Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Kritična infrastruktura u Hrvatskoj


Zbornik KRITIČNA INFRASTRUKTURA U HRVATSKOJ. Prema novom sustavu sigurnosti i zaštite nastao je u sklopu interdisciplinarnog kolaborativnog projekta „Energetska sigurnost i kritična infrastruktura“ koji je naručila Hrvatska elektroprivreda d.d.. U izdanju Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a te Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar iz tiska je izašao rujna 2009. godine


krit-infra

Imajući u vidu složen pristup problemu sigurnosti energetskog sustava u eri ekonomske i kulturne globalizacije te u političkom kontekstu europskih integracija, u knjizi se donose ključni dijelovi analitičkih uvida, strateških zaključaka i taktičkih preporuka proizašlih iz konzorcijskog rada koje su, u koordinaciji Instituta za razvoj oružanih sustava RH, usporedo, u razdoblju od godinu dana proveli: Centar za sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar; Zavod za visoki napon i energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.  Konzorcijski interdisciplinarni rad imao za cilj istražiti: elemente svjetske geopolitike od važnosti za RH; povezanost energetske sigurnosti s obrambenim sposobnostima RH; dijakronijsku sliku i percepciju energetske infrastrukture u odabranim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj; adekvatnost i sigurnost kritične infrastrukture i druge tehničko-tehnološke aspekte energetske sigurnosti.

KRITIČNA INFRASTRUKTURA U HRVATSKOJ. Prema novom sustavu sigurnosti i zaštite
Urednici: Dario Matika i Saša Poljanec-Borić
Nakladnici: Institut za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2009. - Str. 260.

 

- Impresum - pdf 211 kb
- Korice - pdf 1.19 mb
- Sadržaj
- Uvod



Sadržaj

Sadržaj - pdf 255 kb
Uvod - pdf 1.02 mb

1. ENERGIJA I DEMOKRATSKO DRUŠTVO U GLOBALNIM UVJETIMA

Vlatko Cvrtila: Strukturalna geopolitika i zaštita kritične infrastrukture - pdf 2.48 mb
Siniša Tatalović: Energetska sigurnost i zaštita kritične infrastrukture: utjecaj na politike nacionalne sigurnosti - pdf 3.92 mb
Dario Matika: Energetska sigurnost i kritična infrastruktura – pregled rezultata istraživanja - pdf 2.84 mb
Ivan Rogić: Nacionalni energetski sustav između društvenog rizika i društvene sigurnosti - pdf 2.95 mb
Jadranka Svarc: Lokalna participacija u upravljanju energetskim razvojem i institucionalni manjkovi - pdf 3.73 mb
Saša Poljanec-Borić, Maja Štambuk, Drago Čengić: Nacionalna energetska infrastruktura i sigurnost: stavovi nekih relevantnih lokalnih zajednica - pdf 6.87 mb

2. ENERGETSKA SIGURNOST I KRITIČNA INFRASTRUKTURA

Igor Dekanić, Daria Karasalihović Sedlar, Lidia Hrnčević: Analiza sigurnosti opskrbe naftom i plinom u Republici Hrvatskoj - 1. dio - pdf 4.43 mb; 2. dio - pdf 5.69 mb
Slavko Krajcar, Zdenko Šimić, Luka Lugarić: Kvaliteta, pouzdanost i sigurnost opskrbe električnom energijom i energentima: stanje, mogućnosti i ciljevi - 1. dio - pdf 6.19 mb; 2. dio - pdf 7.34 mb



Uvod

Energetska sigurnost predstavlja važnu sastavnicu nacionalne sigurnosti svake zemlje. Dostupnost energije i energetskih izvora te učinkovitost kritične infrastrukture od golemog su značenja kako za kvalitetu života ukupnog pučanstva neke zemlje tako i za gospodarstvo i javni sektor. U povijesti je, često, nadzor nad energetskim izvorima i tokovima bio predmetom društvenih sukoba i sigurnosnih kriza, pa ne treba čuditi da je geopolitički aspekt energetske sigurnosti posebno istaknut u Strategiji nacionalne sigurnosti RH.* Osim što predstavlja prijetnju regionalnoj i nacionalnoj sigurnosti, važan aspekt energetske sigurnosti jest i onaj povezan sa sigurnošću okoliša. Kvarovi na energetskim postrojenjima i kritičnoj infrastrukturi mogu dovesti do zagađenja okoliša u rasponu koji varira od lokalnih incidenata do pravih ekoloških katastrofa, poput černobilske. Također, manjak energije, nesigurnost opskrbe energijom, kao i nedostatna ili neadekvatna kritična infrastruktura mogu i izravno utjecati na smanjenje sposobnosti obrambenih snaga da borbene, transportne, zapovjedno-komunikacijske, logističke i druge sustave stave na raspolaganje za civilne potrebe u slučajevima prirodnih nepogoda, ekstremnih uvjeta za život i rad ili, pak, u pojedinim sanitetskim slučajevima.
S druge strane, suvremena sociologija s puno uvjerljivih razloga govori o modernom društvu kao "društvu rizika", u kojem proizvedeni rizici ugrožavaju pojedince i ljudske skupine znatno više no vanjski rizici (Beck, 2001., Giddens, 2007.). Tim više je važno imati na umu da se pitanje društvenog konteksta zaštite i sigurnost kritične energetske infrastrukture, postavlja u trenutku kada su sve razvidnije činjenice da su razvojni i institucionalni aspekti "nacionalne energetske infrastrukture" pod jakim utjecajem međunarodnih odnosa (globalizacije) i uzajamne međuovisnosti najvećih proizvođača i potrošača energije u integriranoj Europi.
Novi odnosi koji nastaju pod utjecajem europskih integracija dovode do preispitivanja nacionalnih energetskih strategija, do pitanja o mogućnostima samodostatnosti u opskrbi ključnim energentima, o ulozi države u sadašnjem i budućem razvoju elektroenergetskoga sektora, te o odnosu energetske infrastrukture (kao segmenta kritične infrastrukture) i nacionalne sigurnosti. Zbog toga je danas, više nego ikad prije, važno raspolati relevantnim tehničko-tehnološkim procjenama o postojećim i potencijalnim mogućnostima energetskih mreža kojima raspolažemo te o upotrebi i čuvanju zaliha pojedinih tipova energenata.
U uvjetima liberalizacije proizvodnje i distribucije energije, sigurnost privatiziranih energetskih proizvodnih pogona ne može više biti zajamčena samo putem javnog sektora, isključivo na teret središnje države. Zbog toga problemi internog osiguranja pravne/ih osoba koje se bave proizvodnjom i distribucijom energije kao i problemi osiguranja prijenosnih dijelova energetskog sustava, otvaraju nove probleme u odnosima između privatnog i javnog sektora. Isto vrijedi i za upravljanje zalihama energenata kao i za regulaciju odnosa između objekata kritične energetske infrastrukture i lokalnih zajednica.
Rizik je imanentan načinu na koji je izgrađena kritična energetska infrastruktura. Kompleksnost infrastruktura dodatno povećava intenzitet rizika. Zbog toga je problem sigurnosti kritičnih energetskih infrastruktura nemoguće riješiti bez dodatnih napora.
Moguće rješenje je u povećanju redundantnosti i kapaciteta postojeće strukture sustava ili smanjivanjem ovisnosti o samoj mreži povećavanjem proizvodnih kapaciteta na razini lokalnih transformatorskih stanica. Distribuirana proizvodnja malih elektrana treba služiti kao dodatak mrežnom napajanju pod normalnim pogonskim uvjetima i može znatno umanjiti učinke pada sustava za sve korisnike. Određivanjem kritičnih točaka u sustavu, planiranje pozicioniranja proizvodnih kapaciteta, bilo velikih elektrana bilo manjih izvora, može se pokazati kao ekonomski najisplativije rješenje.
Postizanje optimalnih rezultata korištenjem ograničenih resursa predstavlja velik izazov. Složenost aktivnosti, u smjeru boljeg sagledavanja ukupnog rizika i prioriteta, ukazuje na nužnost povezivanja svih zainteresiranih strana: vlade, industrije, znanosti i javnosti. To je važno kako na razini upravljanja izgradnje i vođenja EES-a tako i na razini pripremanja za postupke nakon djelomičnog ili potpunog gubitka napajanja električnom energijom. Posebno je važno i pridruživanje vlasništva i odgovornosti za rizik kako bi se osiguralo povećavanje sigurnosti EES-a zbog sve značajnijeg uvođenja tržišnih načela.
Imajući u vidu upravo ovako složen pristup problemu sigurnosti energetskog sustava u eri ekonomske i kulturne globalizacije te u političkom kontekstu europskih integracija, u nastavku se donose ključni dijelovi analitičkih uvida, strateških zaključaka i taktičkih preporuka proizašlih iz konzorcijskog rada koje su, u koordinaciji Instituta za razvoj oružanih sustava RH, usporedo, u razdoblju od godinu dana proveli: Centar za sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar; Zavod za visoki napon i energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu te Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu. Već sam sastav istraživačkog konzorcija sugerira da je karakter provedenih istraživanja interdisciplinaran. U tom je smislu navedeni konzorcijski interdisciplinarni rad imao za cilj istražiti:
▪ elemente svjetske geopolitike od važnosti za RH;
▪ povezanost energetske sigurnosti s obrambenim sposobnostima RH (energetske potrebe sustava obrane, mogućnosti i načini njihova zadovoljavanja i sl.),
▪ dijakronijsku sliku i percepciju energetske infrastrukture u odabranim lokalnim zajednicama u Hrvatskoj,
▪ adekvatnost i sigurnost kritične infrastrukture i druge tehničko-tehnološke aspekte energetske sigurnosti (fizička sigurnost izvora energije, sigurnost energetskih postrojenja, sigurnost transporta energije i sl.).
Samo se po sebi razumije da ovako velik broj istraživačkih tema nije bilo moguće obraditi bez suradnje velikog broja stručnjaka. Zbog toga se na ovome mjestu navode imena svih sudionika istraživačkog procesa koji su kroz pojedine institucije, potpisnice konzorcijskog sporazuma, surađivali na ovom projektu.
Tako su na podprojektu Energetska sigurnost i strategije nacionalne i međunarodne sigurnosti: Europska unija i Republika Hrvatska u komparativnoj perspektivi, koji je izradio Centar za sigurnosne studije Fakulteta političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, surađivali prof. dr. sc. Vlatko Cvrtila, prof. dr. sc. Siniša Tatalović te prof. dr. sc. Dario Matika. Stručni konzultant bio je mr. sc. Robert Barić, a administrativno-tehničke poslove radila je mr. sc. Ružica Jakešević.
Nadalje, podprojekt Energetska sigurnost, kritična infrastruktura i lokalne zajednice u Republici Hrvatskoj, koji je izradio Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, realiziralo je devet istraživača, i to: dr. sc. Saša Poljanec-Borić, prof. dr. sc. Ivan Rogić, prof. dr. sc. Maja Štambuk, prof. dr. sc. Drago Čengić, dr. sc. Jadranka Švarc, dr. sc. Tihana Brkljačić, mr. sc. Ivo Turk i Stanko Rihtar, stručni savjetnik. Konzultant na projektu bio je prof. dr. sc. Vlado Šakić.
Podprojekt Analiza sigurnosti snabdijevanja naftom i plinom u Republici Hrvatskoj izradio je Rudarsko-geološko-naftni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, a sudjelovali su: prof. dr. sc. Igor Dekanić, dr. sc. Daria Karasalihović Sedlar i dr. sc. Lidia Hrnčević.
Napokon, podprojekt Energetska sigurnost i kritična infrastruktura, faza 2, izradio je Zavod za visoki napon i energetiku Fakulteta elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu. Autori studije su: prof. dr. sc. Slavko Krajcar, doc. dr. sc. Zdenko Šimić, te Luka Lugarić, dipl. ing. Na izradi studije surađivali su: prof. dr. sc. Vladimir Mikuličić, doc. dr. sc. Damir Šljivac, dr. sc. Dean Škanata, dr. sc. Ivan Vrbanić i mr. sc. Goran Slipac.
S obzirom na to da se u ovoj knjizi ne objavljuju cjeloviti tekstovi podprojekata, već su za potrebe interdisciplinarnog karaktera knjige urednički odabrani bitni dijelovi pojedinačnih izvješća s projekata, tekstovi koji se donose u ovoj knjizi atribuirani su, sukladno izvornicima, autorima uvršten ih dionica.
Pregled rezultata istraživanja uređen je tako da se društvena analiza donosi u prvom dijelu teksta, a tehnička u drugom. Sadržaj knjige koncipiran je tako da su pojedini tekstovi posloženi sukladno odgovorima na pitanja postavljena svakom projektnom timu. Tako se na početku ove knjige nalaze tekstovi posvećeni geopolitičkim aspektima energetske sigurnosti, te povezanosti energetske sigurnosti sa sigurnošću okoliša. Slijede tekstovi posvećeni društvenom kontekstu razvitka nacionalnog energetskog sustava i institucionalnog položaja lokalnih zajednica. U drugi pak dio knjige uvršteni su tekstovi koji se odnose na analizu sigurnosti opskrbe naftom i plinom u Republici Hrvatskoj te na analizu kvalitete, pouzdanosti i sigurnosti opskrbe električnom energijom.
Urednici ove knjige svjesni su da ovdje donesene analize predstavljaju tek početak razvojno usmjerenih istraživanja koja, u konačnici, moraju proizvesti praktične javne politike za sigurno i održivo upravljanje energetskim razvojem zemlje. Vođeni, međutim, uvjerenjem da se problem oblikovanja suvremenih javnih politika u području energetskog razvoja ne smije odgađati, odlučili su ovaj prvi interdisciplinarni pokušaj ponuditi javnosti na uvid.

Bilješke 
* Usporedi: "Republika Hrvatska se nalazi na području pravaca kojima se europski prostor povezuje s novim energetskim izvorima na području Azije (Kavkaz, središnja Azija), pravaca koji povezuju ekonomski razvijene države Zapadne Europe s industrijski nerazvijenim ali resursima bogatim područjem istočne Europe, te na području prometnih pravaca kojima je središnja Europa povezana sa Sredozemljem is jugoistokom Europe. Mogući sukobi interesa u ovladavanju tranzitnim pravcima pristupa novim resursima ili stjecanju utjecaja na područjima koja su izvor navedenih resursa, ili sukobi interesa država koje posjeduju resurse i država na putovima pristupa resursima, mogu dovesti do pojava širih regionalnih kriza, čime se otvara mogućnost ugrožavanja sigurnosti i stabilnosti Republike Hrvatske." (SNS RH, 2002., III, 26).

Literatura
Strategija nacionalne sigurnosti RH, 2002., III, 26.

Predstavljeni rezultati projekta HRVATSKA VOJSKA - HRVATSKO DRUŠTVO


U Institutu Ivo Pilar 20. prosinca 2010. predstavljena je Završna studija znanstvenoistraživačkog projekta HRVATSKA VOJSKA HRVATSKO DRUŠTVO. Studija sadrži pregled svih rezultata istraživanja kao i završne preporuke. Projekt je proveo Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Institutom za istraživanje i razvoj obrambenih sustava u razdoblju od 2007. do 2010. godine: Prezentacija projekta  Publikacije projekta Projekt u tisku
hv_projekt

Prezentacija projekta


- Poster projekta
- Prezentacija projekta, 20. prosinca 2010.

Prof. dr. sc. Vlado Šakić: Koncepcija projekta
Stanko Rihtar: Metodologija terenskih istraživanja
Prof. dr. sc. Ivan Rogić: Osvrt na programska uporišta
REZULTATI
Dr. sc. Tomislav Smerić: Stavovi javnosti spram OS RH i stavovi časnika/ca OS RH
Dr. sc. Renata Franc: Hrvatski nacionalni identitet i identitet Hrvatske vojske
Dr. sc. Anka Mišetić: Radionice – Hrvatska vojska i društvo znanja / Hrvatska vojska i stvaranje nove gospodarske strukture / Hrvatska vojska kao čimbenik lokalnog razvitka / Hrvatska vojska i zaštita okoliša
Prof. dr. sc. Vlado Šakić: Zaključni osvrt


Publikacije projekta

hv_hd_studija di-101 sigurnost-korice
- Završna studija - Tematski broj časopisa - Zbornik sa znanstvenog skupa


Projekt HRVATSKA VOJSKA - HRVATSKO DRUŠTVO provodio je od 2007. godine Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Institutom za istraživanje i razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane Republike Hrvatske.
Opći cilj istraživanja bilo je obogaćivanje spoznaja o ulozi i statusu oružanih snaga u suvremenom hrvatskom društvenom kontekstu – navlastito u svjetlu dubokih poratnih strukturnih i funkcionalnih transformacija OS RH, njihova društvenoga (institucionalnog) položaja te ostvarivanja aspiracija Republike Hrvatske u političko-vojnim integracijskim procesima.
Potrebu posvećivanja istraživačke pozornosti tom problemskom sklopu dodatno pojačavaju društvene, povijesne  i geopolitičke specifičnosti hrvatskoga konteksta (primjerice, ratni ambijent formiranja OS RH), po mnogočemu posebne i u odnosu prema drugim usporedivim nacionalnim kontekstima i u odnosu prema postojećim spoznajama na tome području (teorijske analitičke modele oblikovane u disciplinarnim znanstvenim istraživačkim tradicijama).
Razmatranje naznačenoga problemskog sklopa realizirano je u tri zasebne, ali povezane, tematske cjeline: (1) stavovi hrvatske javnosti spram Hrvatske vojske; (2) hrvatski nacionalni identitet i identitet Hrvatske vojske i (3) Hrvatska vojska i nacionalna strategija razvitka.
Empirijsku podlogu istraživanja čine rezultati terenskih ispitivanja provedenih od listopada 2007. do lipnja 2009.: pilot-istraživanje, radionice, istraživanje na općoj populaciji te istraživanje među časnicima i kadetima OS RH.


Projekt u tisku

hv_intervju hv_ravnatelj hv_1 hv_3


- HRVATSKI VOJNIK: Razgovor s prof. dr. sc. Vladom Šakićem: Hrvatski vojnik, br. 143.-144., srpanj 2007.
- JUTARNJI LIST: 
Građani i časnici u dosad najvećem istraživanju o HV, Jutarnji list, 3. i 4. siječnja 2010.
- PORTAL IROS.MORH.HR: Predstavljena Završna studija projekta "Hrvatska vojska - hrvatsko društvo"



Predstavljen zbornik BISKUP MARKO KALOGJERA


U Velikoj dvorani Instituta Ivo Pilar (Marulićev trg 19/I, Zagreb) 17. prosinca 2009. godine predstavljen je zbornik o 120. obljetnici smrti biskupa Marka Kalogjere. O zborniku u dva sveska govorili su Vlado Šakić, Damir Boras, Hrvojka Mihanović Salopek, Valentin Miklobušec i Vinicije B. Lupis.

