Institut društvenih znanosti Ivo Pilar Pilar
U organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM) održan je 8. travnja 2015. u Multimedijalnoj dvorani Instituta Ivo Pilar u Zagrebu okrugli stol “Modeli regulacije prostitucije i iskustva iz prakse”.
− Program | Iz medija | Bilješka o okruglom stolu
Okrugli stol “Modeli regulacije prostitucije i iskustva iz prakse”; Zagreb, 8. travnja 2015.
Cilj je okruglog stola predstaviti različite modele regulacije prostitucije te propitati hrvatski zakonodavni model s obzirom na njegovo teorijsko utemeljenje ali i iskustva iz prakse. U prvom dijelu govorit će se o različitim zakonodavnim modelima: predstavit će se novozelandski model dekriminalizacije, švedski model kriminalizacije klijenata i hrvatski model. U drugom dijelu govorit će se o iskustvima osoba koje se bave prostitucijom u Hrvatskoj kroz predstavljanje rada udruge LET s osobama koje se bave uličnom prostitucijom, istraživanja viktimizacije i rizika zaraze HIV-om i istraživanja o razlozima ulaska u prostituciju i modelu koje zagovaraju osobe koje se bave prostitucijom te sudske prakse u ovom području.
– HTV 1 – Dnevnik: Kako na prostituciju reagira društvo, 8. travnja 2015.
Okrugli stol: Hrvatski model regulacije prostitucije je čudan
Dva zakona u Hrvatskoj reguliraju prostituciju – jedan koji kriminalizira osobe koje se time bave i drugi koji kriminalizira aktivnosti vezane za pomaganje, svodništvo i organiziranje, što je čudno i zbunjujuće i ne postoji nigdje u Europi, rečeno je na okruglom stolu Modeli regulacije prostitucije na kojem je istaknuta nužnost empirijskog istraživanja o tome tko su osobe koje se bave prostitucijom, što žele i koji su njihovi rizici.
Kako bi se zaštitili žene i muškarci u kontekstu prostitucije i trgovine ljudima, treba početi sa studijama, da se čuje glas osoba koji se time bave, istaknula je Ivana Radačić s Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar.
Vrlo je malo empirijskih istraživanja o tome tko su te osobe, što žele, koji su njihovi rizici, kako gledaju na zakon i kakva su iskustva s policijom i sudstvom. Treba ih uključiti kao relevantne glasove, a nakon toga možemo razgovarati o modelu, naglasila je.
Na okruglom stolu predstavljena su dva modela regulacije prostitucije – novozelandski koji je dekriminalizirao prostituciju i štiti seksualne djelatnike te švedski model koji kriminalizira klijente, a ne seksualne djelatnike.
U Hrvatskoj to područje, rekla je Radačić, reguliraju dva zakona – Zakon o prekršajima javnog reda i mira iz 1977. koji kriminalizira osobe koje se time bave, što je zastarjeli model koji počiva na patrijarhalnim idejama da su problematične žene, a ne klijenti.
Kazneni zakon kriminalizira aktivnosti vezane za pomaganje, svodništvo i organiziranje, a to je isto regulirano i prekršajnim zakonom, što je problem zbog zabrane dvostrukog kažnjavanja.
Feministice za švedski model
Prijedlog zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira iz 2012. uveo je kažnjavanje klijenata u svim situacijama, no ostavio je i kažnjavanje žena, što je, istaknula je Radačić, potpuno suprotno švedskom modelu za koji se kod nas zauzimaju feminističke organizacije.
Smatra da treba dekriminalizirati osobe koje se bave prostitucijom i postaviti sustav potpore, kao i sustav izlaska onima koji to žele.
Predstavljajući novozelandski model regulacije prostitucije, Carol Harrington s Victoria University of Wellington ocijenila je dekriminalizaciju prostitucije dobrom jer seksualnim radnicima omogućava sigurnost i pravo na obraćanje policiji u slučaju problema s nasilnim klijentima. Mnogi su, rekla je, mislili da će to povećati broj osoba koje se bave prostitucijom, no to se nije dogodilo.
