PODRIJETLO HRVATA – nova knjiga I. Jurića o genetičkim dokazima autohtonosti

U izdanju nakladničke kuće Nova stvarnost i Instituta Ivo Pilar u kolovozu 2011. objavljena je nova knjiga prof. dr. sc. Ivana Jurića Podrijetlo Hrvata – Genetički dokazi autohtonosti u kojoj autor dokazuje da „nova istraživanja bacaju potpuno drukčije svjetlo na etnogenezu hrvatskoga naroda“

 

podrijetlo_hrvata

“… kada se shvati da su prvi doseljenici s haplogrupom I (Eu7+Eu8) na područje Britanije pristigli oko 14 000 godina pr. Krista, te da je haplogrupe I medu Hrvatima oko 50%, tada pričice o doseljenju u 7. stoljeću ili o iranskom podrijetlu Hrvata postaju neozbiljne, a osobe koje i dalje o tome pišu i podržavaju takve teorije mogu se nazvati svakako, ali ne znanstvenicima.” (Ivan Jurić, iz Uvoda)

Ivan Jurić
PODRIJETLO HRVATA – GENETIČKI DOKAZI AUTOHTONOSTI
Biblioteka „Hrvatska baština“ – Knjiga 2.
Nova stvarnost i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2011. – Str. 314.
ISBN 978-953-6562-61-9

Ovitak / Impresum / Iz recenzija / Sadržaj / Iz Uvoda / O autoru

 


Iz recenzija

U ovom rukopisu, obogaćenom autorovim istraživanjima i zaključivanjima na temelju uzoraka uzetih iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, i provedene analize u SAD-u, profesor Ivan Jurić dokazuje da „ova nova istraživanja bacaju potpuno drukčije svjetlo na etnogenezu hrvatskog naroda“… te s pravom naglašava da „naši preci na ovome području borave već desetke tisuća godina“.

akademik Franjo Šanjek

Svakako da dosadašnje teorije o dolasku Hrvata u ove prostore nakon čitanja ove knjige treba revidirati… Područje života Hrvata nije se mijenjalo. Oni su tu odvajkada.

prof. dr. sc. Ante Kolega

Činjenica da oko 25% muškaraca nosi „slavenski“ haplotip nije mi dokaz slavenstva, već suproto, da je samo četvrtina takvih.

prof. dr. sc. Ino Čurik

 