 

biskup1 biskup2

BISKUP MARKO KALOGJERA. O 120. obljetnici smrti. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u prosincu 2008. u Blatu

Urednik: dr. sc. Vinicije B. Lupis
Izdavač: Općina Blato / Suizdavači: Župa Svih svetih Blato i Institut društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Dubrovnik
Blato, 2008. (Sv. 1.) i 2009. (Sv. 2.)
Sv. 1. - 144 str.; Sv. 2. 120 str.

Svezak 1.

Svezak 2.


- Pozivnica za predstavljanje zbornika
- Skup o biskupu Marku Kalogjeri, Blato, 5.-6. prosinca 2008.
- Program znanstvenog skupa o biskupu Marku Kalodjeri
- Sadržaj 1. sveska zbornika
- Sadržaj 2. sveska zbornika
- Uvodna riječ mons. Marina Barišića




Sadržaj sveska 1.


Mons. Marin Barišić: Uvodna riječ splitsko-makarskog nadbiskupa i metropolita
Damir Boras: Prikaz roda Kalogjera
Franko Oreb: Neke crtice iz života biskupa Marka Kalogjere s kratkim osvrtom na Blato njegova vremena
Željko Brguljan: Biskup Marko Kalogjera i Boka
Valentin Miklobušec: Isusovci i biskup Marko Kalogjera
Hrvojka Mihanović-Salopek: Doprinos biskupa Marka Kalogjere očuvanju glagoljaštva i djelovanje glagoljaškog sjemeništa u Priku
Vinicije B. Lupis: Odnos biskupa Marka Kalogjere prema kulturi, umjetnosti i politici



Sadržaj sveska 2.


Marko Trogrlić: Hrvatski narodni preporod u Splitu i splitski biskup Marko Kalogjera
Slavko Kovačić: Dva službena izvješća biskupa M. Kalogjere o stanju Splitsko-makarske biskupije poslana Svetoj Stolici
Josip Dukić: Imenovanje Marka Kalogjere (1819.-1888.) kotorskim (1856.) i splitsko-makarskim biskupom (1866.)
Alojzije Čondić: Biskupsko djelovanje splitskog i makarskog biskupa Marka Kalogjere prema njegovim pastirskim poslanicama
Ivana Anić: Znanstveni skup: "Biskup Marko Kalogjera - o 120. obljetnici smrti" (In tempestate Securitas - U oluju sigurnost)
Vlaho Pustić: Izvještaj o konzervatorsko-restauratorskim radovima na oltarnoj pali iz crkve sv. Vida u Blatu
Ivka Lipanović: Konzervatorsko-restauratorski zahvat na slici Bogorodica s Djetetom iz Blata na Korčuli
PRILOG I.: Niko Kalogjera, Uspomene iz života i rada biskupa Marka Kalogjere st. prigodom 50-godišnjice njegove smrti, Zagreb, Tiskara Gaj, 1938.
PRILOG II.: Znanstvena knjižnica Dubrovnik, rukopis 140. - Marko Kalogjera, Sonet posvećen Dell' Ornatissima Signora Maria di Calogerà

 


 

Uvodna riječ mons. Marina Barišića


Poštovani organizatori znanstvenog skupa, ugledni predavači, uvažen i priređivači Zbornika, štovani sudionici i gosti ovih svečanosti, dragi Blaćani i Blajke, doma na svome otoku, u domovini i po svijetu, sve vas srdačno pozdravljam; poseban pozdrav mojoj subraći u biskupskoj službi dubrovačkom biskupu mons. Želimiru Puljiću, kotorskom biskupu mons. Iliji ]anjiću, načelniku Općine Blato prof. Ivu Gavraniću, župniku starodrevne blatske župe don Stipi Milošu, Organizacijskom odboru i Uredničkom vijeću i Zbornika, koji nam je već u rukama.
Kotorski i splitski biskup Marko Kalogjera, koji nas je jučer i danas okupio na molitvenu komemoraciju i znanstveni skup, zaslužna je i ugledna ličnost svoga vremena. Rodio se 7. prosinca 1819. u Blatu, a umro kao splitski biskup 4. prosinca 1888. u Splitu.
U zemaljskom je životu vršio različite službe. Bio je svećenik dubrovačke biskupije, biskupov tajnik, učitelj filozofije, kroničar i župnik, ravnatelj sjemeništa u Dubrovniku, profesor teologije u Zadru, 10 godina kotorski biskup i 22 godine moj prethodnik na i stolici sv. Dujma, kao splitski i makarski biskup.
No, ono što je najvažnije, u svom je vremenu odgovorno i dostojanstveno živio i radio, ustrajno i uspješno, na crkvenom i društvenom području. Bila su to, kako znamo, zahtjevna vremena 19. stoljeća i završna razdoblja Hrvatskog narodnog preporoda, u kojima su se, uz goleme napore i zalaganja, učvršćivale naša nacionalna svijest i kultura, učvršćivalo zajedništvo i povezivao hrvatski sjever i jug, gradila novija povijest i potvrđivao crkveni duh.
Biskup Marko Kalogjera je na ovim našim južnim područjima u tome imao značajnu ulogu i velike zasluge. S razlogom je, ,stoga zahvaljujući razboru i radu, postao duhovni, kulturni i narodni velikan naše crkvene i nacionalne povijesti.
Visoka obljetnica njegove smrti, 120. godina, odnosno ovaj znanstveni skup i Zbornik pružaju nam priliku da ga bolje upoznamo, a s njim i povijesne okolnosti u kojima je živio i radio. Koliko u Crkvi, u našim biskupijama, toliko u društvu i narodu.
Danas je osobito važno to osvijetliti i, naravno, posvijestiti. To više što je povijest - ma kakva bila - važan dio naše historijske stvarnosti, osobne i nacionalne, našeg kulturnog, crkvenog i nacionalnog bića. Njezine su prilike i neprilike, poglavito uspjesi i vrijednosti organski utkani, dakako, u manjoj ili većoj mjeri, u konkretna ostvarenja, u naš duhovni i društveni kod i hod, koji nam pomažu da budemo svoji na svome. Po njoj smo dionici i sudionici kršćanske baštine i zajedničke europske sudbine, ali jednako tako svjesni svog određenja, svog duhovnog, kulturnog i narodnog bića, vlastitog svijeta i identiteta.
S ponosom ćemo naglasiti da je biskup Marko Kalogjera U"svojim odgovornim službama - svećenika, odgojitelja, profesora, župnika i biskupa - bio savjestan službenik svoje Crkve, ali jednako tako, u skladu s tim, savjestan i dostojanstven član svoje društvene zajednice, odgovoran djelatnik na duhovnom, kulturnom i političkom polju svoga naroda.
Imao je protivnika, u prvom redu autonomaša, ali se zbog toga još upornije zalagao za istinu i pravdu, vjeru i domovinu. Crkvena mu i društvena glasila u svezi s tim za života i povodom smrti, kao i njegov životopisac prof. dr. Niko Kalogjera, izriču istinsko priznanje i neskrivenu zahvalnost za mnoge smjele i požrtvovne pothvate te mudro vodstvo na različitim područjima, koliko u crkvenoj upravi i višestrukom radu, toliko u društveno- političkim zalaganjima i uspjesima.
Najkraće rečeno, biskup Kalogjera je djelovao u duhu svog crkvenog poziva, biskupski duhovno i odgojno, etično i pravično. Jasno, to se po svojoj naravi širilo na konkretna područja, te je imalo stalan utjecaj na širem crkvenom i društvenom planu.
Svemu je smireno i razumno pristupao. I knjiga mu je bila važna. Kao bogoslov i mladi svećenik, uz svoje se redovite službe i dužnosti bavio i književnim radom, poglavito pjesništvom. Tako je u želji da zapadni svijet upozna stanje u hrvatskom narodu i ulogu bana Josipa Jelačića, 1849. godine na talijanski preveo pjesmu Dubrovčanina Antuna Kaznačića posvećenu Jelačićevu značenju i liku. Kao profesor u Zadru, napisao je respektabilan filozofijski priručnik Metafizika, a kao biskup u Kotoru i Splitu sustavno je stu- dirao okolnosti i potrebe te brižno donosio planove i odluke. U tom je svjetlu poticajno sastavljao i objavljivao svoje pastoralne upute, programe, pouke i poslanice.
U Kotoru je djelovao 10 godina, s dubokim osjećajem prema duhovnim i materijalnim vrijednostima, crkveno i humanitarno; razvijao je pučku i liturgijsku pobožnost, širio štovanje bI. Gracija, promicao ekumenizam, obilazio župe,brinuo se za crkvene objekte i kulturnu baštinu, te je - što je veoma značajno - kao kotorski biskup, obnovio staru Bokeljsku mornaricu. Učvrstio joj tradiciju i priredio joj Statut.
U Splitu je kao ordinarij posebnu brigu posvećivao pastoralnom radu, vjerskom životu i svećeničkom pomlatku. Sustavno je radio na poticajnim programima, pučkim J misijama, humanitarnom angažmanu, razvoju crkvenih i narodnih društava te popravku crkvenih objekata; izgradio je sjemenište te uspješno poticao i izveo obnovu splitske katedrale. Uz to je, što je posebno značajno, 1878. godine pokrenuo redoviti biskupijski vjesnik, pod naslovom List biskupije, koji još uvijek izlazi.
Osim toga, biskup Kalogjera je u važnim težnjama ondašnje hrvatske misli i političke borbe za narodnu stvar bio načelan i odlučan. Vremena nisu bila laka. Bilo je i previše izazova i poteškoća. U Splitu su bili veoma jaki autonomaši. Poznati gradonačelnik Bajamonti, podupiran s različitih nenarodnih strana, otvoreno se suprotstavljao osnovnim narodnim težnjama, koliko političkom sjedinjenju hrvatskog sjevera i juga, toliko hrvatskom jeziku, nacionalnoj svijesti i narodnim školama.
Kad je biskup to vidio, nije oklijevao. Jasno je i otvoreno surađivao s narodnjacima. Opravdano. Jer, pravo naroda na svoj jezik, svoje škole, svoj glas i vlastito odlučivanje u društvenom životu za nj su bile temeljne vrijednosti i neotuđivo narodno pravo. U tom svjetlu je svojim ugledom i djelovanjem pripomogao splitskim narodnjacima da preuzmu gradsku upravu, općinu, u svoje ruke te tako ostvare konačnu pobjedu nad autonomašima na području čitave Dalmacije.
Jednako je tako bio odlučan u borbi s neprijateljima glagoljice. U tomu je imao velikih neprilika. Najprije mu je Austrijska vlada, pod utjecajem spomenutih autonomaša i njihovih stranih saveznika, 1879. godine dokinula staro glagoljaško sjemenište na Priku kod Omiša. Naravno, kao poklonik hrvatske kulturne baštine, on se i unaprijed brinuo za svoje glagoljaše i njihov pomladak. No, borba protiv glagoljice nije jenjavala nego se pojačavala. Biskup Kalogjera se u tim okolnostima pokazao pravim borcem za crkvenu  i narodnu stvar. Nije popuštao ni bečkom caru, ni svom zadarskom metropolitu, ni papinskom nunciju u Beču. Pobijao je protivnike i slao utoke na Svetu Stolicu, školovao je glagoljaše i popunjavao glagoljaške župe. Don Mihovil Pavlinović ga je zbog toga nazvao „najznamenitijim biskupom u Dalmaciji poslije Grgura Ninskoga“.
Na ovom ćemo znanstvenom skupu sve to osvijetliti i mnoge nove stvari doznati. Zbornik će ih ponuditi široj javnosti. Zbog toga sam posebno zahvalan organizatorima: Općini Blato, Župi Svih svetih u Blatu, Institutu za društvena istraživanja „Ivo Pilar“ Područni centar Dubrovnik, što su organizirali ovaj znanstveni skup s ciljem da se prouči i prikaže uloga i značenje biskupa Marka Kalogjere, na crkvenom i društvenom području u preporodnim vremenima 19. stoljeća.

Mons. Marin Barišić
Splitsko-makarski nadbiskup i metropolita

 

 

 

Objavljen UVOD U SOCIOLOGIJU (ODRŽIVIH) ZAJEDNICA


Kao prva elektronička knjiga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Biblioteci Centra za istraživanje integralne održivosti i održivog razvoja početkom siječnja 2011. objavljen je UVOD U SOCIOLOGIJU (ODRŽIVIH) ZAJEDNICA autora Marije Geiger Zeman i Zdenka Zeman
 
sociologija_zajednica

e
       KNJIGA




Temeljna zadaća i namjena knjige nije donošenje konačnih i definitivnih zaključaka o zajednici niti sugeriranje univerzalnih recepata za postizanje održivosti na lokalnoj razini, nego ukazivanje na inspirativnost i kompleksnost pojma zajednice u teorijskom smislu te prikazivanje njezina nevjerojatnog potencijala ne samo glede planiranja i implementacije održivih razvojnih programa nego i s obzirom na svakodnevno prakticiranje održivosti

Marija GEIGER ZEMAN i Zdenko ZEMAN
UVOD U SOCIOLOGIJU (ODRŽIVIH) ZAJEDNICA
Biblioteka Centra za istraživanje integralne održivosti i održivog razvoja
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2010. - Str. 210.


- Sadržaj
- Sažetak
- Puni tekst knjige


Sadržaj

Naslovnica
Impresum
Sadržaj
Uvod

ZAJEDNICA – IDEJA S DUGOM POVIJEŠĆU

IDEJA ZAJEDNICE U SOCIOLOGIJI
Razvoj i prekretnice ideje zajednice u sociološkoj teoriji
Od klasičnih dihotomijskih tipologija do simboličkih konstrukcija zajednice
Studije zajednice – doprinosi i kritike
Raznolika lica postmodernih zajednica

LOKALNA ZAJEDNICA U DOBA GLOBALIZACIJE
Lokalno i/ili globalno
Globalizacija i/ili glokalizacija
Zajednica u kontekstu globalizacije
Lokalna zajednica i kvalitativni koncept prostora
Mjesto življenja i „osjećaj mjesta“

LOKALNA ZAJEDNICA I INTEGRALNI ODRŽIVI RAZVOJ
Održivi razvoj i održivost
Neki novi pristupi – integralni održivi razvoj
Održiva zajednica – ideal 21. stoljeća?
Održiva zajednica i svakodnevni život
Lokalna Agenda 21
Alborška povelja
Lokalni indikatori i indikatori održivosti

LOKALNA KULTURA – ČETVRTI STUP ODRŽIVOSTI
Terminološka određenja lokalne kulture
Kako je modernitet utjecao na lokalne kulture?
Razvojni potencijali lokalne kulture
Lokalna kultura i lokalni identitet
Okolišne dimenzije lokalnih kultura

LOKALNA ZAJEDNICA I RIZIK
Život u društvu rizika
Što se događa kada rizik postane kontekstualiziran?
Pokret okolišne pravde
Kako istraživati zajednicu pogođenu okolišnim konfliktima i rizicima?

ROD I LOKALNA ODRŽIVOST
Rod i okoliš iz (eko)feminističke perspektive
Žene u globalnoj okolišnoj politici
Reprodukcija svakodnevnog života
Žene, razvoj i lokalne perspektive

ZAJEDNICA – NOVE PERSPEKTIVE I POTICAJI SOCIOLOŠKOJ IMAGINACIJI

Literatura
Sažetak
O autorima


Sažetak

Ideja zajednice jedan je od središnjih socioloških koncepata koji je zbog svoje kontroverznosti i terminološke neuhvatljivosti bio, i još uvijek jest, predmetom mnogobrojnih rasprava. Posljednjih desetljeća zajednica je ponovno postala aktualna u sociološkim, filozofskim, političkim i okolišnim debatama. Knjiga daje uvid u pojavne oblike, strukturne značajke, razvojnu dinamiku i potencijale zajednice. Predstavljene su najpoznatije sociološke interpretacije zajednice (klasični tipološki pristupi, humana ekologija, simbolički pristup, postmoderne interpretacije zajednice) te empirijske studije zajednica, koje ne samo da su utjecale na sociološku teoriju već su ostavile i dubok metodologijski trag, prije svega u razvoju i afirmaciji kvalitativne metodologije. Drugi dio knjige razmatra zajednicu s okolišne perspektive, pri čemu je poseban naglasak stavljen na dijalektičke veze lokalnog i globalnog te kulture i prirode. Ispreplećući nekoliko socioloških disciplina (sociologija zajednice, sociologija okoliša, sociologija rizika, sociologija roda, sociologija svakodnevnog života), prezentirane su teorije i studije koje problematiziraju: 1) revitaliziranje lokalnih zajednica i lokalnih identiteta u globalizacijskom kontekstu, 2) potencijale lokalnih zajednica u kreiranju i implementiranju integralne održivosti, 3) odnose lokalnih kultura i njihovih okoliša te okolišne aspekte lokalnih kultura, 4) utjecaj rizika na anatomiju lokalne zajednice i život u njoj, s posebim naglaskom na teorije okolišne pravde, 5) ulogu žena u promicanju održivog življenja na razini lokalne zajednice i kućanstva.

Ključne riječi: zajednica, lokalna zajednica, kvalitativna metodologija, globalizacija, relokalizacija, integralna održivost, lokalna kultura, rizik, okolišna pravda, rod

- Puni tekst knjige












































Objavljen zbornik Sigurnost i obrana RH u euroatlanskom kontekstu


U Biblioteci Zbornici Instituta Ivo Pilar kao 36. knjiga objavljen zbornik SIGURNOST I OBRANA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROATLANTSKOM KONTEKSTU. Zbornik okuplja radove prezentirane na znanstvenom skupu Annales Pilar 2009. (desetom u nizu) održanom 21. i 22. svibnja 2009. godine u Zagrebu

sigurnost-korice

Osnovne se (pod)teme u predstavljenim znanstvenim radovima razmatraju interdisciplinarno – u rasponu od pristupa sigurnosnih i obrambenih znanosti, do demografskih, psihologijskih i sociologijskih analiza – nudeći razmatranja problemskih sklopova utemeljenih na istraživačkim uvidima. Osobitu kvalitetu zbornika čini i okolnost da su u njemu okupljeni radovi autora iz niza civilnih (znanstvenih, visokoškolskih, državnih) te vojnih institucija.