– HRT.hr: Okrugli stol: Hrvatski model regulacije prostitucije je čudan, 8. travnja 2015.
– LIBELA. Portal o rodu, spolu i demokraciji: Prostitutke moraju u javnosti imati svoj glas, 8. travnja 2015.
Na okruglom stolu “Modeli regulacije prostitucije i iskustva iz prakse” održanom danas u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, a u organizaciji tog Instituta i Centra za etničnost, migracije i državljanstvo Fakulteta političkih znanosti, sudionici i sudionice zapravo nisu bili jedinstveni u imenovanju osoba o kojima govore – neki su govorili o ženama/osobama u prostituciji, neki o seksualnim radnicima a Mirjana Hajduk kao zadnja izlagačica jednostavno je rekla “Ja sam prostitutka”… – Više…
Bilješka o okruglom stolu “Modeli regulacije prostitucije i iskustva iz prakse”
U srijedu 8. travnja 2015. godine održan je okrugli stol Modeli regulacije prostitucije i iskustva iz prakse u organizaciji Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Centra za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM). U prvom dijelu govorilo se o različitim zakonodavnim modelima, dok se u drugom dijelu govorilo se o iskustvima osoba koje se bave prostitucijom u Hrvatskoj vezano uz viktimizaciju, rizik zaraze HIV-om te sudskim postupcima. Iako su među govornicima postojala neslaganja u vezi najboljeg zakonodavnog rješenja, zaključak je sviju da treba dekriminalizirati osobe koje se bave prostitucijom i uspostaviti sustave psiho-socijalne pomoći. Te obveze Republici Hrvatskoj nameću i međunarodni i EU standardi.
U uvodnom izlaganju dr. sc. Ivana Radačić (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) iznijela je glavne kontroverze po pitanju poimanja prostitucije i regulacije prostitucije. Istaknula je dva dominantna gledišta na prostituciju – prostitucija kao nasilje nad ženama i prostitucija kao rad – iz kojih proizlaze dva dominanta modela regulacije prostitucije danas u Europi: kažnjavanje klijenata (tzv. švedski model) i legalizacija. Nakon toga je objasnila hrvatski zakonodavni okvir. Hrvatska aktualna zakonodavna rješenja kažnjavaju osobe koje se „odaju“ prostituciji dok klijenti nisu kriminalizirani (osim ako se radi o maloljetničkoj prostituciji ili prisili žena na prostituciju za koju su znali ili morali znati). Prema dr. sc. Radačić ovo je vrlo zastarjelo rješenje koje počiva na patrijarhalnim normama seksualnosti, a u suprotnosti je s međunarodnim standardima zaštite ljudskih prava i Rezolucijom Parlamenta EU o seksualnom iskorištavanju žena i prostituciji i njihovim učincima na rodnu ravnopravnost. Dr. sc. Radačić također se osvrnula na novi prijedlog Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, koji, osim što proširuje zonu kažnjivosti i na nuđenje usluga te pooštrava kazne, predviđa i sankcioniranje klijenata u svim slučajevima. Istakla je kako se predlagatelj ovog zakona pozvao na tzv. švedski model regulacije prostitucije, iako taj model ne kažnjava osobe koje se bave prostitucijom jer ih smatra žrtvama, što ukazuje na nepoznavanje i fenomena i zakonodavnih rješenja. Osim toga, istakla je kako se u Hrvatskoj ne nude nikakvi programi potpore i pomoći te izlaza ženama/osobama uključenima u prostituciju te kako nema temeljitih istraživanja o prostituciji u niti javnih rasprava u kojima su uključeni glasovi žena/osoba u prostituciji. Stoga je naglasila važnost istraživanja u koje bi bile uključene osobe u prostituciji i uključivanje istih u izrade javnih politika.