Sadržaj

Ovitak / Impresum / Sadržaj

1. UVOD
2. MIJENJANJE NOMENKLATURE, SISTEMATIZACIJE I OZNAČIVANJA
3. STRUKTURA ANALIZIRANIH UZORAKA HRVATA PODRIJETLOM IZ HRVATSKE I BOSNE I HERCEGOVINE
3.1. Haplogrupa R1b, Eu18, baskijska haplogrupa
3.2. Haplogrupa K2, (Eu15), feničanska haplogrupa
3.3. Haplogrupa I (Eu7), hrvatska haplogrupa
3.4. Neolitičke haplogrupe E (Eu4), J (Eu9) i G (Eu11)
3.4.1. Haplogrupa E (Eu4)
3.4.2. Haplogrupa J (Eu9)
3.4.3. Haplogrupa G (Eu11)
3.5. Haplogrupa R1a (Eu19), slavenska haplogrupa
3.6. Haplogru  pa K (Eu16), azijatska haplogrupa
3.7. Haplogrupa N
3.8. Analiza rezultata iz 3. poglavlja
3.9. Razmještaj haplogrupa u Bosni i Hercegovini i po županijama i regijama u Hrvatskoj
4. SLIČNOST GENETIČKOG PODRIJETLA MEDU NARODIMA
4.0. Sličnost genetičkog podrijefla Hrvata i Bošnjaka
4.1. Sličnost genetičkog podrijetla Hrvata i Slovenaca
4.2. Sličnost genetičkog podrijetla Hrvata i Srba
4.3. Sličnost genetičkog podrijetla Bošnjaka i Srba
4.4. Sličnost genetičog podrijetla Bošnjaka i Slovenaca
4.5. Sličnost genetičkog podrijetla Srba i Slovenaca
4.6. Sličnost genetičog podrijetla Nijemaca i Poljaka
4.7. Sličnost genetičog podrijetla Nijemaca i Hrvata
4.8. Sličnost genetičog podrijetla Poljaka i Hrvata
4.9. Sličnost genetičkog podrijetla analiziranih naroda
5. VARIJABILNOST UNUTAR HAPLOGRUPA U HRVATSKOJ I BOSNI I HERCEGOVINI
6. STRUKTURA HAPLOGRUPA mtDNK U EUROPI
7. GENOM I HAPLOGRUPE NARODA I POJEDINACA
8. GENETIČKE STRUKTURE NARODA VAŽNIH ZA RAZUMIJEVANJE GENETIČKOG PODRIJETLA HRVATA
9. KLIMATSKE I TERITORIJALNE PROMJENE, TE PRISTIZANJA STANOVNIKA S RAZNIM HAPLOGRUPAMA
10. TEORIJE O PODRIJETLU HRVATA
11. GEOGRAFSKO PODRUČJE ETNOGENEZE HRVATA
12. KRATKI PREGLED DOGAĐANJA VAŽNIH ZA GENETIČKO PODRIJETLO I ETNOGENEZU HRVATA
12.1. Paleolitik
12.2. Mezolitik
12.3. Neolitička revolucija i širenje stanovništva s Bliskog istoka
12.4. Civilizacije stare Europe
12.5. Domestikacija konja i invazije Indoeuropljana
12.6. Vučedolska civilizacija i kultura Beaker
12.7. Utjecaj Indoeuropljana i nastanak Ilira
12.8. Sukob Ilira i Rimljana i ilirsko-romanska civilizacija
12.8.1. Sukobi Ilira i Rima
12.8.2. Razdoblje nakon konačnog poraza Ilira: od 9. pa do Septimija Severa 193. godine
12.8.3. Iliri sudionici u vlasti Rimskog Carstva i kreatori ilirsko romanske civilizacije
12.9. Propast Zapadnoga Rimskog Carstva i rodovski sustav
12.10. Počeci Franačoga Carstva i nastanak feudalnog sustava
12.11. Etnogeneza Hrvata i nastajanje hrvatske države
13. HRVATSKA DRŽAVA DO SPORAZUMA S MAĐARIMA
14. BORBA ZA OČUVANJE HRVATSKE ETNOGENEZE
14.1. Hrvati i Madari
14.2. Hrvati i Turci
14.3. Hrvati i Venecija, Italija
14.4. Hrvati i Austrija
14.5. Hrvati i Srbi
14.6. Hrvati i Slovenci
14.7. Hrvati i Bošnjaci
14.8. Hrvati i Vlasi
14.9. Hrvati i Europska unija
15. UMJETNA SELEKCIJA, GENOM ČOVJEKA I DARVINIZAM
NAPOMENE AUTORA
O AUTORU
LITERATURA


Iz Uvoda

Nakon … reakcija na prvo izdanje knjige “Genetičko podrijetlo Hrvata; etnogeneza i genetička otkrića“ (Jurić, 2003. i drugo, nepromijenjeno izdanje 2005.) bio sam siguran da ću napisati novu knjigu, osjećao sam se obveznim da je napišem. Naime, uglavnom nisam odgovarao na brojne reakcije, jer nisam imao toliko vremena, ali sam se osjećao obveznim izravno ili posredno odgovoriti novom knjigom. Tek od kasne jeseni godine 2007. počeo sam razmišljati o sadržaju druge knjige i tražio odgovore na stajališta u hrvatskim znanstvenim krugovima, ali i u hrvatskoj javnosti, u kojima je tada i sama pomisao da se biološko-genetičkim podacima može tumačiti podrijetlo pojedinaca, raznih populacija pa i naroda kao populacije, izazvala nevjericu, ignoriranje pa i veliku nervozu.

