Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Pilar
U razdoblju od 1. listopada 2019. do 30. rujna 2020. Institut društvenih znanosti Ivo Pilar provodi projekt “Sport i iseljenički identitet: Povezivanje hrvatskog iseljeništva u Novom Zelandu s Hrvatskom putem ragbija”. Voditelj projekta je dr. sc. Ivan Hrstić
Osnovni cilj projekta je bolje razumijevanje transgeneracijskog prijenosa kolektivnog sjećanja te procesa (re)konstrukcije nacionalnog identiteta među potomcima hrvatskih iseljenika u Novom Zelandu. U tom kontekstu će se istraživači fokusirati na ulogu sporta, konkretno ragbija, u procesu povezivanja hrvatske iseljeničke zajednice u Novom Zelandu sa zemljom podrijetla.
U literaturi je sport prepoznat kao jedan od ključnih elemenata u oblikovanju identiteta među iseljenicima (Hay, 1994, 1998, 2001; Hughson, 1996, 1997; Mosely, 1994, 1995; Sopta 2008). No, ti radovi su fokusirani isključivo na ulogu sporta u okviru useljeničkih društava, dok ćemo mi problematizirati i ulogu Republike Hrvatske, kao zemlje podrijetla, koja putem sporta institucionalno nastoji utjecati na proces (re)konstrukcije nacionalnog identiteta kod iseljenika, a istovremeno osigurati pomoć istaknutih sportaša hrvatskog podrijetla u ostvarivanju sportskih uspjeha na međunarodnoj razini. Naime, od 1990-ih je na inicijativu iz Hrvatske za domaću nacionalnu reprezentaciju zaigralo više desetina Novozelanđana hrvatskog podrijetla, uglavnom treće i četvrte iseljeničke generacije. Stoga će se u istraživanju posebna pozornost obratiti na dinamiku interakcije između Novog Zelanda, Hrvatske i iseljenika te će se svi zaključci temeljiti na širokoj kontekstualizaciji razvoja iseljeničke zajednice u okviru društvenih procesa i događaja u Hrvatskoj, kao i onih u Novom Zelandu. U sklopu toga će se iseljeništvu pristupiti kao fluidnom fenomenu, podložnom promjenama tijekom svoga razvoja kao rezultatu intenzivne interakcije u trokutu između države iseljenja, države useljenja i samih iseljenika. To je ujedno i osnovna teza istraživanja, koje će u konačnici pridonijeti stvaranju integrativne povijesti modernog hrvatskog društva i njegovog iseljeništva. Ovim pristupom će se utvrditi i uloga hrvatske iseljeničke zajednice u modernizacijskim procesima unutar novozelandskog društva, iz perspektive vrhunskih sportaša.
Projekt će se temeljiti na arhivskom istraživanju i analizi dostupne periodike te 10 do 15 polu-strukturiranih intervjua s akterima u Novom Zelandu i Hrvatskoj (igrači, sportski djelatnici i novinari) kako bi se dobio uvid u njihova iskustva. Na temelju prikupljenih podataka donijet će se zaključci o utjecaju nastupa novozelandskih sportaša hrvatskog podrijetla za hrvatsku nacionalnu reprezentaciju na njih osobno, kao i na kolektivni identitet hrvatske zajednice u Novom Zelandu, odnosno cjelokupan proces transmisije i konstrukcije identiteta zajednice od 1990-ih do danas. Uz to će se nastojati dobiti uvid i u općeniti odjek ovoga fenomena u širem novozelandskom društvu. S druge strane će se dobiti uvid aktera u hrvatskom ragbiju o iskustvu i suradnji s Hrvatima iz Novog Zelanda te utvrditi podrška političkih i sportskih institucija u povezivanju. Pri tome će se posebna pozornost obratiti na karakter ragbija kao amaterskog sporta u Hrvatskoj, unatoč dugoj tradiciji, te utvrditi u kojoj su mjeri ostvareni kontakti bili plod inicijative pojedinih sportskih entuzijasta, što je početna teza, a koliko sustavne državne politike prema sportu. Važno je pri tome naglasiti kako je ragbi globalno jedan od najpopularnijih sportova, koji se u Novom Zelandu neupitno drži i nacionalnim sportom, od iznimne važnosti za suvremeni nacionalni identitet Novog Zelanda (Nauright, 2007).
Prikupljeni podaci analizirat će se u historiografskom i sociološkom teorijskom okviru. Interdisciplinarni metodološki pristup istraživanju omogućit će bolje razumijevanje totaliteta fenomena iseljeništva, što je u okviru hrvatske historiografije ranije rijetko bio slučaj. Time će ovaj projekt ujedno u budućnosti moći poslužiti i kao referentni teorijsko-metodološki primjer istraživanjima o ulozi sporta u konstrukciji identiteta među iseljenicima. Analiza razvoja identiteta kod iseljenika od 1990-ih naovamo bit će kontekstualizirana istraživanjem razvoja identiteta zajednice do tada, odnosno u dugom trajanju, od kraja 19. st. kada počinje snažnije iseljavanje Hrvata u Novi Zeland. Rezultati istraživanja bit će interpretirani u teorijskom okviru modernističkih i postmodernističkih pristupa identitetu. Modernistički pristupi naglašavaju fluidnost etničkog identiteta, kojega promatraju prvenstveno kao socijalni konstrukt. S druge strane, postmodernističko shvaćanje temelji se na post-modernističkom razumijevanju procesa globalizacije i pojmu transnacionalizma, odnosno trajnih preko-graničnih odnosa. Pri tome se naglašava povezanost iseljenika, bivših iseljenika, te stanovništva koje nije migriralo unutar i između zemalja podrijetla i odredišta, dok se iseljeništvu u cjelini pristupa kao procesu (Grbić Jakopović, 2014; Berns-McGown, 2008; Vertovec, 2009).