Dr. sc. Carol Harrington (Victoria University of Wellington) održala je izlaganje o iskustvima dekriminalizacije prostitucije na Novom Zelandu. Taj model u čijem su stvaranju sudjelovale same osobe u prostituciji (New Zealand Prostitutes Collective) usmjeren je na zaštitu njihovih ljudskih i radnih prava. Prema dr. sc. Harrington prostitucija je dekriminalizacijom (2003. god.) postala sigurnijom, a zaštita se prava osoba koje se time bave poboljšala zbog uključivanja policije, sudstva, socijalnih radnika, medicinskih djelatnika i udruga kao mehanizama zaštite, a ne kažnjavanja. Također je istaknula da se strahovi o značajnom povećanju broja osoba koje se bave prostitucijm nakon dekriminalizacije nisu pokazali opravdanima. Međutim, uputila je i nedostatnost programa podrške i organizacija za izlaz iz prostitucije, kao i istraživanja o osobama koje su uspješno napustile prostituciju. Također je iznijela da velik problem i dalje predstavlja društvena stigmatizacija, koja se očitava u vrijeđanju, prijetnjama i fizičkim napadima na osobe koje se bave prostitucijom.
O nordijskom modelu, po kojem se kažnjavaju isključivo klijenti, govorila je Đurđica Kolarec (Centra za žene žrtve rata). Model se temelji na ideji da su žene u prostituciji žrtve patrijarhalnog svjetonazora i muškog nasilja. Prema Kolarec, takav zakon šalje jasnu poruku da trgovina ženskim tijelima nije prihvatljiva, a neka istraživanja pokazuju da se od usvajanja zakona 1999. ulična prostitucija u Švedskoj smanjila te da javna potpora ovakvoj regulaciji raste. Kolarec se osvrnula i na trgovinu ljudima, koja se, prema njenom mišljenju, po ovom modelu smanjuje jer je kupovanje seksualnih usluga ilegalno. S druge strane, postoje kritike da se prostitucija samo preselila što u susjedne zemlje, što u podzemlje, izvan dosega zakona. Iako se neke žene/osobe koje se bave prostitucijom žale se da im je kriminalizacijom klijenata teže raditi, Kolarec tvrdi da je dobra strana modela što su sigurnije pri prijavi nasilja policiji.
Drugi dio okruglog stola otvorilo je izlaganje dr. sc. Aleksandra Štulhofera (Filozofski fakultet u Zagrebu) o povezanosti viktimizacije, podrške i rizika zaraze HIV-om među osobama koje se bave prostitucijom. Istraživanje provedeno u Zagrebu i Splitu otkriva povezanost viktimizacije i izloženosti riziku zaraze HIV-om te važnost emocionalne podrške. Prema podacima istraživanja oko 30 posto ispitanica je bilo žrtvom fizičkog napada od strane klijenta, a gotovo dvije trećine su doživjele prijetnju fizičkim napadom. Dr. sc. Štulhofer je, kao i svi drugi sudionici rasprave, istaknuo nužnost psiho-socijalne podrške, potrebu za programima osnaživanja samih prostitutki, davanja glasa i mogućnost sudjelovanja u kreiranju javnih politika upravo samim ženama – prostitutkama.
Iva Jovović iz udruge LET koja se bavi se programima vanjskog rada u Zagrebu iznijela je neka iskustva rada s osobama koje se bave uličnom prostitucijom. Rad udruge najčešće uključuje dijeljenje besplatnih kondoma, informacija o spolno prenosivim bolestima i kupona za ginekološke preglede. Jovović je objasnila način na koji treba pristupati seksualnim radnicama za zadobivanje povjerenja, točnije, kako im pomoći, a da ih se ne ošteti. Pri podjeli kondoma, lubrikanata i kupona za ginekološke preglede tako je bitno da se u večernjim satima izbjegavaju racije, poštuje povjerenje i anonimnost seksualnih radnica i skloni s puta kada je potrebno. Na temelju iskustva u ovakvoj vrsti pružanja pomoći seksualnim radnicama, vidi više prednosti novozelandskog nego švedskog modela.