Dugo si nisam mogao odgovoriti na pitanje zašto u Hrvatskoj nisu prihvaćena genetička otkrića, kao, recimo, u Britaniji, Izraelu, Italiji, Poljskoj, Rusiji ili Njemačkoj. Mislim da sam, nakon dužeg razdoblja, shvatio zašto se to dogodilo. Među spomenutim narodima, kada je u pitanju podrijetlo naroda, genetička istraživanja nisu donijela ništa osobito novo. Ona su u tim zemljama, u biti, potvrdila ranija tumačenja arheoloških, lingvističkih i povijesnih nalaza i pretpostavki. Nakon takve moje spoznaje i takvog zaključka mora se zaključiti da ni u Hrvatskoj arheološki nalazi, povijesni izvori i povijest jezika ne mogu podrijetlo Hrvata dokumentirati različito od genetičkih otkrića, odnosno biti u suprotnosti s njima. Naravno, ako ovako razmišljate, morate prihvatiti da u Hrvatskoj nije problem u arheološkim, povijesnim i povijesno jezičnim nalazima, nego u njihovim tumačenjima, a možda i u selektivnim pristupima navedenim nalazima.

Međutim, moram s velikom radošću zaključiti da na svim područjima znanosti, kada je u pitanju povijesni kontinuitet na teritoriju Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ima obilje dokaza i tvrdnji o tome kontinuitetu, ali su oni pobijani neznanstvenim metodama i političkim odlukama. Zapravo velika je većina arheologa konstatirala kontinuitet nalaza i objasnila mijene kultura i područja utjecaja i doseljavanja na područje Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali sinteze su uglavnom bile pod utjecajem ideologije i politike, a takve, rekao bih, samo takve sinteze, ulazile su u udžbenike.

(…)

U prvoj sam knjizi napisao da su neki narodi već tada bili detaljno analizirani, kao primjerice Talijani i Židovi. Sada je moguće napisati da su mnogi narodi detaljno analizirani u istraživačkim projektima u tim zemljama, kao što su to Britanci (Englezi, Škoti i Velšani), Židovi, Japanci, Kinezi, Poljaci, Nijemci, Turci, posebno detaljno Indijci, pa i Rusi i mnogi drugi. Međutim, za spoznaju o podrijetlu Hrvata vrlo su važne genetičke strukture naroda sjeverne Europe na području na kojemu je, za vrijeme posljednjega ledenog doba, bio debeli ledeni pokrov. Naime, kako sam već u prvoj knjizi naveo, područja najsjevernijih obala toplih mora Biskajskog zaljeva, Jadrana i Crnog mora bila su izvorište migracija na sjever tijekom zatopljenja i topljenja ledenog pokrivača. Zato su narodi sjevera ishodišta naseljavanja svojih područja počeli tražiti upravo na obalama i u zaleđu navedenih mora. U tome traganju prednjače Britanci pa u tim svojim traganjima otkrivaju i definiraju važnost našega povijesnog hrvatskog područja za naseljavanje Britanije. Takvim ću se podacima posebno koristiti, jer, kada se shvati da su prvi doseljenici s haplogrupom I (Eu7+Eu8) na područje Britanije pristigli oko 14 000 godina pr. Krista, te da je haplogrupe I medu Hrvatima oko 50%, tada pričice o doseljenju u 7. stoljeću ili o iranskom podrijetlu Hrvata postaju neozbiljne, a osobe koje i dalje o tome pišu i podržavaju takve teorije mogu se nazvati svakako, ali ne znanstvenicima.

Ivan Jurić

 

Također provjeri

ELABORAT: Prvi svjetski rat u kulturi sjećanja. Zaboravljena baština

U Biblioteci Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar ELABORATI objavljeno je Izvješće 2020.-2023. Ljiljane Dobrovšak i… Pročitaj više o ELABORAT: Prvi svjetski rat u kulturi sjećanja. Zaboravljena baština