SIGURNOST I OBRANA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROATLANTSKOM KONTEKSTU
Uredili: Tomislav Smerić i Gabrijela Sabol
Biblioteka Zbornici - Knjiga 36
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2009. . Str. 447.



- ANNALES PILAR 2009.
- Impresum - pdf 48 kb
- Korice
- Sadržaj/Uvodna napomena - pdf 152 kb
- Sadržaj
- Uvodna napomena
- Sažeci
- Bilješke o autorima
- Summaries


Sadržaj

Uvodna napomena

I. SUVREMENI SIGURNOSNI I OBRAMBENI KONCEPTI U EUROPI

Dario Matika, Armano Srbljinović: Nacionalna sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu - pdf 181 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Dario Matika; Armano Srbljinović|
Sandro Knezović, Iva Kornfein: Europska Unija kao globalni čimbenik sigurnosti i važnost stabilnosti jugoistočne Europe - pdf 194 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Sandro Knezović; Iva Kornfein|
Marinko Lozančić: Sigurnosni izazovi za Republiku Hrvatsku u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu - pdf 621 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Stjepan Domjančić: Strateška razvojna vizija obrambenog sustava: konceptualizacija u hrvatskim uvjetima - pdf 279 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Josip Esterajher: Globalne prijetnje i promjene odnosa moći - pdf 149 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Mirko Bilandžić: Terorizam kao (ne)efikasna strategija: iskustva za Hrvatsku kao članicu Antiterorističke koalicije i Odbora za protuterorizam VS UN-a - pdf 740 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marijan Barić: Promjene u protuterorističkim mjerama Europske Unije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., te primjer Velike Britanije, Njemačke i Francuske - pdf 207 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marko Vučak, Anto Zelić: Suvremeni pristupi kriznom upravljanju - pdf 200 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Marko Vučak; Anto Zelić|
Tomo Radičević: Hrvatsko djelovanje u NATO-u – strateški sigurnosni aspekti - pdf 229 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Ines Sabotič: Pogled na Republiku Hrvatsku kroz on-line dokumente NATO-a od 1991. do 2008. godine - pdf 238 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marinko Ogorec: Hrvatska vojna diplomacija u sustavu kolektivne sigurnosti - pdf 894 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Dražen Živić: Demografski resursi kao čimbenik nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske - pdf 460 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Nenad Pokos, Roko Mišetić: Temeljni demografski pokazatelji hrvatskoga pograničnog pojasa  - pdf 394 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Nenad Pokos; Roko Mišetić|

II. ORUŽANE SNAGE I DRUŠTVO NA POČETKU 21. STOLJEĆA

Boris Mlačić, Roko Mišetić: Analiza sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci 1991.–2006.: deskriptivni i evaluativni aspekti - pdf 361 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Boris Mlačić; Roko Mišetić|
Darko Marinac: Oružane snage i mediji - pdf 204 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Ivana Ferić, Tomislav Smerić: Ponos na oružane snage kao element konfiguracije nacionalnog ponosa - pdf 229 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Ivana Ferić; Tomislav Smerić|
Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić: Ratnička i mirotvorna uloga kao aspekti identiteta časnika OS RH - pdf 345 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Petra Rodik; Renata Franc; Ines Sučić|
Željko Heimer: Tipizacija ratnih zastava postrojbi kao temelj za proučavanje identiteta Oružanih snaga Republike Hrvatske - pdf 565 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Vladislav Hinšt: PPBS kao okvir uspostavljanja demokratskog nadzora oružanih snaga - pdf 240 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Tomislav Smerić, Gabrijela Sabol: Privatne vojne kompanije – vojno poduzetništvo na početku dvadeset prvog stoljeća - pdf 329 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Tomislav Smerić; Gabrijela Sabol|

Sažeci - pdf 177 kb
Summaries - pdf 187 kb
Bilješke o autorima - pdf 177 kb


Uvodna napomena

Zbornik Sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu okuplja radove prezentirane na znanstvenom skupu Annales Pilar 2009. (desetom u nizu) održanom 21. i 22. svibnja 2009. godine u Zagrebu. Skup je organizirao Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Institutom za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (MORH) u širem sklopu realizacije istraživačkog projekta Hrvatska vojska – hrvatsko društvo koji Institut Pilar provodi za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. S obzirom na recentna zbivanja na području političko-vojnih integracija Republike Hrvatske (pristupanje NATO-u) te provedbu razvojnih reformi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (strukturalna i funkcionalna prilagodba NATO standardima, suspendiranje obveznog služenja vojnog roka i dr.), aktualnost naslovne teme zbornika vjerojatno nije potrebno dodatno obrazlagati.
Knjiga je podijeljena na dvije osnovne tematske cjeline. Prva podtema Suvremeni sigurnosni i obrambeni koncepti u Europi (autori: Dario Matika, Armano Srbljinović, Sandro Knezović, Iva Kornfein, Marinko Lozančić, Stjepan Domjančić, Josip Esterajher, Mirko Bilandžić, Marijan Barić, Marko Vučak, Anto Zelić, Tomo Radičević, Ines Sabotič, Marinko Ogorec, Dražen Živić, Nenad Pokos i Roko Mišetić) okuplja radove u kojima se razmatraju različiti aspekti nacionalne sigurnosti i obrane Republike Hrvatske u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu – od aktualnih sigurnosnih prijetnji, pristupa upravljanju krizama, demografskih aspekata sigurnosti do niza pitanja vezanih uz proces političko-vojnih integracija zemlje.
Radovi koji tematiziraju drugi problemski sklop skupa Oružane snage i društvo na početku 21. stoljeća (autori: Boris Mlačić, Roko Mišetić, Darko Marinac, Ivana Ferić, Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić, Željko Heimer, Vladislav Hinšt, Gabrijela Sabol i Tomislav Smerić) razmatraju odnos oružanih snaga i medija, obilježja i elemente vojnog i nacionalnog identiteta, pitanja demokratskog nadzora oružanih snaga te privatizacije struktura organiziranoga nasilja.
Osnovne se (pod)teme skupa u predstavljenim znanstvenim radovima razmatraju interdisciplinarno – u rasponu od pristupa sigurnosnih i obrambenih znanosti, do demografskih, psihologijskih i sociologijskih analiza – nudeći razmatranja problemskih sklopova utemeljenih na istraživačkim uvidima. Dodajmo da osobitu kvalitetu zbornika čini i okolnost da su u njemu okupljeni radovi autora iz niza civilnih (znanstvenih, visokoškolskih, državnih) te vojnih institucija.
Na kraju urednici, uz zahvalu autorima radova te članovima Programsko-organizacijskog odbora skupa Annales Pilar 2009. na pomoći pri ostvarivanju ovog projekta, iskazuju nadu da će zbornik pronaći čitatelje i izvan kruga zainteresirane znanstvene i stručne javnosti.

U Zagrebu 25. kolovoza 2009.
Tomislav Smerić i Gabrijela Sabol
 

Sažeci

 

Dario Matika, Armano Srbljinović: Nacionalna sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu

Ulaskom u NATO i Europsku Uniju značajno se mijenja dosadašnji kontekst razvoja, sigurnosti i obrane republike Hrvatske. Tim činom simbolički završava proces tranzicije, tj. prijelazno razdoblje kroz koje se Hrvatska transformirala u zemlju tržišnog gospodarstva i višestranačke demokracije. Izazovi i procesi pred kojima će se naći nacionalna sigurnost i obrana Hrvatske u euroatlantskom kontekstu veliki su, ali i ohrabrujući, jer omogućuju dugoročnu stabilnost i mir, bez kojih nema sigurnosti, prosperiteta, a ni povećanja životnog standarda. Do promjena će doći i u neposrednom sigurnosnom okruženju. O kojim scenarijima Hrvatska mora voditi računa i koji pristup može pridonijeti ostvarenju temeljnih potreba građana? koji novi (stari) nacionalni interesi izražavaju volju i potrebe građana za osiguranjem života i vlastite sigurnosti, postojanja i demokratskog funkcioniranja države, te kao takvi određuju i međunarodni položaj zemlje? što je s novim izazovima, kao što je energetska sigurnost, odnosno koje se nove sposobnosti zahtijevaju od sustava nacionalne sigurnosti te od Oružanih snaga republike Hrvatske? cilj je ovoga članka osvrnuti se na navedena pitanja, ne pokušavajući dati sve odgovore i rješenja, te ukazati na to da će u euroatlantskom kontekstu Hrvatska moći suvereno odlučivati o svojoj sigurnosti i obrani, odnosno o svojoj sudbini, u zajednici s drugim narodima ujedinjene Europe.


Sandro Knezović, Iva Kornfein: Europska Unija kao globalni čimbenik sigurnosti i važnost stabilnosti jugoistočne Europe

Ideja o europskoj integraciji proizlazi iz potrebe da se poboljša gospodarska suradnja u poslijeratnoj Europi te osigura njezin održiv razvoj. Međutim, promjenjiva dinamika međunarodnih odnosa usmjerila je donekle proces europske integracije prema političkoj integraciji, pa je Europska Unija, osobito nakon pada berlinskog zida, počela u tom smislu razvijati svoje institucionalne i operativne sposobnosti, ulažući vidljive napore u formuliranje zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Vanjska politika Europske Unije prema regiji jugoistočne Europe značajno se promijenila od vremena prvih pokušaja razrješavanja krize u bivšoj Jugoslaviji. Od početnih nekoherentnih pokušaja u smislu stabilizacije regije i regionalnog pristupa Procesu stabilizacije i udruživanja (SAP), EU je na temelju vlastitih pogrešaka naučila kako pristupiti ovoj regiji. Međutim, vanjska politika Europske Unije i njezini instrumenti još nisu dokazali postojanje sveobuhvatnog rješenja za sva pitanja sigurnosti i stabilnosti u regiji. To se osobito odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. U radu se analiziraju nedostaci vanjske politike Europske Unije prema regiji s gledišta sigurnosti te daju preporuke za poboljšanje instrumenata politike u bavljenju relevantnim pitanjima. Sposobnost Europske Unije u rješavanju problema regije jugoistočne Europe ozbiljno utječe na ulogu Europske Unije kao globalnog čimbenika sigurnosti, jer je regija okružena članovima proširene Unije.


Marinko Lozančić: Sigurnosni izazovi za Republiku Hrvatsku u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu

Nakon rušenja bipolarnog svijeta, projekcijom moći NATO širi geostrategijski euroatlantski utjecaj duboko u prostor europskoga istoka. Istodobno, u procesu preraspodjele globalne moći, kao sastavni dio prostorno-funkcionalnih procesa i odnosa, započinje nova generacija ratovanja, koja zahtijeva brzinu preventivne reakcije, ali i razvoj novih sposobnosti utemeljenih na umreženom združivanju ukupne nacionalne/savezničke moći. budući da je konvencionalna agresija većega razmjera protiv Saveza malo vjerojatna, sigurnosni izazovi zahtijevaju uporabu vojnog čimbenika kao sastavnog dijela umreženog združivanja ukupnih nacionalnih/savezničkih sposobnosti protiv nositelja asimetričnog djelovanja. Akteri netradicionalnog načina ratovanja nastoje izbjeći vojne prednosti i taktičko bojno polje, djeluju na nebranjene ključne točke, pretežno u urbanim sredinama, te na taj način neizravno utječu na izvore moći, gravitacijska središta – nositelje i kreatore političkih odluka. Sigurnosni izazovi, u kontekstu euroatlantskih integracijskih procesa, od republike Hrvatske kao članice NATO-a, na putu ulaska u EU, zahtijevaju razvoj ukupne nacionalne moći, odnosno razvoj vojnih sposobnosti interoperabilnih savezničkim snagama, za provedbu multinacionalnih operacija u suvremenom globalnom ratovanju, a koji karakteriziraju dinamičnost s velikim brojem novih bojišta, odnosno velik spektar različitih vojnih operacija po različitim operativnim ciljevima. U navedenom kontekstu modernizacija i opremanje značajne su sastavnice vojnih sposobnosti, ali kao sastavni dio interakcijskih odnosa niza čimbenika, čije pojedinačne sposobnosti, u uvjetima suvremenog mrežnog ratovanja protiv “nevidljivog” neprijatelja, ne predstavljaju odgovarajući odgovor asimetričnim prijetnjama i ugrozama. Tako, premda bitna, i brojčana veličina budućih snaga sve je manje mjerilo personalnih mogućnosti. U skladu s transformacijom ciljeva znatno su važniji struktura snaga, nove vojne tehnologije, razina znanja i umijeća budućih časnika, te novi načini razmišljanja za potpuno nov način ratovanja.


Stjepan Domjančić: Strateška razvojna vizija obrambenog sustava: konceptualizacija u hrvatskim uvjetima

Hrvatska danas, de facto, nema krovnih strategijskih dokumenata iz područja obrane i nacionalne sigurnosti, i to barem zbog dva razloga: prvo, svi dokumenti nastali nakon Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane, a koji su ih trebali operacionalizirati, ne proizlaze dosljedno iz strateških rješenja definiranih tim strategijama niti podupiru ciljeve i slijede načela koja su u njima sadržana; drugo, niži dokumenti nastali nakon te dvije strategije, derogirali su njihove postavke i preuzeli ulogu surogata temeljnog strategijskog dokumenta. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga 2006.–2015. postao je ne samo plan već i ključni kriterij vrednovanja uspješnosti obrambenog sustava u suočavanju s prijetnjama i rizicima. U području obrane i nacionalne sigurnosti na djelu je nebriga središnjih državnih institucija. Hrvatski politički establishment to područje ne smatra dijelom svoga repertoara. rješenja koja donosi nisu rezultat pomnih analiza, ekspertize, političkih rasprava i traganja za optimalnim modalitetima odgovora, već izraz “trenutačnog nadahnuća” i dnevnopolitičkog kalkulantstva. Hrvatski obrambeni sustav u poslijeratnom razdoblju nije uspio izgraditi svoj jasan, društveno prihvatljiv, interno i eksterno prepoznatljiv identitet i kohezivne obrasce. Svjedoci smo dvostruke redukcije obrane. S jedne strane, područje obrane reducirano je na Ministarstvo obrane. Obrana se ne razumijeva kao stvar države, već isključivo kao stvar Ministarstva obrane. S druge strane, obrana je reducirana na oružane snage, odnosno vojnu komponentu.


Josip Esterajher: Globalne prijetnje i promjene odnosa moći

Globalna ekonomska kriza izravno utječe na već započete promjene odnosa moći u suvremenom svijetu; naime prijelaz iz unilateralnog u novi multipolarni svijet (s rastućom ulogom regionalnih organizacija) zahtijeva nove obrasce ponašanja sigurnosnih sustava. Sigurnosni sustavi europskih država suočavaju se sa starim prijetnjama (primjerice konflikti na bliskom istoku, terorizam, organizirani kriminal itd.), ali i s pojavom novih prijetnji (klimatske promjene, piratstvo, ugrožavanja energetske sigurnosti, cyber security itd.). Nadalje, sve je veći broj međusobno povezanih aktera koji mogu ugroziti stabilnost društava, država i asocijacija. Aktualne sigurnosne prijetnje, koje nisu samo izvanjske već izravno utječu na stabilnost europskih društava, prepoznate su u europskim sigurnosnim dokumentima, koji usmjeruju postupanje sigurnosnih sustava prema navedenim izazovima. brojnost izazova i vjerojatno smanjena sposobnost transatlantskih saveznika u ispunjavanju vojnih i humanitarnih obveza zahtijeva još veću nužnost usuglašivanja odgovora na izazove globalnoj sigurnosti. Hrvatska je kao punopravna članica NATO-a učinila značajan korak u podizanju razine zaštite i sigurnosti vlastitih građana i cijeloga društva, ali je istodobno preuzela i dio odgovornosti u postizanju ciljeva Saveza.


Mirko Bilandžić: Terorizam kao (ne)efikasna strategija: iskustva za Hrvatsku kao članicu Antiterorističke koalicije i Odbora za protuterorizam VS UN-a

Donošenje rezolucija 1368 i 1373 Vijeća sigurnosti UN-a bilo je uvod u pristupanje Hrvatske Antiterorističkoj koaliciji. Početkom 2008. Hrvatska je preuzela i predsjedanje Odborom za protuterorizam VS UN-a, čime je došla na položaj stanovitog predvodnika međunarodne zajednice u borbi protiv terorizma i pripala joj bitna uloga u definiranju i realizaciji efikasnih protuterorističkih strategija. Što Hrvatskoj u tom pogledu nude svjetska iskustva? Terorizam, kao iskaz političke i društvene krize i nezadovoljstva političkim, socijalnim, gospodarskim, religijskim i drugim kretanjima, jedan je od najopasnijih političkih i sigurnosnih fenomena suvremenoga doba. Statistički prikazi koji govore o izvršenju 80.000 terorističkih djela i postojanju 650 terorističkih organizacija u eri suvremenog terorizma (od 1968.) to jasno dokazuju. Još uvjerljiviji dokaz bio je brutalan teroristički napad na Sjedinjene Američke Države, koji nije samo najbrutalniji pojedinačni teroristički čin u povijesti već i akt koji je definitivno promijenio suvremeni svijet. Istodobno, suvremeni svijet još uvijek nije našao djelotvoran odgovor protiv terorizma, kako na nacionalnim razinama tako ni na razini međunarodne zajednice. Zašto? Terorizam je fenomen oko kojeg se veže pozamašan broj dilema i kontroverzija. Jedna od izraženijih političkih, stručnih i akademskih dilema jest stupanj efikasnosti terorizma kao političke strategije. Djelotvorno suprotstavljanje terorizmu i njegova eliminacija uvjetovani su, prije svega, ozbiljnim poznavanjem ukupne fenomenologije terorizma. Suvremena akademska istraživanja (academic research) – za razliku od nekad dominantnih policy research koja su ukazivala na neefikasnost terorizma – pružaju drugačiju sliku o učinkovitosti terorizma kao političke strategije. Prema tim istraživanjima, u 53% slučajeva u manjem ili većem postotku terorizam je efikasno sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva.