Odvjetnica Sanja Bezbradica Jelavić izložila je sudsku praksu u području prostitucije. Navela je kako je hrvatski pravni okvir vrlo efikasan u kažnjavanju žena u prostituciji, a ne muškaraca klijenata. Policija uhićuje žene neovisno o dokazima kad su od prije poznate policiji. Uhićene nisu pravosudno zaštićene pa najčešće jednostavno priznaju prekršaj, dobiju kaznu i odlaze u zatvor, kako bi se što prije vratile na posao. Bezbradica Jelavić navela je kako se žene okrivljava, iako se nalaze u odnosu disbalansa moći, gdje ih svodnici najčešće tjeraju i na počinjenje nekih drugih kaznenih djela (npr. novčanih prijevara). Kada okrivljenice i imaju punomoćnice, što je rijetkost jer nisu upoznate sa svojim pravima, i one i punomoćnice suočavaju se s vrijeđanjem i prijetnjama. Kada se usude optužiti svodnika, najčešće dolazi do promjena iskaza jer ih nitko ne štiti od utjecaja optuženih kada izađu iz sudnice. Stoga im je potrebna pomoć kako NGO-a, tako i države, jer se samo tako mogu ojačati i odmaknuti od postojeće situacije, dok bi se zakonodavni okvir trebao što prije promijeniti.
Zadnje izlaganje održala je Mirjana Hajduk, koja je podijelila svoja osobna iskustva kao i rezultate istraživanja o iskustvima, rizicima i potrebama žena u prostituciji. Navela je kako postoji problem samog ulaska u prostituciju i njenog odabira. Kada je neka osoba u prostituciju uvučena prisilno, zbog neznanja o mehanizmima zaštite a i česte uključenosti same policije, ne može izaći te na kraju svejedno biva stigmatizirana. Ako i uspije izaći, ne može pronaći drugo stalno zaposlenje jer se suočava s velikim problemima zbog predrasuda, što je najčešće tjera da ponovno uđe u prostituciju. U istraživanju koje je provela na dvjestotinjak žena između 18 i 60 godina, otkrila je da ih većina to radi zbog novaca, s time da one mlađe uglavnom se prostitucijom bave kako bi si osigurale određen materijalni standard, dok one 40+ pokušavaju “pokrpati” kućni budžet. Velika većina je loše zdravstveno informirana te su suočene sa strahovima od klijenata, policije i svodnika. Mlađe žene uglavnom rade u stanovima, klubovima i hotelima, no kako idu godine tako ih sve više završava na ulici. Kako je Mirjana Hajduk rekla “One koje dobe podršku budu unutra kratko i lako izađu, no što imaju manje podrške ili je nemaju uopće one teško odnosno nikako ne izlaze iz prostitucije”.
Nakon rasprave o navedenim izlaganjima, sudionice/i okruglog stola složile/i su se da je trenutni model regulacije prostitucije u Hrvatskoj i dalje pod utjecajem patrijarhalnih društvenih odnosa te da trenutna i predložena zakonska rješenja zanemaruju dimenziju ljudskih prava žena/osoba uključenih u prostituciju. Stoga se smatra da je nužno provesti temeljita istraživanja te pokrenuti arumentiranu javnu raspravu o regulaciji prostitucije u Hrvatskoj, pri čemu je nužno uključiti glasove žena/osoba koje se nalaze u prostituciji i/ili iz nje žele izaći te im organizirati sustavnu društvenu podršku.
Andrea Zeneral
Dr. sc. Ivana Radačić, Institut Ivo Pilar
Centar za istraživanje etničnosti, državljanstva i migracija (CEDIM)
