacije i/ili mehanizme društvenog zatvaranja koji generiraju društvene nejednakosti.
U jugoistočnoj Europi, tako i kod nas, monopolizacija resursa i isključivanje potencijalnih konkurenata temelji se na članstvu u strankama, pripadnosti interesnim grupama, obrazovnim kvalifikacijama i članstvu u strukovnim udrugama, etničkoj i religijskoj pripadnosti te spolu. Eksploatacija deprivilegiranih ogleda se u raširenom povremenom i privremenom zapošljavanju, sezonskom radu, osobito u turizmu, a eksploatacijske prakse obuhvaćaju izbjegavanje plaćanja propisanih doprinosa, najčešće zdravstvenog i mirovinskog, prekovremenog rada, uskraćivanje prava na dnevni i tjedni odmor, otkazivanje ugovora na određeno.
Ispitanik (47) je kazao da su u trgovačkom lancu radili 10 ili 11 sati, a ugovor im se produljivao za dva ili tri mjeseca. “I ti, ako se pobuniš i kažeš: ‘Ja sam prošli mjesec imao 20 prekovremenih koji mi nisu plaćeni’, ti ćeš za taj misec dobit naknadu za prekovremene sate, ali ćeš skupa s njima dobit i knjižicu, jer oni traže ljude koji su jako poslušni”, rekao je.
Radnica (59) svjedočila je o otkazu: “Kaže, moram vam reć nešto što će vas pogodit… Vi ste višak i dobit ćete otkaz. Imate od srijede do petka da razmislite da li ćete potpisati bez otpremnine ili s njom. Znači, kao ucjena. Skoro sam se srušila u nesvijest. Znali su točno moje kredite. U toj vrijednosti su mi ponudili otpremninu. Onda je napisano da sam bolesna i da ne mogu dolazit na posao. To sam morala potpisat i to mi je bilo najgore…”
U klijentelističkom kapitalizmu isprepleteni su eksploatacijski i mehanizmi društvenog zatvaranja koji je kod nas glavni kanal za pristup tržištu rada, stjecanje povlaštenog položaja u razvoju poslovanja. Istraživači ističu da i ranija istraživanja pokazuju da u jugoistočnoj Europi stranke presudno utječu na zapošljavanje ili ga izravno kontroliraju, osobito u javnom sektoru, kao i napredovanje, dodjelu ugovora na javnim nabavama, skupe medicinske usluge… Upitana koliko članstvo u strankama može pomoći u životu, žena (42) kaže: “Uf, pa to je sve! Ako si u stranci, ako imaš takvu vrstu veze, mislim da si osiguran do kraja života. Pogotovo ako stranka vlada, ako žari i pali trenutačno. Čak znam par kolegica koje su se učlanile u stranku da dobiju posao, tj. bolji status i uspilo im je….”
Aktivni član stranke kazao je da stranke igraju i ključnu ulogu u razvoju poslovanja jer poslove dobivaju tvrtke bliske vladajućoj stranci. Žena (41) se žalila da su je na razgovorima za posao prvo pitali je li udana i planira li imati djecu. A kad je dobila djecu, govorili su joj: “Joj, baš su mali, ima li vam ih tko paziti?” Ulazak Hrvatske u EU donekle je promijenio pravila igre za natječaje o javnoj nabavi jer su jači mehanizmi kontrole pa je manji broj pokušaja namještanja natječaja te je ostala koncentracija na velike projekte.
Razlike i u glazbi
Druga klasa u Hrvatskoj klasa je srednje razine kapitala s kulturnom (11% građana) i socijalnom frakcijom (8%) građana koji idu s prijateljima u restorane, na ljetovanja i kupuju odjeću u inozemstvu. Pripadnici kulturne frakcije žive od svog visokokvalificiranog stručnog rada i, iako nisu plaćeni kao na Zapadu, imaju pristojnu egzistenciju. Među njima ima i rukovoditelja i vlasnika tvrtki. Socijalne mreže su im velike, ali čak 98% njih nisu članovi stranaka i imaju mali broj veza u javnim ustanovama.
Pripadnici socijalne frakcije žive od političkih i drugih veza. Slabije su obrazovani od kulturne frakcije, manje zarađuju, ali bogatstvo (kuće, stanovi, auti ili obradiva zemlja) im je veće od kulturne frakcije. Više od trećine ispitanika socijalne frakcije članovi su stranaka s mnoštvom neformalnih veza u javnim ustanovama te s više od 40 osoba na koje se mogu osloniti u svojim socijalnim mrežama. Treća klasa je međuklasa (27% građana) koja neke karakteristike dijeli s klasom srednje razine kapitala, a druge s klasom siromašnom kapitalima. Na dnu je klasa siromašna kapitalima s tri frakcije: agrarnom (16%), ruurbanom (25%) i manualno-uslužnom (12%). Prva živi od zemlje i na selu, ruurbani žive na selu, a rade u gradu, a dvije trećine pripadnika manualno-uslužne frakcije žive u gradovima. Neki iz te klase ne mogu otići na kulturne priredbe, utakmice ili seoske sajmove, a kamoli na ljetovanje.
Životne stilove građana istraživači su na temelju obujma i tipa potrošnje te vrijednosti podijelili na neofolk i staromodne tradicionaliste, pomodne konformiste, imućne konzervativce, potrošače sa stilom te alternativce. Neofolk i staromodni tradicionalisti ograničenih su financijskih mogućnosti i gotovo neaktivni u kulturnoj participaciji. Potrošači sa stilom sudjeluju u elitnim i događajima popularne kulture i nezasitni su potrošači. Slijede ih u tome imućni konzervativci. Više od pola imućnih konzervativaca i više od tri četvrtine potrošača sa stilom idu na ljetovanja, u restorane s prijateljima ide više od pola imućnih konzervativaca i više od 90% potrošača sa stilom, i to 70% potonjih redovito. Više od polovice imućnih konzervativaca i gotovo tri četvrtine potrošača sa stilom odjeću kupuju u inozemstvu.
Alternativci ne posjećuju često događaje elitne kulture i ne zanimaju ih sportski događaji i restorani s glazbom uživo. Kod alternativaca i pomodnih konformista trećina ima nisku razinu potrošnje, a dvije trećine redovito ide na ljetovanja i u restorane. Od ispitanika se tražilo da odaberu jedno od devet jela koje bi izabrali u restoranu u kojem je sve plaćeno. Neofolk i staromodni tradicionalisti većinom su birali miješano meso ili grah s kobasicom, pomodni konformisti menije brze hrane, a imućni konzervativci, potrošači sa stilom te alternativci uglavnom riblja ili egzotična jela (zapečenog brancina s povrćem u foliji, grdobinu u umaku od tartufa ili pečenu patku u umaku od naranče).
Neofolk i staromodni tradicionalisti i imućni konzervativci pokazuju patrijarhalnu, tradicionalnu, nacionalnu i religijsku orijentaciju, alternativci su pozicionirani na egalitarnom, modernom, kozmopolitskom te sekularnom polu. Potrošači sa stilom i pomodni konformisti bliži su alternativcima. I u slušanju glazbe vidljive su razlike.
Žena (64) s VSS-om kaže: “Ovaj turbofolk, koji je atak i na ukus i na uši, to stvarno ne mogu. Onih koji ga vole, srećom, nema u mom okruženju.” No, ima i negativnog vrednovanja elitne kulture pa žena (28) s VSS-om kaže: “Meni je to snobizam. Rekla bih, ta neka društvena privilegiranost, živiš u svom balončiću i tebi je sve super, divno, krasno.”