Marijan Barić: Promjene u protuterorističkim mjerama Europske Unije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., te primjer Velike Britanije, Njemačke i Francuske

Teroristički napad 11. rujna potaknuo je institucionalne promjene i promjene u načinu donošenja odluka u europskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici te na nacionalnim razinama Velike britanije, Njemačke i Francuske. čini se da ta dva procesa idu različitim smjerovima: nacionalne politike suprotstavljene Europskoj Uniji čine njihovu koordinaciju otežanom. borba protiv terorizma kompleksne je naravi i podrazumijeva raznovrsna sredstva, mjere i institucije te implicira povećanu kordinaciju kako na nadnacionalnoj (EU) tako i na nacionalnoj razini. No kordinacija unutar Europske sigurnosne i obrambene politike čini se da je više na deklarativnoj i dobrovoljnoj osnovi. Problem je što se nacionalne politike i antiterorističke mjere Velike britanije, Njemačke i Francuske razlikuju od usuglašenih ciljeva na razini EU-a, ali i između spomenutih zemalja, što čini zajedničku borbu EU-a protiv terorizma upitnom i teško provedivom. Namjera ovoga članka jest pokazati razlike u protuterorističkim mjerama Europske Unije te Velike britanije, Njemačke i Francuske, kao i pojedinačne razlike među spomenutim zemljama.


Marko Vučak, Anto Zelić: Suvremeni pristupi kriznom upravljanju

U radu se istražuju suvremeni pristupi u području kriznog upravljanja. U današnjim sigurnosnim prilikama u razvijenom dijelu svijeta fokus priprema država preusmjerio se s područja priprema za rat na područje priprema za različite vrste kriznih situacija koje mogu pogoditi neko društvo. Pri tome se polazi od načela sveobuhvatnosti i integriranosti: u obzir se uzimaju sve moguće prijetnje nekom društvu te se zahtijeva koordiniran odgovor svih institucija na te prijetnje, utemeljen na prethodno provedenim pripremama odgovora na prijetnje. U osnovi cijelog pristupa nalazi se proces upravljanja rizikom, odnosno stalna sustavna analiza mogućih prijetnji, procjena rizika od tih prijetnji te poduzimanje potrebnih preventivnih mjera kako bi se umanjio rizik od nastanka prijetnje, umanjile moguće negativne posljedice te prijetnje i/ili povećala razina otpornosti društva na prijetnju. Iz navedenog je očito kako je suvremeni pristup kriznog upravljanja utemeljen na prevenciji, a sam odgovor države na već realiziranu prijetnju predstavlja samo rezultat prethodno provedenih preventivnih i pripremnih postupaka. Između ostalog, u sklopu aktivnosti prevencija i priprema vrši se zaštita kritične infrastrukture, izrađuju se planovi nastavka djelovanja, izrađuju katalozi sposobnosti te se osnivaju posebna središta za upravljanje u krizama.


Tomo Radičević: Hrvatsko djelovanje u NATO-u – strateški sigurnosni aspekt

Rješenja i praksa djelovanja u NATO-u generiraju dvije vrste strateški važnih utjecaja na sigurnost Hrvatske: utjecaje na stanje i perspektive sigurnosti te utjecaje na razvoj njezinih obrambenih sposobnosti. kolektivna obrana, koja ima dugoročnu perspektivu temeljne svrhe Saveza, nije jednoznačno određeno i beskonfliktno područje djelovanja. Unatoč tome Hrvatska, s obzirom na svoj geopolitički položaj, u potpunosti može računati na njezinu funkcionalnost u slučaju izdvojenog napada na svoj teritorij, dok se takvo nešto ne može u potpunosti jamčiti u slučaju velike opće vojne prijetnje. Sudjelovanje u realizaciji proširenog spektra misija kolektivne sigurnosti, u kojima sâm NATO nailazi na niz nesuglasica i poteškoća, Hrvatskoj može u mnogim situacijama pribaviti povećanu mogućnost utjecaja na rješavanje regionalnih i svjetskih sigurnosnih pitanja te jamstvo uspješnog i sigurnog provođenja zahtjevnih operacija. Istodobno, ta vrsta angažmana može je suočiti s dodatnim sigurnosnim rizicima, iz čega proizlazi zahtjev za proaktivnim sudjelovanjem u kreiranju politike sigurnosnog djelovanja Saveza. S obzirom na sustav odlučivanja i odnose moći, utjecaj Hrvatske na širokom području djelovanja Saveza u velikoj će mjeri ovisiti o vlastitom pristupu, sposobnostima doprinosa artikuliranju politike i djelovanju. S obzirom na visinu proračunskih izdvajanja po aktivnom vojniku, Hrvatska će se suočiti s ozbiljnim problemom realizacije NATO-ovih “ciljeva snaga”, odnosno postizanja interoperabilnosti s državama koje izdvajaju i nekoliko puta veće iznose.


Ines Sabotič: Pogled na Republiku Hrvatsku kroz on-line dokumente NATO-a od 1991. do 2008. godine

Cilj ovoga rada jest prikazati opću sliku republike Hrvatske u NATO-ovim dokumentima, točnije u on-line dokumentima koji se nalaze na web stranicama (www.nato.int) te organizacije. Analizirani su službeni dokumenti NATO-a, odnosno njegovih tijela, kao i država članica ili pridruženih država (npr. izjave, priopćenja, govori) te tiskovne konferencije i intervjui u kojima se spominje riječ “croatia” ili “croatian”. Proučeno razdoblje započinje 1991. hrvatskim osamostaljenjem, a završava 2008., kada je Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u Savezu. broj dokumenata s vremenom se mijenja, što upućuje na određenu kronologiju odnosa između Hrvatske i Saveza. S obzirom na velike povijesne i strukturalne promjene NATO-a i Hrvatske, kronologija njihovih odnosa može se podijeliti na dva razdoblja: prije i poslije 2000. Sadržaj tih dokumenata također se s vremenom mijenja, što zrcali dinamiku i razvoj njihova odnosa, koji je vidljiv i u konkretnim ostvarenjima (npr. MAP). No, valja posvetiti i posebnu pozornost načinu na koji NATO tumači glavne političke događaje u Hrvatskoj, na koje se osvrće, a koje ne spominje. Naime, važno je imati na umu kako su dokumenti NATO-a prije svega političke naravi te da je njihova namjera slanje političkih poruka, kako bi se upravljalo stvarnošću.


Marinko Ogorec: Hrvatska vojna diplomacija u sustavu kolektivne sigurnost

Oružane snage republike Hrvatske među rijetkim je vojnim organizacijama u svijetu koje su u razmjerno kratkom razdoblju od samo 18 godina prošle cjelokupan razvojni ciklus, od doslovno prisilnog nastanka u okolnostima krvave agresije, preko izgradnje u respektabilnog čimbenika nacionalne sigurnosti u sustavu tradicionalne popune i izobrazbe, do male, profesionalne vojske prilagođene potrebama kolektivne sigurnosti, koju donosi članstvo u NATO-u. Tako ubrzanu tranziciju oružanih snaga pratile su i odgovarajuće transformacije hrvatske vojne diplomacije, koja predstavlja sve značajniji segment cjelokupnog međunarodnog komuniciranja republike Hrvatske. Sustav kolektivne obrane zahtijeva prilagođavanje nacionalnih obrambenih sustava u cijelom nizu parametara kako bi mogli biti kompatibilni nacionalnim obrambenim sustavima drugih savezničkih zemalja uključenih u zajednički sustav obrane, pa se slično očekuje i od vojne diplomacije kao jednog od ključnih elemenata obrambenog sustava. U ovom se slučaju od vojne diplomacije, osim reprezentativnosti nacionalnih oružanih snaga, traži i stvaranje preduvjeta za rad zajedničkih, multinacionalnih stožera, postrojbi i ustanova. U idućem razdoblju hrvatska vojna diplomacija morat će slijediti reformske procese koje u većoj ili manjoj mjeri provode već gotovo sve zemlje članice NATO-a, pri čemu su ponovno postala aktualna pitanja načina upravljanja tim sustavom, potreba izmjene i dopune metodologije i sadržaja izobrazbe vojno-diplomatskih predstavnika, kao i optimalnost mjesta njihove akreditacije, suakreditacije i rezidentnosti. Jedan od najvećih izazova u ovome procesu jest prilagođavanje vojno-diplomatskih struktura zahtjevima suvremene vojno-diplomatske prakse, uz istodobno poštivanje proračunskih ograničenja koja mogu biti vrlo restriktivna.


Dražen Živić: Demografski resursi kao čimbenik nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske

Na temelju relevantne statističko-demografske dokumentacije analizirani su i prikazani osnovni dinamički i strukturni indikatori sadašnjih i predvidivih/očekivanih demografskih kretanja u Hrvatskoj. Ukupna i prirodna depopulacija, demografsko starenje i prostorna populacijska polarizacija – temeljni su suvremeni i izrazito negativni demografski procesi i trendovi u Hrvatskoj, koji – uz druge činitelje – imaju pretežit destabilizacijski i ograničavajući učinak za sigurnost i obranu republike Hrvatske. Povezanost i međuovisnost stanovništva i sigurnosti ne vrednujemo samo sa stajališta razvoja neposrednih ljudskih resursa obrambenih snaga nego i s motrišta očuvanja društvene i gospodarske stabilnosti te ravnomjernog prostorno-regionalnog razvoja kao nužnih preduvjeta izgradnje opće političke, ekonomske i nacionalne sigurnosti i obrambenih sposobnosti naše zemlje. Stoga nužnu demografsku revitalizaciju treba poticati i u kontekstu što bržeg uklanjanja jedne od potencijalno značajnijih sigurnosnih prijetnji republici Hrvatskoj.


Nenad Pokos, Roko Mišetić: Temeljni demografski pokazatelji hrvatskoga pograničnog pojasa

U radu se hrvatskim pograničnim pojasom smatra područje svih općina i gradova koje je 2001. godine na kopnu graničilo s jednom od susjednih država. Promatrani je pojas u trenutku posljednjega popisa stanovništva obuhvaćao 23% od ukupnog broja općina i gradova. Položaj na granici može negativno utjecati na mnoge funkcije i sadržaje u naselju, pa tako postati i zapreka demografskom razvoju. S druge strane, pogranični položaj može neko naselje odnosno grad staviti u prednost pred drugim gradovima, smještenima više u središte nacionalnog područja, pa tako donijeti i potaknuti demografski razvitak. Stoga se u radu razmatra promjena broja stanovnika pograničnog pojasa prema svim međupopisima između 1900. i 2001. godine. Osim promjene broja stanovnika u radu su analizirane i promjene u dobnoj strukturi stanovništva pograničnoga pojasa između 1981. i 2001. godine. Zbog različite geneze i vremenskog nastanka hrvatskih granica analizirane promjene prikazane su i na razini šest manjih cjelina. Te cjeline čine pogranični pojasevi prema Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji, dok je pogranični pojas prema bosni i Hercegovini (kao najduži) raščlanjen na tri manja pojasa: sjeverni ili slavonski, središnji ili banovinsko-kordunsko-lički te južni ili dalmatinski.


Boris Mlačić, Roko Mišetić: Analiza sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci 1991.–2006.: deskriptivni i evaluativni aspekti

U radu se opisuje opsežno istraživanje analize sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci u razdoblju od šesnaest godina. Analiza sadržaja obuhvatila je sistematski uzorak od 10% glavnih hrvatskih dnevnih i tjednih novina od 1991. do 1996. i priloge u tim novinama, koji su predstavljali glavne i društveno najrelevantnije događaje vezane uz Hrvatsku vojsku. Uvježbani suci primijenili su analitičku matricu koja je, između ostaloga, obuhvaćala informacije
O dominantnim temama i akterima priloga, kao i o odnosu autora priloga prema dominantnim temama i akterima na odabranih 14589 priloga. Ovaj rad obuhvaća dva aspekta opisane analize sadržaja: deskriptivni i evaluativni. Deskriptivni aspekt analize odnosi se na zastupljenost Hrvatske vojske u hrvatskome tisku, dominantne teme, dominantna područja sadržaja i dominantne aktere priloga vezanih uz Hrvatsku vojsku. Evaluativni aspekt analize odnosi se na odnos autora priloga prema dominantnim temama, dominantnim područjima i dominantnim akterima priloga vezanih uz Hrvatsku vojsku. Također, oba aspekta analiziraju se kroz dva vremenska razdoblja: ratno razdoblje (1991.–1996.) i poratno razdoblje (1997.–2006.), kao i pojedine godine. konačno, raspravljaju se sličnosti i specifičnosti dnevnoga u odnosu na tjedni tisak, kao i specifičnosti pojedinih glasila.


Darko Marinac: Oružane snage i medij

Još od Napoleona, od razvoja tiska do televizijskog cNN-efekta, mediji su značajno prisutni u ratu. Danas odnos medija i sigurnosno-obrambenog sektora karakterizira stanje globalizacije medija i fragmentacije prijetnji. Poslije hladnog rata u pisanju o vojsci prevladava skeptičnost, ali se o njoj piše kao o svakoj drugoj instituciji, u skladu s novinarskim vrijednostima vijesti. Mediji su intenzivno pratili operaciju “Pustinjska oluja”, a izvještavanje iz operacije “Iračka sloboda” dobilo je naziv “embedded” novinarstvo. U Hrvatskoj su za Domovinskoga rata mediji izvještavali, a hrvatska je javnost pratila vijesti s ratišta. Poslije rata opada interes i raste kritički odnos, ali i senzacionalizam i tiražna eksploatacija OS rH. Vojska i mediji imaju potencijal narušavanja javnog interesa. komunikacijske sposobnosti obrambenog sektora koncentrirane su u glavnim stožerima i ministarstvima obrane. Za rad s medijima kao dijelom odnosa s javnošću obrambenog sektora potrebno je poznavanje medija i planiranje komunikacije. U obrambenom sustavu potrebna su znanja o javnim politikama, komunikacijama i medijski trening. Hrvatska javnost je do 2007. bila slabo informirana o NATO-u, hrvatskom sudjelovanju u mirovnim misijama, što se odrazilo na slabu javnu potporu punopravnom članstvu u Savezu. Ulaskom u NATO republika Hrvatska usvaja i javne standarde NATO saveza.


Ivana Ferić, Tomislav Smerić: Ponos na oružane snage kao element konfiguracije nacionalnog ponosa

Nacionalni ponos jedna je od temeljnih društvenih vrijednosti koja ujedinjuje građane određene zemlje i karakterizira neku društvenu zajednicu u cjelini. Struktura nacionalnog ponosa na razini vrednovanja pojedinih društvenih postignuća upućuje, između ostalog, i na javnu percepciju društvenoga stanja, koja je u velikoj mjeri determinirana informiranošću građana o pojedinim aspektima društvenoga života i značenjem koje pridaju različitim područjima društvenoga djelovanja. Usporedbom rezultata istraživanja javnoga mnijenja provedenih istom metodologijom 1998., 2002. te 2008. godine na reprezentativnim, probabilistički izabranim uzorcima punoljetnoga stanovništva Hrvatske, zaključujemo kako većina hrvatskih građana sustavno izražava snažno pozitivne nacionalne osjećaje, a ponos na oružane snage, pritom, zajedno sa značajnim sportskim uspjesima, povijesnom baštinom te znanstveno-tehnološkim i umjetničkim postignućima, predstavlja jedan od glavnih konstitutivnih elemenata našeg nacionalnoga ponosa. rezultati, nadalje, pokazuju kako je iskazani stupanj ponosa na oružane snage niži kod pripadnika mlađih generacija, kod ispitanika višeg stupnja obrazovanja i višeg socioekonomskog statusa, te da značajno opada s porastom urbaniziranosti naselja u kojemu ispitanik živi. Važnost “ponosa na oružane snage” kao komponente nacionalnog ponosa hrvatskih građana analizirana je i usporedbom s rezultatima istraživanja provedenoga u 34 zemlje svijeta – u kojima se, s obzirom na postotak ispitanika koji izjavljuju da su ponosni na oružane snage svoje zemlje, Hrvatska rangira značajno iznad prosjeka.


Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić: Ratnička i mirotvorna uloga kao aspekti identiteta časnika OS RH

Sudjelujući u realizaciji zajedničkih organizacijskih ciljeva, pripadnici oružanih snaga dijele neke zajedničke vrijednosti, poput odanosti domovini i časti, dok se istodobno u pogledu drugih pitanja i tema njihovi stavovi dijelom razlikuju. Sve intenzivnije sudjelovanje pripadnika OS rH u međunarodnim misijama unosi dinamiku u sferi organizacijskih ciljeva i uloga. Uz klasičnu vojnu ulogu ratnika, legitimiranu nacionalno-obrambenim ciljevima, povećava se važnost uloge mirotvorca, koja pak svoj izvor legitimiteta crpi u povjerenju u nadnacionalni normativno-institucionalni poredak. Osnovni ciljevi ovoga rada jesu: utvrditi u kojoj mjeri časnici OS rH prihvaćaju određene vrijednosne orijentacije (domoljublje, ratničku orijentaciju, sklonost mirovnim operacijama te sklonost globalnim institucijama), pojavljuju li se njihova sociodemografska obilježja, profesionalni status ili iskustva kao izvori razlika u prihvaćanju tih vrijednosti i, napokon, jesu li ratnička i mirotvorna orijentacija međusobno kompatibilne ili isključive. Istraživanje se temelji na rezultatima anketiranja časnika (N=596 časnika) provedenog u okviru projekta “Hrvatska vojska – hrvatsko društvo”. rezultati pokazuju da časnike OS rH od četiri vrijednosne orijentacije relativno najviše karakterizira domoljublje, a relativno najmanje potpora globalnim institucijama te da, općenito gledajući, časnici ne vide ratničku i mirotvornu ulogu kao međusobno isključive. Od analiziranih obilježja kao relativno najdosljednije razlikovne varijable za prihvaćanje vrijednosnih orijentacija potvrđeni su spol, osobni čin te iskustvo sudjelovanja u međunarodnim misijama.


Željko Heimer: Tipizacija ratnih zastava postrojbi kao temelj za proučavanje identiteta Oružanih snaga Republike Hrvatske

radi istraživanja identiteta OS rH iskazanog na zastavama postrojbi provedeno je preliminarno istraživanje s ciljem prikupljanja podataka o postojanju zastave, njezinu izgledu te drugim bitnim elementima, da bi se stvorio svojevrstan katalog tih zastava, koji bi poslužio kao temelj analizi sadržaja, odnosno identiteta. Do sada su prikupljeni podaci za gotovo 300 zastava postrojbi iz razdoblja od 1991. do 2006. godine, koje se čuvaju u tri veće zbirke – u Vojnom muzeju (40), u zbirci Glavnog stožera (80) i u zbirci simboličnih ratnih zastava izrađenih 2006. godine (150) – te za manji broj pojedinačnih primjeraka iz drugih izvora, a za neke su podaci prikupljeni isključivo prema fotografijama na kojima su te zastave prikazane u upotrebi. Na tako prikupljenim podacima provedena je preliminarna analiza te prema temeljnom dizajnu ustanovljena tipizacija zastava u šest grupa. Te se grupe vrlo dobro razlikuju kronološki, iako postoje određena preklapanja, no jasno pokazuju tendenciju razvoja pojedinačnog identiteta postrojbi s jedne strane i zajedničkog identiteta OS rH kao jedinstvene organizacije.


Vladislav Hinšt: PPBS kao okvir uspostavljanja demokratskog nadzora oružanih snaga

Dva temeljna cilja NATO-ova programa Partnerstvo za mir (Partnership for Peace), u provedbi obrambenih reformi država članica, odnosila su se na uspostavu demokratskog nadzora nad oružanim snagama i uvođenje transparentnosti obrambenog planiranja i budžetiranja. Ujedno je preporučeno uvođenje PPbS-a – sustava planiranja programiranja, izrade i izvršenja proračuna (Planning, Programming and Budgeting System), odnosno razvoj vlastitih inačica takva sustava utemeljenog na načelima PPbS-a kao alata za racionalno upravljanje obrambenim resursima. Policy transfer toga pristupa planiranju proračuna u tranzicijskim je državama omogućio uspostavljanje demokratskog nadzora nad oružanim snagama, izgrađujući tako civilno-vojne odnose primjerene liberalnim demokracijama i stvarajući pretpostavke za transparentnost obrambenog planiranja i budžetiranja. Izgradnja hrvatske inačice PPbS-a, u usporedbi s izgradnjom odgovarajućeg modela u republici Sloveniji, razmotrit će se pristupom s aspekta novog institucionalizma.


Tomislav Smerić, Gabrijela Sabol: Privatne vojne kompanije – vojno poduzetništvo na početku dvadeset prvog stoljeća

Nova pojava i uspon privatnih vojnih kompanija (PVk) važan je aspekt posthladnoratovske međunarodne sigurnosne okoline. kao zakonito utemeljene kompanije PVk zapošljavaju civilno osoblje i upravljaju njime, imaju moderan korporativni poslovni organizacijski oblik te pružaju širok spektar vojnih usluga (borbenih, savjetničkih, potpornih) mnoštvu različitih državnih i nedržavnih klijenata. U radu se iznose rezultati dvaju anketnih istraživanja stajališta o mogućim aktivnostima PVk-a u Hrvatskoj, provedenih tijekom 2008. Prvo je provedeno na reprezentativnom nacionalnom uzorku hrvatske javnosti (N=3420), a drugo na reprezentativnom uzorku časnika OS rH (N=596). Također, razmatraju se obilježja i tipologije PVk-a te čimbenici koji su stvorili potražnju za uspostavom privatiziranog vojnog sektora, kao i niz dilema i posljedica koje proistječu iz djelovanja PVk-a: a) pitanje tradicionalne uloge nacija-država kao ekskluzivnih pružatelja vojne sigurnosti te njihove sposobnosti monopoliziranja sredstava nasilja (hipoteza o eroziji suvereniteta); b) pitanja legalnosti, legitimnosti i odgovornosti PVk-a (normativna regulacija i samoregulacija, međunarodna pravna rješenja; etički, moralni i poslovni/ekonomski aspekti djelovanja); c) utjecaj djelovanja PVk-a na civilno-vojne odnose u različitim sociopolitičkim kontekstima.



Bilješke o autorima



Marijan Barić,
asistent-znanstveni novak u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Osijeku 1982. Završio je preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (2006.), a od 2008. pohađa king’s college London (Master of Arts in Mediterranean and Middle East Studies). Područja interesa: sigurnost, međunarodni odnosi, Mediteran, bliski istok.


Dr. sc. Mirko Bilandžić docent je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (studij sociologije), gdje je nositelj kolegijâ “Sociologija nacionalne sigurnosti” (međusveučilišni doktorski studij), “Sociologija nacionalne i međunarodne sigurnosti” (diplomski studij) i “Terorizam i društvo” (preddiplomski studij). Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1992.), gdje je i magistrirao 1996. (poslijediplomski znanstveni studij “Međunarodni odnosi”, Fakultet političkih znanosti, magistarski rad “Tajne operacije CIA-e kao komponenta vanjske politike SAD”) te stekao doktorat znanosti u području društvenih znanosti, znanstveno polje politologija (disertacija pod naslovom “Obavještajna i vojna djelovanja Ujedinjenog kraljevstva u sjevernoirskom sukobu”) 2004. godine. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Polemos. Objavio je šest knjiga i više desetaka znanstvenih i stručnih radova te recenzija iz područja međunarodnih (političkih i ekonomskih) odnosa, međunarodne i nacionalne sigurnosti, komparativnih sustava nacionalne sigurnosti, vanjske politike, komparativne politike, komparativnih obavještajnih sustava te područja business intelligence. Najznačajniji radovi: Poslovnoobavještajno djelovanje: business intelligence u praksi, AGM, Zagreb, 2008.; Poslovne informacije i business intelligence (koautor), Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.; Osnove nacionalne sigurnosti, (koautor), Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 2005.; Sjeverna Irska između rata i mira, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.; Politički i obavještajno-sigurnosni sustav Ujedinjenog kraljevstva, Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 2000.; Diplomacija i obavještajna aktivnost, Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 1998.


Bojnik mr. sc. Stjepan Domjančić rođen je 1967. godine u Petrovini, općina Jastrebarsko. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1991. godine na studiju politologije. Na istom fakultetu završio je poslijediplomski znanstveni studij Međunarodnih odnosa te 2007. godine stekao akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polje politologija, grana međunarodni odnosi i nacionalna sigurnost, obranivši magistarski rad pod naslovom “Uloga vojske u političkim sustavima zemalja u tranziciji”. Nakon završetka studija kraće vrijeme radi kao srednjoškolski profesor Politike i gospodarstva te Sociologije. Početkom 1990-ih sudjeluje u Domovinskom ratu, a od 1994. godine zaposlen je u Ministarstvu obrane. Najveći dio karijere u Ministarstvu obrane proveo je na poslovima iz područja obrambene politike i planiranja te upravljanja ljudskim resursima. Trenutačno radi kao viši savjetnik u Odjelu obrambene politike i strategijskog planiranja, Službe za obrambenu politiku i planiranje, Uprave za obrambenu politiku (od 2006. godine). Pohađao je više stručnih skupova i seminara u zemlji i inozemstvu iz područja obrambene i sigurnosne politike, civilno-vojnih odnosa, vojne diplomacije i upravljanja ljudskim resursima. Posebno se bavi pitanjima konceptualizacije sigurnosne i obrambene politike, utjecajem promjena sigurnosne paradigme na reformske zahvate u obrambenom sektoru te novim izazovima u demokratskoj kontroli oružanih snaga.


Mr. sc. Josip Esterajher, načelnik Odjela za analitiku u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, rođen je u Osijeku 1961. Zvanje diplomiranog politologa stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1985., a magisterij znanosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1996. Dosadašnja radna mjesta: Fakultet političkih znanosti Zagreb (1985.-1987.), Institut za istraživanje upravljanja i rada, Ljubljana (1987.-1990.), Hrvatski radio Vukovar – glavni i odgovorni urednik (1991.), Vlada RH, Ured za prognanike – glavni tajnik Ureda (1992.-1995.), Ministarstvo obrane RH (1995.-2006.). Područja znanstvenog, stručnog i/ili profesionalnog interesa: politički, sigurnosni i društveni procesi na području jugoistočne Europe, teorije krize i raspad SFrJ, politika nacionalne sigurnosti. Glavna autorska objavljena djela: Zvonimir baletić, Josip Esterajher, Milan Jajčinović, Mladen klemenčić, Anđelko Milardović, Gorazd Nikić, Fran Višnar: “Hrvatska između agresije i mira”, Zagreb, AGM, 1994.; Ivan rogić, Josip Esterajher, Zvonko knezović, Vesna Lamza-Posavec, Vlado Šakić: “Progonstvo i povratak”, Zagreb, SYSPRINT, 1995.


Dr. sc. Ivana Ferić, prof. psihologije, znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je 1970. godine u Zagrebu. Studij psihologije upisala je 1991. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je u ožujku 1997. godine, a na istom je fakultetu i magistrirala (2002.) te doktorirala (2006. godine). Od ožujka 1998. zaposlena je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, trenutačno na projektu “Istraživanje javnog mnijenja i masovnog komuniciranja”, pod vodstvom dr. sc. Vesne Lamze Posavec. Od početka rada u Institutu Pilar sudjelovala je u realizaciji više desetaka opsežnih istraživanja javnoga mnijenja, objavila je deset izvornih znanstvenih radova te sudjelovala na šest međunarodnih i četiri domaća znanstveno-istraživačka skupa. Osim istraživačke djelatnosti u razdoblju od 1999. do 2003. godine bavila se i nastavnom djelatnosti. Držala je vježbe i seminare iz kolegija “Metode društvenih istraživanja” na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.


Prof. dr. sc. Renata Franc, viša znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je u Zagrebu 1967. Diplomirala je psihologiju 1991. godine na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, magistrirala iz područja socijalne psihologije 1997. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala iz područja socijalne psihologije 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voditeljica je znanstveno-istraživačkog projekta “Društveni stavovi i međugrupni odnosi u hrvatskom društvu”. Područja interesa: stavovi, predrasude, međugrupni odnosi, vrijednosti, socijalne devijacije i antisocijalna ponašanja. Samostalno ili u koautorstvu objavila je jednu knjigu, pet poglavlja u knjizi te dvadesetak znanstvenih i stručnih radova.


Mr. sc. Željko Heimer rođen je 1971. u Zagrebu. Diplomirani je inženjer elektrotehnike, satnik informatičke struke, voditelj Odsjeka za potporu u Zapovjednom operativnom središtu Glavnog stožera Oružanih snaga republike Hrvatske. Diplomirao je 1998. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao na istom fakultetu 2004. godine. Od 2007. pohađa poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s naglaskom na područje vojne sociologije. Područja znanstvenog interesa: biomedicinska tehnika, sustavi za mjerenje karakteristika ljudskog hoda, veksilologija i heraldika, vojna sociologija. Objavljeni radovi: Monografija “Grb i zastava republike Hrvatske” (2008.), znanstveni članci “Oznake rodova, struka i službi na odorama oružanih snaga” (Polemos, br. 20/2007.), “Vojno-pomorske zastave na Istočnom Jadranu” (Polemos, br. 18/2006.), veći broj članaka u znanstvenim, stručnim i popularnim časopisima i zbornicima sa skupova u zemlji i inozemstvu. Predsjednik je Hrvatskoga grboslovnog i zastavoslovnog društva.


Vladislav Hinšt rođen je 1963. u Zagrebu. radi u Ministarstvu obrane RH, u Službi za obrambenu politiku i planiranje, na dužnosti voditelja Odsjeka strategijskog planiranja. Od 1996. radi na poslovima obrambene politike i planiranja. Prethodno je radio u Državnom zavodu za makroekonomske analize i prognoze, na dužnosti načelnika Odjela sektorskih analiza i politika. U toj instituciji bavio se razvojem i provedbom industrijske politike. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Završio je znanstveni poslijediplomski, a potom i doktorski studij “Hrvatski politički sustav i upravljanje” na Fakultetu političkih znanosti, a u tijeku je izrada doktorske disertacije. Značajniji objavljeni radovi: Strateška analiza strojogradnje: Ekonomski institut Zagreb, 1994. (Projekt-konkurentnost Hrvatske) i Gospodarski razvoj Hrvatske do 2020. godine (koautor): Energetski institut “Hrvoje Požar” Zagreb, 1996. Izlagao je na savjetovanju “Dobre prakse dobrog upravljanja: iskustva javne uprave, poslovnog i neprofitnog sektora”, tema: “Proračun i javne politike: problemi i mogućnosti poboljšanja proračunskog procesa RH” u organizaciji MAP savjetovanja 2006. godine; na Hrvatskim politološkim razgovorima 2006., tema: “Proračun Europske unije” i na Doktorskoj konferenciji o javnim politikama održanoj na Fakultetu političkih znanosti 2007., tema: “PPBS as Policy Innovation in Croatian Ministry of Defence”.


Dr. sc. Sandro Knezović znanstveni je suradnik u Institutu za međunarodne odnose – Odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose u Zagrebu. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je (2000.), magistrirao (2004.) te stekao doktorat znanosti (2008.). Od 2001. do 2003. radio je u Državnom zavodu za statistiku, a od 2003. do 2004. u Ministarstvu europskih integracija Republike Hrvatske. Njegov je znanstveni rad fokusiran na međunarodne političke odnose, osobito pitanja Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a, proširenja EU-a i NATO-a te utjecaja tih procesa na stabilnost Jugoistočne Europe. Odabrani recentno objavljeni radovi: Knezović, Sandro,Complementarity or Competition? – EU and NATO Enlargement Processes and Their Effects on Regional Co-operation. In Approaching or Avoiding cooperative Security? – The western balkans in the Aftermath of the kosovo Settlement Proposal and the riga Summit, Felbebauer, Ernst M; Jureković, Predrag, Labarre, Frederic (ed.). Vienna, Austria – National Defence Academy and bureau for Security Policy at the Austrian Ministry of Defence in co-operation with PfP consortium of Defense Academies and Security Studies Institutes, 2007.; Knezović, Sandro, The Role of Civil Society, Media and Education in Post-Conflict Rehabilitation Activities. In Post-conflict rehabilitation, de Dardel, Jean-Jacques; Gustenau, Gustav; ed. Pantev, Plamen. Vienna, Sofia – National Defence Academy; bureau for Security Policy at the Austrian Ministry of Defence in co-operation with PfP consortium of Defence Academies and Security Institutes, 2006.; Knezović, Sandro, Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi – inicijative EU. Politička misao, 43 (2006.), 3. Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu.


Mr. sc. Iva Kornfein znanstvena je novakinja na Institutu za međunarodne odnose, u Odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose u Zagrebu. radi na projektu “Ekonomski aspekti sigurnosti”. Preddiplomski studij novinarstva završila je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2005.), a magistrirala je Europske studije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (2008.). Od 2006. do 2008. bila je zaposlena u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH.


Brigadir mr. sc. Marinko Lozančić rođen je 1962. godine u Splitu. Završio je Zrakoplovno-tehničku vojnu akademiju u Sarajevu 1984. godine. kao dragovoljac Domovinskog rata priključuje se Hrvatskoj vojsci 1991. godine te obnaša dužnost načelnika Odjela informiranja u Upravi IPD MORH-a. Poslijediplomski studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu – Zagreb (polje: geoznanosti) završava 1998. godine (tema: “Demogeografski aspekt velikosrpske agresije na Hrvatsku”). Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro” završava 2000. godine, a ratnu školu “Ban Josip Jelačić” 2007. godine. Na Hrvatskom vojnom učilištu “Petar Zrinski” predaje Vojnu geografiju i Strategiju obrane. Na Hrvatskim studijima 2001.-2005. godine predavao je kolegij Politička geografija.


Darko Marinac, diplomirani novinar, rođen je 1960. u Herceg Novom. Do početka 2008. radio je u OS RH i bio pripadnik elitne postrojbe HV-a, 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Posljednje godine u vojsci proveo je na poslovima odnosa s javnošću. Njegov interes vezan je za sigurnost i obranu, oblikovanje obrambenih politika kao javnih politika, medije u ratnom sukobu i odnose s javnošću, što je rezultiralo i interesom za odnose s javnošću sigurnosnog i obrambenog sektora. Pred tiskanjem mu je rad pod naslovom “Javnost i obrana”, koji sadrži i istraživanje o javnoj potpori studenata FPZG-a (2006.) punopravnom članstvu NATO-u, a koji će se izdati uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Njegova buduća knjiga bit će priručnik za korisnike sigurnosti i sigurnosno-obrambenog sustava, o tome kako bi društvo trebalo organizirati optimalnu sigurnost i obranu i za sebe i za pojedinca. Dosad je objavio više specijaliziranih tekstova iz područja sigurnosti i obrane u Hrvatskom slovu i Fokusu i stručnih tekstova u vojnom informativnom tjedniku Obrana te vojnom stručnom magazinu Hrvatski vojnik, kao: Medijsko pokrivanje OS RH, Dijalektika nacionalne sigurnosti, Javnost i oružane snage, Istraživanje kao sastavni dio odnosa s javnošću, Terorizam i mediji i dr.


Brigadir dr. sc. Dario Matika, izvanredni profesor, ravnatelj je MORH-ova Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava. rođen je 1961. u Puli. Završio je Visoku vojnu školu (1980.) i Mornaričku akademiju (1985.) te stekao magisterij vojnih znanosti (1991.), kao i doktorat tehničkih znanosti (1996.). U OS RH/MORH-u obnašao je niz dužnosti: suradnik brodarskog instituta (1991.), viši stručni savjetnik za minsko-eksplozivna sredstva (1992.), donačelnik Odsjeka za gospodarski sustav u Sektoru sigurnosti (1996.), načelnik službe u Upravi za obavještajno-analitičke prosudbe (1999.), načelnik službe u Obavještajno-sigurnosnoj upravi (2001.), ravnatelj MORH-ova Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (od 2005.). Glavna područja znanstvenog, stručnog i profesionalnog interesa: nacionalna sigurnost, energetska sigurnost i kritična infrastruktura, kontrola transfera opasnih materijala, automatika i procesna regulacija. Glavna autorska objavljena djela: Sudac, Davorin; Matika, Dario; Valković, Vladivoj; Identification of materials hidden inside a sea-going cargo container filled with an organic cargo by using the tagged neutron inspection system; Nuclear Instruments and Methods in Physics Research A – Accelerators Spectrometers Detectors & Associated Equipment. 589 (1); 2008.; 47-56; Matika, Dario; Ogorec, Marinko; Pristupanje Republike Hrvatske NATO-u u percepciji nevladinih udruga; Društvena istraživanja. 17 (1-2); 2008.; 173-198; Matika, Dario; Hrvatsko pridruživanje EU i NATO – sigurnosni aspekti; u: Tatalović, Siniša (ur.) Hrvatska i europsko sigurnosno okruženje; Politička kultura, Zagreb, 2008.; 36-42; Matika, Dario; Istraživanje geopolitičkog aspekta energetske sigurnosti i kritične infrastrukture za nacionalni sustav obrane; u: Tatalović, Siniša (ur.) Energetska sigurnost i kritična infrastruktura; Politička kultura, Zagreb, 2008.; 53-69; Valković, Vladivoj; Sudac Davorin; Matika, Dario; kollar, robert; An Underwater System for the Threat Material Detection; In: Vukić, Zoran; Long-hi, Sauro (eds.) Proceedings of the 7th IFAC Conference on Control Applications in Marine Systems; Zagreb: center for Underwater Systems and Technologies, 2007.


Roko Mišetić je stručni savjetnik u Institutu za migracije i narodnosti (Zagreb), gdje radi na projektu Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske. Diplomirao je geografiju (područje demogeografije) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine. Područja znanstvenog interesa: demogeografija, ukupno kretanje stanovništva (prirodno i mehaničko), projekcije stanovništva. Odabrani radovi: Otočni logaritam: aktualno stanje i suvremeni demografski procesi na Jadranskim otocima. Zagreb: Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Institut za migracije i narodnosti, 2006. (suautor Ivan Lajić); “buduće kretanje broja stanovnika Hrvatske: projekcija 2001.-2031.”, Društvena istraživanja, Zagreb, god. 13, 2004., br. 72-73, str. 751-776 (suautor Ivo Nejašmić); “Utjecaj prisilnih migracija na promjenu biološkog sastava stanovništva – primjer Sisačko-moslavačke županije”, Migracijske i etničke teme, Zagreb, god. 18, 2002., br. 4, str. 307-317.


Dr. sc. Boris Mlačić, viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je 1966. u Zagrebu. Diplomirao (1991.), magistrirao (1996.) i doktorirao (1999.) psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1992. radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Primarno područje rada: psihologija ličnosti. Znanstveni interesi: leksički pristup u psihologiji ličnosti, velepetori model, teorije i modeli ličnosti, diferencijalna psihologija, razvoj ličnosti, analiza sadržaja. Voditelj projekata trajne istraživačke djelatnosti MZOŠ-a: “Osobine ličnosti i prirodni jezik” i “Osobine ličnosti, prirodni jezik i kognitivni razvoj”. Od 1999. do danas predaje na Hrvatskim studijima, gdje vodi kolegije Psihologija učenja, Psihologija pamćenja, Diferencijalna psihologija i Teorijski sustavi i modeli u psihologiji ličnosti. Sudjelovao u planiranju i izvođenju više desetaka temeljnih i primijenjenih empirijskih istraživanja. Objavio je 20 znanstvenih radova i više znanstvenih istraživačkih izvještaja. Sudjelovao na 17 međunarodnih i tri domaća znanstvena skupa, od toga je pet puta pozvani predavač na međunarodnim znanstvenim skupovima. član je Hrvatskog psihološkog društva i Europske asocijacije za psihologiju ličnosti. Dobitnik je godišnje državne nagrade za znanost za 1999. godinu – nagrade za znanstvene novake u području društvenih znanosti.


Pukovnik dr. sc. Marinko Ogorec rođen je 1957. godine u karlovcu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, magistrirao na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1997. godine. Djelatnu službu u bivšoj JNA napustio je krajem 1989. godine. bio je direktor Javnog poduzeća “karlovački tjednik”, a 1991. uključio se kao dragovoljac u Domovinski rat, te je obnašao dužnost načelnika pješaštva karlovačke Operativne zone (kasnije Zbornog područja). Tečaj za diplomatsko-konzularne poslove RH, koji je organiziralo Ministarstvo vanjskih poslova u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, pohađao je i uspješno završio 1992. godine, a kao prvi naraštaj Vojno-diplomatske škole 1995. godine. Po završetku Vojno-diplomatske škole radi u Uredu za vojne izaslanike i protokol Ministarstva obrane RH, sa stranim vojnim izaslanicima. Od 2000. – 2004. godine bio je vojni izaslanik RH u ruskoj Federaciji, a po povratku je bio na dužnosti načelnika Odjela bilaterale u Službi za međunarodnu obrambenu suradnju MORH-a. Trenutačno obnaša dužnost načelnika Odjela za razvoj obrambenih sustava u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a i bavi se znanstveno-istraživačkim radom iz područja politologije. Objavio je četiri knjige: “Hrvatski domovinski rat” (1994.); “Vojna sila bivše Jugoslavije” (2001.); “Vojno-diplomatska praksa” (2005.) i “Putinova Rusija – novi uspon stare vojne sile” (2008.) te 97 znanstvenih, stručnih i publicističkih radova. Objavio je i “Priručnik za snajperiste”, koji je izdao Odjel za pravila GS OS RH u Zagrebu 1997. godine kao službenu stručnu literaturu iz tog područja vojne djelatnosti. Osim znanstveno-istraživačke i publicističke djelatnosti bavi se nastavnim radom kao viši predavač na Veleučilištu u Velikoj Gorici te kao gost-predavač na Diplomatskoj akademiji MVPEI, ratnoj školi “ban Josip Jelačić” i u Vojno-diplomatskoj izobrazbi MORH-a.


Dr. sc. Nenad Pokos, izvanredni profesor, viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Zagrebu 1965. Diplomirao je 1991., magistrirao 1996., a doktorirao 2000. godine. Područja znanstvenog interesa: demografija i demogeografija. Objavio je tridesetak znanstvenih i stručnih radova.


Dr. sc. Tomo Radičević, znanstveni suradnik, radi u Službi za obrambenu politiku i planiranje (MORH) na dužnosti načelnika Odjela. rođen je 1957. u Pisarovini. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu 1980. godine, poslijediplomski studij obrane na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1986. godine, a doktorat političkih znanosti stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1996. godine. Od 1980. do 1991. radio je u Obrazovnom centru RSUP-a SRH/Policijska akademija MUP-a, kao nastavnik na srednjoj, višoj i visokoj policijskoj školi te zapovjednik u specijalnim postrojbama. Od 1992. do 1996. radi na Hrvatskom vojnom učilištu kao nastavnik na časničkoj školi. Od 1996. radi u Ministarstvu obrane RH: viši savjetnik u Vojno-tehničkom savjetu, zamjenik načelnika u Uredu za izradu strategije obrane, donačelnik odsjeka i načelnik Uprave za obrambenu politiku, ravnatelj Instituta za istraživanje i razvoj obrambenog sustava. bio je čelnik ili član timova koji su izradili hrvatske strateške dokumente 2002. godine. Područja znanstvenog interesa: sigurnosne studije, politologija, vojne/obrambene studije. Objavio je 13 znanstvenih radova, imao tri izlaganja na znanstvenim skupovima, jedno poglavlje u knjizi te pet stručnih članaka. Objavio je i knjige: Transparentnost obrane: bijela knjiga o obrani, “DEFIMI”, Rakitje, 2000. godine te “Defence Transparency: white Paper on Defence”, elektroničko izdanje (www.defimi.hr).


Petra Rodik rođena je 1977. godine u Zagrebu, radi kao znanstvena novakinja/asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je sociologiju 2002. godine i trenutačno radi na doktorskoj disertaciji u sklopu Poslijediplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U dosadašnjem radu bavila se problemom društvenih sukoba i struktura organiziranog nasilja, i to iz različitih perspektiva: od primjene formalnog, agent-based modeliranja na problem međuetničkih sukoba (Klarić Rodik, Petra, Dražen Penzar i Armano Srbljinović [2005.] Formalni modeli društvenih sukoba. Zagreb: FF Press) do organizacije kulture oružanih snaga (Klarić Rodik, Petra [2007.] “O heurističkoj vrijednosti koncepta vojne kulture” Polemos 10 (2): 31-48).


Mr. sc. Gabrijela Sabol rođena je u Čakovcu 1975. Zaposlena je kao asistentica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar na projektu Nove ekonomske elite, institucije i prostorna ovisnost strategija razvitka. Diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. godine, a magistrirala 2005. godine na katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Od 2003. godine izvršna je urednica časopisa Društvena istraživanja. Do sada je objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predmet Sociologija interneta. Područja njezina primarnog znanstvenog interesa jesu organizacijska kultura i sociologija komunikacija.


Dr. sc. Ines Sabotič rođena je 1972. godine u Parizu. radi kao znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Studirala je u Francuskoj i doktorirala na Paris I Pantheon-Sorbonni 2002. godine, polje povijesti. bavi se kulturnom i urbanom poviješću Hrvatske, napose Zagreba. Objavila je nekoliko radova i sudjelovala na međunarodnim znanstvenim skupovima. Objavila je knjigu “Stare zagrebačke kavane i krčme” (2007.), AGM, Zagreb.


Doc. dr. sc. Tomislav Smerić, znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Zagrebu 1964. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1989., magistrirao 1994., a doktorirao 2003. godine. bio je zaposlen na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Sudionik je Domovinskog rata. Od 2000. godine predaje izborni kolegij Sociologija vojske na Studiju sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je jednu knjigu (Tomislav Smerić (2005.), Sparta usred Babilona? Sociologijski aspekti vojne profesije. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada) i petnaestak znanstvenih i stručnih radova te, kao koautor i suradnik, više znanstvenoistraživačkih studija na području sociologije vojske, socijalne ekologije i urbane sociologije.


Dr. sc. Armano Srbljinović, viši stručni savjetnik pri MORH-ovu Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava, rođen je 1970. u koprivnici. Zvanje diplomiranog inženjera matematike stekao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1994.), magistra znanosti na interdisciplinarnom poslijediplomskom studiju Vođenje i upravljanje pokretnim objektima pri Sveučilištu u Zagrebu (1999.), a doktorat društvenih znanosti, polje: sociologija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009.). Glavna područja znanstvenog, stručnog i profesionalnog interesa: društveni sukobi, formalni modeli društvenih procesa i društveno računarstvo (social computing). Glavna autorska objavljena djela: Klarić Rodik, P., Penzar, D., Srbljinović, A., Formalni modeli društvenih sukoba, FF press, Zagreb, 2005.; Penzar, D., Srbljinović, A., About Modelling of Complex Networks with Applications to Terrorist Group Modelling, Interdisciplinary Description of Complex Systems, vol. 3, no. 1, 2005., pp. 27-43; Srbljinović, A., Penzar, D., rodik, P., kardov, k., An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation, Journal of Artificial Societies and Social Simulation, vol. 6, no. 1, 2003.


Mr. sc. Ines Sučić, viša asistentica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je u Zagrebu 1975. Diplomirala je psihologiju 1999. godine na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, magistrirala iz područja kriminoloških istraživanja 2002. godine na University of Cambridge te iz područja socijalne psihologije 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstvena je novakinja na projektu “Odrednice rizičnih i devijantnih ponašanja u nacionalnom i globalnom kontekstu”. Područja interesa: razvoj delinkventnog ponašanja, socijalne devijacije i antisocijalna ponašanja, socijalni identitet, vrijednosti. U koautorstvu je objavila dva poglavlja u knjizi i pet znanstvenih ili stručnih radova.


Mr. sc. Marko Vučak, načelnik Odjela obrambenih priprema u Ministarstvu obrane rH, rođen je 1977. u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, smjer politologija 1999. godine, a magistrirao 2005. na poslijediplomskom znanstvenom studiju “Komparativna politika” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na temu “Transformacija NATO-a i novi oblik mirovnih operacija: komparativna analiza mirovnih operaciju u BiH i na Kosovu”. Uz druge oblike izobrazbe pohađao je i Program in Advanced Security Studies (George c. Marshall European center for Security Studies, Garmisch-Partenkirchen, 2007.). Od 2003. godine zaposlen je u Ministarstvu obrane, a radio je na poslovima obrambene politike i planiranja. Područja interesa obuhvaćaju obrambenu i sigurnosnu politiku, upravljanje u krizama, međunarodne odnose.


Pukovnik Anto Zelić, načelnik Službe za obrambenu politiku i planiranje u Ministarstvu obrane RH, rođen je 1962. godine u Strupini, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je 1987. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za psihologiju, a 1997. završio je dvogodišnji edukativni psihoterapijski program School for cybernetics of Psychotherapy, Zagreb. Pohađao je G.c. Marshall center, Garmisch-Partenkirchen, Sr Njemačka, tečaj “Leaders for the 21st century” (2000.), Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, HVU Zagreb (2002.–2003.), NATO School: NATO Staff Officer Orientation course (2004.) te “G.C. Marshall center”, Garmisch-Partenkirchen, Sr Njemačka, Executive Program In International And Security Affairs (2004.). U OS RH/MOrH-u obnašao je različite dužnosti – od vojnika i postrojbenog psihologa do načelnika odjela i načelnika službe. U području vojne psihologije vodio je projekt educiranja psihologa za krizne intervencije. Tijekom izrade Strateškog pregleda obrane (SPO) bio je dio tima za vođenje završne inačice projekta, a tijekom izrade Dugoročnog plana razvoja OSRH 2006.-2015. bio je voditelj tima za izradu DPr-a. Zamjenik je voditelja radne skupine za izradu koncepta transformacije civilne obrane u sustav upravljanja u izvanrednim situacijama/krizama te zamjenik voditelja radne skupine za izradu Plana obrane rH. recentni stručni radovi i priopćenja na stručnim skupovima: Dalibor Mesić, Anto Zelić: Psihički aspekti posebnih vojnih zadaća, Vojna psihologija-priručnik za hrvatske časnike, knjiga treća, Zagreb, 2005.; Suzana štefen, Anto Zelić: Psihička zaštita vojnika u zarobljeništvu, Vojna psihologija-priručnik za hrvatske časnike, knjiga treća, Zagreb, 2005.; Mladen Trlek, Anto Zelić: Budućnost vojnog angažiranja i vojna psihologija, 16. godišnja konferencija hrvatskih psihologa. Poreč, 2008.


Prof. dr. sc. Dražen Živić rođen je u Vukovaru 1968. godine. Diplomirao je 1993. godine na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirao 1998. i doktorirao 2000. godine. kao viši znanstveni suradnik radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba. U razdoblju od 2002.-2006. godine bio je voditeljem znanstveno-istraživačkog projekta: “Demografski gubitci i posljedice Domovinskog rata”. Od 2008. godine voditelj je projekta: “Demografski aspekti urbano-ruralne polarizacije Hrvatske”. Posebno se bavi istraživanjima povezanima uz demografiju Hrvatske, demografiju malih područja, demografiju braka i obitelji, demografske posljedice rata te etnodemografiju. Voditelj je područnoga centra Instituta Ivo Pilar u Vukovaru. Izvanredni je profesor na studiju sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je Državne nagrade za znanost za znanstvene novake u području društvenih znanosti (2001.). Objavio je sedamdesetak znanstvenih i stručnih radova u međunarodno referiranim časopisima, domaćim znanstvenim časopisima te zbornicima radova i knjigama, kao i tri knjige u suautorstvu i jednu knjigu kao samostalan autor. Suurednik je triju zbornika radova. Sudjelovao je na četrdesetak hrvatskih i međunarodnih znanstvenih skupova. Sudionik je Domovinskog rata. Dobitnik je Spomen medalje Hrvatski križni put (2005.). Oženjen je i otac dvoje djece. S obitelji živi u Vukovaru.

 


Summaries



Dario MATIKA & Armano SRBLJINOVIĆ: NATIONAL SECURITY AND DEFENCE OF THE REPUBLIC OF CROATIA IN THE EURO-ATLANTIC CONTEXT

The entry of croatia into NATO and the European Union will significantly transform the context of development, security and defence of the country. The act has symbolically denoted the completion of the process of transition, i.e. the end of the transitional period, during which croatia has been transformed into a country of market economy and multiparty democracy. The challenges and processes facing croatian national security and defence in the Euro-Atlantic context are great, but also encouraging, because they provide for a long-term stability and peace that are necessary for security, prosperity, and the rise in standard of living. changes will also affect the immediate security environment. what set of scenarios should croatia take into account when considering its national security and what approaches may contribute most to the fulfilment of citizens’ needs? what new (and old) national interests best express the will and needs of citizens with regard to their safety, security, protection and democratic functioning of the state, and at the same time determine croatia’s position within the international community? what about new challenges, such as energy security, and about corresponding new capabilities that are required for the national security system, as well as for the croatian Armed Forces? The aim of this paper is to reflect on some of these issues without aspiring to find complete answers and solutions, and to underline that croatia will retain its full right of decision-making in the fields of security and defence, and regarding its policy in general, but now as part of a community of nations constituting the united Europe.


Sandro KNEZOVIĆ & Iva KORNFEIN: EU AS A FUTURE GLOBAL SECURITY FACTOR AND THE RELEVANCE OF SEE REGION STABILITY

The idea of European integration derives from a need to enhance economic cooperation in post-war Europe and to ensure its sustainable development. However, owing to the changing dynamics of international relations, the process of European integration has shifted somewhat to political integration as well and, especially after the fall of the berlin wall, EU started developing its institutional and operational capacity in that sense, investing recognisable efforts into formulation of common foreign and security policy. EU foreign policy towards the region of Southeast Europe (SEE) has changed significantly since the first attempts to deal with the crisis in ex-yugoslavia. From non-coherent attempts to stabilize the region, regional approach to Stabilization and Association Process (SAP) EU has learned from its mistakes in dealing with the region. However, European Union foreign policy and its instruments have not yet proved that there is a comprehensive solution for all security and stability issues in the region. This particularly relates to bosnia and Herzegovina and the issue of kosovo. The paper analyses shortcomings of EU foreign policy towards the region from the security aspect and gives recommendations for improvement of policy instruments in dealing with relevant issues. EU’s capability to deal with the problems of SEE region, gravely influences EU’s role as a global security factor since the region is surrounded by the members of the enlarged EU.


Marinko LOZANČIĆ: SECURITY CHALLENGES FACING THE REPUBLIC OF CROATIA IN THE EURO-ATLANTIC GEOSTRATEGIC CONTEXT

After the destruction of bipolar world, through power projection, NATO has spread geostrategic Euro-Atlantic influence deeply into the European East. At the same time, in the process of redistribution of global power, as an integral part of spatio-functional processes and relationships, a new generation of warfare begins, which requires prompt preventive response, but also development of new capabilities based on the networked integration of total national/allied powers. Since the conventional large-scale aggression against the Alliance is unlikely, the security challenges require the use of military factors as constituent part of a networked integration of total national/allied capabilities against the asymmetrical action. Actors of non-traditional way of warfare try to avoid military advantages and tactical battlefield, they act on undefended key points, mostly in urban areas, and thus indirectly affect the sources of power, gravitational centres – the agents and creators of political decisions. Security challenges, in the context of Euro-Atlantic integration processes, require from the republic of croatia as a member of NATO and on its way of entering the EU, the development of overall national power, or the development of military capabilities interoperable to allied forces for the conduct of multinational operations in the modern global war as a process, characterized by the dynamism of a large number of new battlefields, and a large spectrum of various military operations with different operational goals. In that context, modernization and equipment are important components of military capabilities, but as an integral part of interactive relationships of numerous factors, which by their individual abilities and in terms of modern network warfare against the “invisible” enemy, do not represent an appropriate response to asymmetrical threats and dangers. Thus, although important, numeric size of the future force becomes less a measure of personal capabilities. In line with the transformation of goals much more important are force structure, new military technologies, the level of knowledge and skills of future officers, and new ways of thinking adapted to a completely new way of warfare.


Stjepan DOMJANČIĆ: STRATEGIC DEVELOPMENTAL VISION OF THE DEFENCE SYSTEM: CONCEPTUALISATION IN CROATIAN CONDITIONS

Croatia today, actually, does not have roof strategic documents in the area of defence and national security. There are at least two reasons: first, all documents created after the National Security Strategy and the Defence Strategy, which had to operationalize them, were not consistently derived from strategic solutions defined by these strategies and have not supported the goals or followed principles contained in them. Second, secondary documents created after these two strategies, derogated their statements and took over the role of a surrogate strategic document. The croatian Armed Forces Long-term Development Plan 2006–2015 became more than a plan; it was also a key criterion in the defence system performance evaluation against threats and risks. The area of defence and national security reflects the neglect of central government institutions. croatian political establishment does not consider this area as part of its agenda. Solutions brought are not result of careful analyses, expertise, political discussions and the search for the optimal response modalities, but a manifestation of “instant inspiration” and political calculations. croatian defence system in the post-war period, failed to build a clear, socially acceptable, internally and externally recognisable identity and cohesive models. we have witnessed the double reduction of defence. On the one hand, the area of defence has been reduced to the Ministry of Defence. The defence is not understood as a function of the state, but only as a matter of the Ministry of Defence. On the other hand, the defence has been reduced to the armed forces, that is, to the military component.


Josip ESTERAJHER: GLOBAL THREATS AND CHANGES IN POWER RELATIONS

Global economic crisis is directly affecting the changes in power relations that have already begun; in other words – the transition from unilateral into multipolar world (with the increasing role of regional organizations) calls for new patterns in security systems’ behaviour. Security systems of European states are faced with old threats (such as conflicts in the Middle East, terrorism, organized crime, etc.), but also with the emerging new threats (climate changes, piracy, threats to energy security, cyber security, etc.). Furthermore, there are an increasing number of interrelated actors who can jeopardize the stability of societies, countries and associations. current security threats, which are not only external, but directly affecting the stability of European societies, have been recognized in European security documents, which direct the proceedings of security systems towards the above-mentioned challenges. The number of challenges and probably decreased capability of transatlantic allies to fulfil their military and humanitarian obligations calls for an increased necessity to harmonize the answers to global security threats. The republic of croatia, as full NATO member state, has taken a significant step in increasing the level of protection and security for its citizens and the society in whole, but has at the same time taken over a part of responsibility in achieving the goals of the Alliance.


Mirko BILANDŽIĆ: TERRORISM AS AN (IN)EFFECTIVE STRATEGY: THE EXPERIENCE OF CROATIA AS A MEMBER OF THE UN ANTI-TERRORIST COALITION AND SC COUNTER-TERRORISM COMMITTEE

The adoption of the UN Security council resolutions 1368 and 1373 was the introduction of croatia’s accession to the Anti-terrorist coalition. At the beginning of 2008 croatia accepted chairmanship over the UN Sc counter-Terrorism committee that put croatia into a position of some kind of a leader of international community in the fight against terrorism and imposed a significant role in defining and executing efficient counter-terrorist strategies. what can croatia learn from the world experience? Terrorism, as an indication of political and social crisis, of dissatisfaction with the political, social, economic, religious and other trends, is one of the most dangerous political and security phenomenon of the modern era. Statistical reviews clearly prove this, providing information about the execution of 80,000 terrorist acts and the existence of 650 terrorist organizations in the age of modern terrorism (since 1968). A more convincing evidence was a brutal terrorist attack on the United States that is not only the most brutal single terrorist act in history, but also the act which has definitely changed the modern world. At the same time, contemporary world, both at national levels and at the level of international community, has not yet found an effective response against terrorism. why? Terrorism is a phenomenon that raises a number of different dilemmas and controversy. One of distinct political, professional and academic dilemmas is the degree of terrorism efficiency as a political strategy. Effective opposition to terrorism and its elimination are conditioned, above all, by the profound knowledge of the phenomena of terrorism. contrary to previously dominant policy researches which pointed to the ineffectiveness of terrorism, contemporary academic research provide different picture in terms of effectiveness of terrorism as a political strategy. According to these researches, in 53% ofcases, in smaller or greater percentages, terrorism proved as an efficient means of achieving political goals.


Marijan BARIĆ: CHANGES IN THE EUCOUNTER-TERRORISM MEASURES AFTER THE 9/11 TERRORIST ATTACKS: UK, GERMANY AND FRANCE

The events of September 11 terrorist attacks have triggered both institutional and policy changes in the EU Security and Defence Policy and also on the national level of the Uk, Germany and France. These two processes seemed to be set on a two different tracks: national vs. the EU and hard to coordinate. The fight against terrorism being of such a complex nature involves vast variety of tools, measures and institutions and implies greater coordination on the supranational (EU) as well as on the national level. However, within the European Security and Defence Policy this coordination seems to be more on a declarative and voluntary basis. The problem is that national policies and measures of the Uk, Germany and France differ from the proclaimed common goals on the EU level but between those countries as well, thus making the common EU anti-terrorism policy questionable and hard to implement. This paper will show the differences in the counter-terrorism measures on the EU level and on the national level of the Uk, Germany and France.


Marko VUČAK & Anto ZELIĆ: MODERN APPROACHES TO THE EMERGENCY MANAGEMENT

The paper examines modern approaches in the area of emergency management. Under current security circumstances, the developed parts of the world have shifted their focus from state preparedness in the event of war to preparedness for different kinds of emergencies that may afflict society. Two basic approaches have been developed – a comprehensive and an integrated approach. All possible threats are being considered and a coordinated response to those threats is demanded from all institutions involved, based on previously conducted preparedness activities. These approaches are founded on a risk management process which includes a permanent systematic analysis of possible threats, risk assessment and determination of necessary preventive measures in order to reduce the risk, to mitigate possible negative consequences and/or increase the level of society’s resilience to those threats. It is obvious that modern crisis management approaches are based on prevention, and the state response to hazards that have occurred is only a result of previously conducted preventive and preparedness actions. Among others, prevention and preparedness activities include: critical infrastructure protection, business continuity plans, development of capabilities catalogues and establishment of emergency operations centres.


Tomo RADIČEVIĆ: CROATIA’S ENGAGEMENT IN NATO – STRATEGICALLY IMPORTANT SECURITY ASPECTS

NATO solutions and practices generated two types of strategically important influences on croatia’s security: on the condition and perspectives of its security, and on development of its defence capabilities. collective defence, regardless of the long-term perspective to remain Alliance’s core purpose, is not a uniquely identified and indisputable area of activity. Nevertheless, croatia, due to its geo-political position, may fully rely upon its functionality in the event of a small-scale attack on its territory, but this cannot be absolutely guaranteed in the event of a large general military threat. In many situations, croatian participation in a broader collective security missions in which NATO encounters a series of disagreements and difficulties, may increase croatia’s influence in resolving regional and global security issues, as well as guarantee successful and safe execution of difficult operations. At the same time, this type of engagement puts croatia in a position where it faces additional security risks that call for proactive participation in the shaping of the Alliance’s security policy. considering the Alliance’s decision-making system and distribution of power, the croatian influence in the broad spectrum of activities will depend on its own approach, policy-making capability and engagement. with respect to its defence budget per active duty personnel, croatia will encounter serious issues in the implementation of the NATO Force Goals, i.e. in achieving interoperability with countries which budget resources are significantly higher.


Ines SABOTIČ: A VIEW TO THE REPUBLIC OF CROATIA THROUGH NATO ON-LINE DOCUMENTS FROM 1991 TO 2008

The aim of this paper is to present a general picture of the republic of croatia in NATO documents, or more precisely, in the on-line documents published on the NATO-related web pages (www.nato.int). The official documents of NATO or of its bodies were analysed, along with those of NATO member states or associated countries (e.g. statements, press releases, speeches), and press conferences and interviews that mention the word “croatia” or “croatian”. The analysed period starts in 1991, the year when croatia declared independence, and ends in 2008 when croatia received an invitation to join the Alliance. The number of documents has fluctuated over time, which points to a certain chronology of relations between croatia and the Alliance. Taking into account great historical and structural changes in NATO and croatia, the chronology of their relationship can be divided into two periods: before and after 2000. content of the documents was also changed over time, reflecting the dynamics and development of their relationship which is also demonstrated through actual achievements (e.g. MAP). However, special attention should be devoted to the way in which NATO explains the croatia’s main political events, what events it has paid attention to, or has not mentioned at all. It is important to bear in mind that the documents of NATO are primarily of a political nature and that they are intended to send political messages in order to manage reality.


Marinko OGOREC: CROATIAN MILITARY DIPLOMACY IN THE SYSTEM OF COLLECTIVE SECURITY

Armed forces of the republic of croatia are among a few military organisations in the world that over a short period of only 18 years had passed its full development cycle from a literally forced formation in conditions of bloody aggression, through construction of a respectable factor of national security with the support of traditional recruitment and training, to a small, professional army tailored to the needs of collective security provided by NATO membership. Such accelerated transition of armed forces was followed by the corresponding transformations of the croatian military diplomacy, which represents an increasingly important segment of the entire international communication of the republic of croatia. The system of collective defence demands adjustment of national defence systems over a whole range of parameters, in order to be compatible with national defence systems of other allied countries involved in a mutual system of defence, and similar is expected also from military diplomacy as one of the key elements of the defence system. In this case, military diplomacy not only represents national forces but should be able to create preconditions for the work of joint multinational headquarters, units and institutions and of joint team work. In the forthcoming period, the croatian military diplomacy will have to follow reform processes that are currently underway, to a greater or lesser extent, in almost all NATO member countries, which again opens the questions of the method of managing this system, the need of methodology amendments and the content of training the military-diplomatic representatives, as well as of the optimal areas of their accreditation, sub accreditation and residence. One of the greatest challenges in this process is the adjustment of military-diplomatic structures to the demands of modern military-diplomatic practice, but being


Dražen ŽIVIĆ: DEMOGRAPHIC RESOURCES AS A FACTOR OF NATIONAL SECURITY OF THE REPUBLIC OF CROATIA

On the basis of relevant statistical-demographic documentation, the fundamental dynamic and structural indicators of current and predictable/expected demographic trends in croatia were analysed and presented. Total and natural depopulation, demographic ageing and population spatial polarization are basic contemporary and markedly negative demographic processes and trends in croatia, which – along with other factors – have prevailingly destabilizing and limiting impact on the security and defence of the republic of croatia. Interconnectedness and interdependence of population and security are valuated not only from the viewpoint of development of immediate human resources of defence forces but also from the viewpoint of preserving the social and economic stability and of balanced spatial-regional development as the essential prerequisites of building general political, economic and national security and defence capabilities of our country. Therefore, necessary demographic revitalisation should also be encouraged in order to eliminate one of the potentially more significant security threats to the republic of croatia.


Nenad POKOS & Roko MIŠETIĆ: BASIC DEMOGRAPHIC INDICATORSOF THE CROATIAN BORDER BELT

In the paper, the croatian border belt is considered the area of all municipalities and cities in the mainland that bordered one of the neighbouring countries in 2001. At the time of the last census the border belt included 23% of the total number of cities and municipalities. Position at the border can negatively affect many functions and activities of a settlement and become a hindrance to demographic development. On the other hand, a village or a city can take advantage of its borderline position over other cities laid more centrally within the national territory, which may in turn result in and encourage the demographic development. Therefore, the paper deals with the changes in the number of the borderline area population across all intercensus periods between 1900 and 2001. In addition to changes in the population number, the paper analysed changes in age structure of the borderline population between 1981 and 2001. Due to different genesis and different times when the borders of croatia were drawn, the analysed changes are illustrated at the level of six smaller units. These units were border belts towards Slovenia, Hungary and Serbia, while the border belt towards bosnia and Herzegovina (as the longest) was divided into three smaller areas: the northern or Slavonian, central or banovina-kordun-Lika area and southern or Dalmatian area.


Boris MLAČIĆ & Roko MIŠETIĆ: CONTENT ANALYSIS OF THE CROATIAN PRESS RELATED TO THE CROATIAN ARMY 1991–2006: DESCRIPTIVE AND EVALUATIVE ASPECTS

The paper describes an extensive study on the representation of the croatian Army by means of a content analysis of the croatian press over a sixteen-year period. content analysis included a systematic sample of 10% of the croatian daily and weekly newspapers in the period 1991–1996 and their contributions depicting crucial and socially the most relevant events related to the croatian Army. On the sample of 14,589 selected contributions, the trained evaluators applied the analytical matrix which, along with other information included those on the dominant topics and actors of the contributions, but also on the writers’ attitude towards them. This paper covers two aspects of the content analysis: descriptive and evaluative. Descriptive aspect of the analysis refers to the representation of the croatian Army in the croatian press, to the contributions’ dominant topics, content categories and actors related to the croatian Army. Evaluative aspect of the analysis refers to the writers’ attitudes towards the dominant topics, areas and actors in the contributions related to the croatian Army. both aspects were also analysed with respect to two time periods: the period of war (1991–1996) and post-war period (1997–2006), as well as by individual years of analysis. Finally, the similarities and specifics of the daily compared to the weekly press, and characteristics of individual newspapers were discussed.


Darko MARINAC: ARMED FORCES AND MEDIA

Ever since the time of Napoleon and the development of printing technology to the cNN broadcast effect, media have been significantly present in wars. Today, relationship between media and security-defence sector is characterized by globalisation of media and threat fragmentation. After the cold war, army-related writings were prevailingly sceptical but it was treated as any other institution depending on the value of news information. Media were greatly covering Desert Storm operation, and reporting from Iraqi Freedom operation has introduced the term “embedded” journalism. In croatia, during the Homeland war media had regularly reported and croatian public followed reports from the battlefields. After the war the interest has declined and critical relationship increased but also sensationalism and circulation exploitation of the croatian Armed Forces. Military and media have a potential of disrupting national interest. communication capabilities of defence sectors are concentrated in main headquarters and defence ministries. cooperation with media as a part of public relations of defence sector it is necessary to know media and to plan communication with them. In defence system knowledge on public policies, communication and media training are necessary. Until 2007, croatian public was poorly informed on NATO and croatian participation in peacekeeping missions which reflected in weak support to full membership into the Alliance. by entering NATO, republic of croatia is adopting public standards of NATO Alliance.


Ivana FERIĆ & Tomislav SMERIĆ: PRIDE IN ARMED FORCES AS A CONFIGURATIVE ELEMENT OF NATIONAL PRIDE

National pride is a core societal value which unites the citizens of a country and characterizes a society as a whole. The structure of national pride, based on the valuation of specific national achievements, reflects the public perception of a social situation, and is highly determined by the public awareness of particular aspects of social life and the importance attributed to specific areas of social action. The analysis of data collected through large-scale public opinion surveys, conducted in 1998, 2002 and 2008, on representative probabilistic samples of adult population of croatia, reveals that a majority of croatian citizens express strong and positive national sentiments; pride in armed forces being one of the major constitutive elements of croatian national pride together with achievements in sports, national history and the achievements in arts and sciences. results indicate the degree of expressed pride in armed forces to be lower in members of the younger generation, the better educated, and the higher SES urban residents. Importance of “pride in armed forces” as a component of croatian national pride was additionally illustrated by comparing the results obtained in 34 world countries, showing that citizens of croatia rank high above the average for their pride in armed forces.


Petra RODIK & Renata FRANC & Ines SUČIĆ: THE WARIOR AND THE PEACEKEEPER ROLES AS THE ASPECTS OF CAF OFFICERS' IDENTITY

Pursuing the common organizational goals, members of armed forces share some common values, such as patriotism and honour, while at the same time their attitudes in some regards vary. when it comes to CAF, intensified participation in international missions has introduced new dinamics into the sphere of organizational goals and roles. The peacekeeper role thus becomes more prominent. This role draws its legitimacy from supranational normative and institutional order, while the traditional warrior role is legitimized by the national defense goals. This study aims to find out if the cAF officers uphold specific value orientations (patriotism, warriorism, support for peacekeeping, support for global institutions), to determine whether some sociodemographic or professional attributes may serve as good predictors for differences in their attitudes, and to see whether warriorism and support for peacekeeping are mutually compatible or mutually exclusive value orientations. The analysis is based on a survey (N=596 officers) conducted within the project croatian Military – croatian Society. The results indicate that CAF officers show relatively highest support for patriotism, relatively low support for the global institutions, and generally, do not see the role of the warrior and that of the peacekeeper as mutually exclusive. The most consistent predictors for attitudinal differences regarding the four value orientations are gender, military rank and previous participation in international mission(s).


Željko HEIMER: TYPISATION OF UNIT WAR FLAGS AS A BASIS FOR STUDYING IDENTITY OF THE CROATIAN ARMED FORCES

For the purpose of research of the croatian Armed Forces identity based on symbols indicated on unit flags, a preliminary research was conducted in order to collect data on the existence of flags, their appearance and other essential elements, and to create a kind of the flag catalogue that would serve as a basis for the analysis of their content and identity indications. The data on almost 300 unit flags from the period 1991-2006 have been collected by now. They are kept in three major collections – in the Military Museum (40), in the General Staff collection (80) and in the collection of symbolic war flags made in 2006 (150). There is also a smaller number of individual flag examples collected from other sources, and for some of them the data were only collected based on photographs documenting their use. Preliminary analysis of the collected data showed that 6 types of flags could be distinguished according to their fundamental design. The groups are well differentiated by their chronology, and despite some overlapping, they clearly show on the one hand a tendency towards the development of unit individual identity and on the other a tendency of building common identity of Armed Forces of the republic of croatia as a unique organization.


Vladislav HINŠT: PPBS AS A FRAMEWORK FOR THE ESTABLISHMENT OF DEMOCRATIC CONTROL OF ARMED FORCES

Two basic goals of the NATO programme Partnership for Peace in implementing defence reform of the member states, referred to the establishment of democratic control over armed forces and introduction of transparency in defence planning and budgeting. At the same time, NATO recommended introduction of Planning, Programming and Budgeting System (PPBS) or development of own (national) versions of such a system based on the principles of PPbS as a tool for the rational management of defence resources. Policy transfer of this approach to budget planning has enabled the establishment of democratic control of armed forces in transition states, building as a result civil-military relations appropriate for liberal democracy, and the creation of preconditions for transparency in defence planning and budgeting. creation of the croatian version of PPbS in comparison to the corresponding model of the republic of Slovenia will be considered from the aspect of new institutionalism.


Tomislav SMERIĆ & Gabrijela SABOL: PRIVATE MILITARY COMPANIES – MILITARY ENTREPRENEURSHIP AT THE BEGINNING OF THE TWENTY-FIRST CENTURY

The resurgence and rise of private military companies (PMc) represents an important aspect of the post-cold war international security environment. As legally chartered companies PMcs employ and manage civilian personnel, they have modern corporate business form, and provide a wide range of military services (combat, advisory, support roles) to a variety of state and non-state clients. This paper presents data from two surveys, conducted in 2008, dealing with the attitudes on issues related to potential PMcs activities in croatia – the first among a representative random sample of the croatian public (N=3420) and the second among a representative sample of cAF officers (N=596). Also, this paper examines PMcs characteristics, typologies and factors that have created demand for the establishment of the privatised military industry, as well as variety of dilemmas and consequences that stem from the PMcs activities: a) regarding the traditional role of nation-states as exclusive providers of military security and their ability to monopolize the means of violence (sovereignty erosion hypothesis); b) issues of legality, legitimacy and accountability (normative regulation and self-regulation under international law; ethics, morality and business/economic aspect of PMcs activities); c) the impact of PMcs activities on civil-military relations in various socio-political contexts.


* Prijevod i lektura: Vesna Hajnić

ŽELJEZNI DUH: Prinos Jakete Palmotića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini


U biblioteci Studije Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar - Područni centar Dubrovnik kao 13. knjiga objavljena je srpnja 2010. studija Hrvojke Mihanović-Salopek i Vinicija B. Lupisa ŽELJEZNI DUH: PRINOS JAKETE PALMOTIĆA DIONORIĆA HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ BAŠTINI. Knjiga nastoji oživiti premalo poznati lik mudrog političara i čovjeka profinjene diplomatske i književne naobrazbe (oko 1623.-1680.).

zeljezniduh

Znanstvena knjiga dr. sc. Hrvojke Mihanović-Salopek i dr. sc. Vinicija B. Lupisa obrađuje na multidisciplinaran način život i djelo istaknutog dubrovačkog diplomata i književnika Jakete Palmotića Dionorića, uključujući povijesna, arhivska, književnopovijesna, teatrološka, povijesnoumjetnička, pa i arheološka istraživanja koja odražavaju autorovu djelatnost i kontekst vremena u kojem je djelovao.

Hrvojka MIHANOVIĆ-SALOPEK i Vinicije B. LUPIS
ŽELJEZNI DUH: PRINOS JAKETE PALMOTIĆA DIONORIĆA HRVATSKOJ KNJIŽEVNOJ BAŠTINI
Urednik: Vinicije B. Lupis
Biblioteka Studije – Knjiga 13
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Područni centar Dubrovnik
Zagreb − Dubrovnik, 2010. – Str. 474.


- Impresum
- Sadržaj / Sadržaj - pdf 


Sadržaj

 

Vinicije B. Lupis: Prilog poznavanju roda Palmotića i životopis Jakete Palmotića Dionorića (? - 1680.)

Vinicije B. Lupis: O rodu Jakete Palmotića

Vinicije B. Lupis: Politički životopis Jakete Palmotića Dionorića

Hrvojka Mihanović-Salopek: Jaketa Palmotić Dionorić između diplomatskih dužnosti i književnosti

Hrvojka Mihanović-Salopek: Jaketa Palmotić Dionorić u okviru europske i dubrovačke barokne neoantičke tragedije i melodrame

Hrvojka Mihanović-Salopek: Raznolika lica dubrovačkih Didona

Hrvojka Mihanović-Salopek: Specifičnosti Didone Jakete Palmotića Dionorića

Hrvojka Mihanović-Salopek: Jaketa Palmotić Dionorić u svjetlu filološke recepcije

Vinicije B. Lupis: Likovna baština Dubrovnika Palmotićeva doba [Prilog roda Palmotića likovnosti Dubrovnika / Antički motivi u umjetnosti onodobnog Dubrovnika / Zlatarstvo / Zidno slikarstvo / Slikarstvo / Arheologija / Trojanski ciklus i utemeljenje dalmatinskih gradova]

Hrvojka Mihanović-Salopek i Vinicije B. Lupis: Opis i porijeklo Didone

Hrvojka Mihanović-Salopek i Vinicije B. Lupis: Prijepisi Palmotićeve Didone

Hrvojka Mihanović-Salopek i Vinicije B. Lupis: Bibliografija [Izdanja djela Jakete Palmotića Dionorića / Važnija literatura o Jaketi Palmotiću Dionoriću]


Prilog 1.

Prijepis teksta Didone

Prilog 2.

Izvornik teksta Didone: Prolog / At I / At II / At III

Prilog 3.

Ulomak Jaketinog Diplomatskog izvješća


Sažetak

Summary

Bilješke o autorima

Popis likovnih priloga

Kazalo imena

 

Objavljeni SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI SEKUNDARNOG STANOVANJA


Kao druga elektronička knjiga Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar u Biblioteci Centra za urbane i ruralne studije svibnja 2011. objavljena je knjiga U POTRAZI ZA DRUGIM PROSTOROM: SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI SEKUNDARNOG STANOVANJA U HRVATSKOJ autora Gerana-Marka Miletića

sek_sta__naslovna

e
       KNJIGA




Pošavši od toga da širenje sekundarnih stanova postaje jedno od važnijih pitanja u promišljanju razvoja Hrvatske, ovaj rad se usmjerio na problematiku ishodišta ali i na implikacije takve prakse. Za takvo što trebalo je doznati nešto više o obilježjima evolucije sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj, no prije nego što smo se upustili u retrospekciju, pokušali smo na općoj razini predočiti obilježja koja takvu praksu čine specifičnom

Geran-Marko MILETIĆ
U POTRAZI ZA DRUGIM PROSTOROM: SOCIOLOGIJSKI ASPEKTI SEKUNDARNOG STANOVANJA U HRVATSKOJ

Biblioteka Centra za urbane i ruralne studije, knj. 1.
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2011. - Str. 292.


- Sadržaj
- Iz Uvoda
- Puni tekst knjige


Sadržaj

Naslovnica
Impresum
Sadržaj

1. UVOD

2. TEORIJSKI OKVIR ZA ANALIZU SEKUNDARNOG STANOVANJA
2.1. Stanovanje i dihotomija primarno/sekundarno
2.1.1. Osnovni pristupi u razumijevanju stambene problematike
2.1.2. Kada stanovanje prestaje biti primarno i postaje sekundarno?
2.2. Sličnosti i razlike između turizma i sekundarnog stanovanja
2.2.1. Bitne odlike turističkog djelovanja
2.2.2. Druga adresa – (nova) zavičajnost ispred doživljaja
2.3. Skica za hipotetski model sekundarnog stanovanja
2.3.1. O formi, sadržaju i funkciji sekundarnog stanovanja
2.3.2. Sekundarno stanovanje – heterotopično djelovanje izraslo iz potrage za kompenzacijom?

3. OBRASCI KORIŠTENJA STANOVA ZA ODMOR
3.1. Nekoliko napomena o pretpovijesti stanovanja na više adresa
3.2. Primjeri pojavnosti sekundarnog stanovanja iz raznih dijelova svijeta
3.2.1. Iskustva s drugih kontinenata
3.2.2. Praksa u europskom okruženju
3.3. Temeljne karakteristike procesa širenja sekundarnog stanovanja
3.4. Zašto imati stan za odmor?
3.5. Sekundarno stanovanje kao čimbenik gospodarskih, prostornih i socijalnih promjena

4. EVOLUCIJA SEKUNDARNOG STANOVANJA U HRVATSKOJ
4.1. Prilog kontekstualizaciji problema ili kratka povijest prisutnosti stanova za odmor u Hrvatskoj
4.1.1. Skromni počeci – stanovi za odmor na prostoru Hrvatske prije II. svjetskog rata
4.1.2. Društvena (ne)poželjnost stanova za odmor u prvim desetljećima socijalizma (1945. – 1970.)
4.1.3. Ekspanzija sekundarnog stanovanja u razdoblju od 1971. do 1991. godine
4.1.4. Sekundarno stanovanje u Hrvatskoj na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće
4.2. Osnovne značajke te prostorni razmještaj stanova za odmor u Hrvatskoj prema Popisu iz 2001. godine
4.2.1. Opremljenost i karakteristike stanova za odmor
4.2.2. Razmještaj stanova za odmor
4.3. O koristima i štetama od širenja sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj
4.4. Akteri i njihova motivacija za sekundarno stanovanje u Hrvatskoj

5. ANKETNO ISTRAŽIVANJE – ZAGREPČANI U POTRAZI ZA "DRUGIM PROSTORIMA"
5.1. Uvod – Zašto Zagrepčani?
5.2. Metodologija
5.2.1. Uzorak
5.2.2. Metoda istraživanja i instrumentarij
5.2.3. Metode obrade i analize podataka
5.3. Rezultati i interpretacija
5.3.1. Obilježja sekundarnih stanova
5.3.2. Tko ima sekundarne stanove?
5.3.3. O razlozima posjedovanja sekundarnog stana
5.3.4. Pozadina lociranja sekundarnih stanova

6. ZAKLJUČNE NAPOMENE

7. PRILOG

8. LITERATURA



Iz Uvoda

Rad s uvodom i zaključnim osvrtom ima šest poglavlja. Nakon Uvoda slijedi poglavlje Teorijski okvir za analizu sekundarnog stanovanja, u kojem će se (sekundarno) stanovanje pokušati smjestiti u društveni kontekst, istražiti postojanje razlika između stanovanja na jednoj te stanovanja na više adresa, ali i preispitati odnos između sekundarnog stanovanja i turizma. U trećem poglavlju Obrasci korištenja stanova za odmor kratko ćemo se osvrnuti na obilježja predmodernog stanovanja na više adresa te nakon toga na nekoliko tuđih primjera širenja sekundarnog stanovanja, kako bismo naznačili temeljne karakteristike toga procesa. Četvrto poglavlje nosi naslov Evolucija sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj, a u njemu je ponuđen povijesni pregled širenja sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj te slika stanja stanova za odmor zabilježena posljednjim popisom stanovništva, kućanstava i stanova. Peto poglavlje Anketno istraživanje – Zagrepčani u potrazi za „drugim ’prostorima’“ svojevrsan je pokušaj da se kroz anketno istraživanje zahvate karakteristike sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj o kojima nije moguće govoriti na osnovi popisnih pokazatelja. U posljednjem poglavlju, Zaključne napomene, pokušava se kroz sintezu empirijskih istraživanja koja su obavljena u radu odgovoriti na polazna pitanja o problematici sekundarnog stanovanja u Hrvatskoj.


- Puni tekst knjige



Novo iz tiska: POVIJESNI ATLAS VARAŽDINA


U izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Državnog arhiva Varaždin iz tiska je izašao 5. svezak Povijesnog atlasa gradova autorice dr. sc. Mirele Slukan Altić posvećen gradu Varaždinu

varazdin336dpi

Projekt "Povijesni atlas gradova - povijesni identitet i suvremeni razvoj hrvatskih gradova" bavi se prikupljanjem, znanstvenom obradom i objavljivanjem kartografskih izvora za povijest hrvatskih gradova. Temelji se na arhivskom gradivu pohranjenom u našim i stranim arhivskim i muzejskim ustanovama. Objavljivanjem i tumačenjem spomenutih izvora želi se unaprijediti dosadašnje spoznaje o prostornom razvoju hrvatskih gradova i skrenuti pažnju znanstvene i stručne javnosti na važnost kartografskih izvora kao izvora za hrvatsku povijest.

Dr. sc. Mirela Slukan Altić
POVIJESNI ATLAS GRADOVA
V. svezak: VARAŽDIN
Nakladnici: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar i Državni arhiv Varaždin
Zagreb, 2009.


- Sadržaj
- Povijesni atlas gradova
- Objavljeni svesci
- Predgovor 5. svesku: Varaždin
- Historical Towns Atlas



Sadržaj

Povijesni atlas gradova
Historical Towns Atlas
Predgovor

I. PRIRODNOGEOGRAFSKI UVJETI RAZVOJA GRADA VARAŽDINA
Položaj
Osobine reljefa
Hidrografski odnosi
Obilježja klime
Tlo
Osobine krajobraza
Mineralne sirovine

II. VARAŽDINSKI KRAJ OD NAJSTARIJIH TRAGOVA NASELJAVANJA DO PRVOG SPOMENA GRADA: ARHEOLOŠKA TOPOGRAFIJA (Marina Šimek)
Dokazi najstarije naseljenosti
Život tijekom bakrenog i ranog brončanog doba
Srednje brončano doba
Arheološki nalazi kasnog brončanog doba
Starije željezno doba varaždinskog kraja
Tragovi mlađeg željeznog doba
Antičko naslijeđe
Srednji vijek na varaždinskom području

III. URBANI RAZVOJ I PROSTORNA ORGANIZACIJA SREDNJOVJEKOVNOG VARAŽDINA
Povijesni kontekst nastanka grada Varaždina
Prve vijesti o gradu – Varaždin u važnijim srednjovjekovnim ispravama
Razvoj centralnih funkcija grada
Topografija srednjovjekovnog Varaždina

IV. RAZVOJ I IZGRADNJA VARAŽDINA OD 16. STOLJEĆA DO DANAŠNJIH DANA
Varaždin u borbi za povijesnu opstojnost Hrvatskog Kraljevstva
Modernizacija varaždinske utvrde - Varaždin kao vrata Štajerske na planu Daniela Specklina iz 1578.
Varaždin nakon Žitvanskog mira na veduti Johannesa Ledentua iz 1639. godine
Stanje varaždinskih utvrda na planovima Martina Stiera iz 1657. godine
Urbanistički i kulturni procvat grada Varaždina na Donatovom planu iz 1672.
Feudalna utvrda i njezini odnosi s gradom na planu nepoznatog autora nastalom oko 1715. godine - Varaždin u ozračju priprema za novi habsburško-osmanski rat 
Varaždin i njegovi zvonici na vedutama Antuna Weissa (1729) i Sigismunda Koppa (1732)
Slobodni i kraljevski Varaždin kao glavni grad Hrvatske u kartografskim djelima A. L. Kneidingera iz 1765./1766. godine
Susret urbanog i ruralnog na Knedingerovoj karti gradskog teritorija iz 1765. godine
Zemljišno-vlasnički odnosi u gradu i oko njega na Kneidingerovom planu nastalom oko 1766.
Zlatno doba baroknog Varaždina na planu Leopolda Kneidingera iz 1766. godine
Vojni posjedi i raskošne varaždinske palače na Storckovom planu iz 1767. godine -posljednja slika Varaždina prije katastrofalnog požara
Razgraničenje feudalnog i gradskog zemljišta oko utvrde na planu Johanna Vottera iz 1770. godine
Katastrofalni požar 1776. godine i njegove teške posljedice
Obnova grada nakon požara i gradnja prvog mosta preko Drave na jozefinskoj topografskoj karti iz 1784. godine
Pripreme za početak planskog rušenja bedema u projektu Ignaca Beyschlaga (1802-1807)
Varaždin uoči rušenja stoljetnih bedema na planu Ignaca Beyschlaga iz 1807.  godine
Grad Varaždin u napoleonsko doba na topografskoj karti iz 1813. godine
Parcelacija grabišta  u projektima Josipa Erdélyja (1812-1818)
Početak urbanizacije nekadašnjih grabišta na planu Josepha Podhradczkog iz 1823.
Varaždin u vrijeme ilirskog preporoda - urbanistička i komunalna preobrazba grada na planu Franje Karbe nastalom oko 1840. godine
U vrtlogu revolucionarnih događanja 1848/49. - Varaždin na planu Franje Plochela iz 1851. godine
Nerealizirani prijedlog parcelacije zemljanih bedema utvrde iz 1857. godine
Prema konačnom srastanju unutrašnjeg i vanjskog grada
U sklopu Austro-Ugarske Monarhije - Varaždin na vojnom planu iz 1894. godine
Početak industrijalizacije grada – nove smjernice urbanističkog razvoja Varaždina u Građevnom redu (1900) i Građevnom štatutu grada (1902)
Prva regulatorna osnova grada Varaždina i njezina dopuna (1904, 1909)
Mađuratno razdoblje - Varaždin kao industrijsko središte na katastarskom planu iz 1937. godine
Pokušaj donošenja nove regulatorne osnove grada (1940-1941) i projektiranje radničkog naselja (1941)
Varaždin u Drugom svjetskom ratu na planu Narodne zaštite iz 1943. godine
Poslijeratna obnova Varaždina i nove smjernice razvoja u Direktivnoj regulatornoj osnovi iz  1948. godine
Razvoj grada tijekom 50-ih i donošenje Generalnog urbanističkog plana 1959. godine
Prijelomne 60-e i 70-e godine - početak regulacije Drave i daljnja prostorna ekspanzija grada
Stagnantne osamdesete – Varaždin i okolica u procesima suburbanizacije na planu iz 1987.
Varaždin danas - grad za novo tisućljeće

V. GRADITELJSKA BAŠTINA VARAŽDINA (Spomenka Težak, Miroslav Klemm)
Graditeljstvo srednjovjekovnog Varaždina - tragovima varaždinskog urbaniteta u razdoblju romanike i gotike
Gotičko-renesansna feudalna utvrda
Renesansni sjaj 16. stoljeća
Graditeljska baština 17. stoljeća
Naslijeđe 18. stoljeća
Graditeljstvo historicizma, moderne i suvremenog doba
Svetački kipovi u Varaždinu

VI. KARTOGRAFSKI IZVORI GRADA VARAŽDINA (reprodukcije karata i planova)

VII. BIBLIOGRAFSKI PODACI O KARTOGRAFSKIM IZVORIMA

VIII. BIBLIOGRAFIJA: arhivski izvori (fondovi i zbirke), objavljeni izvori, literatura

IX. SUMMARY

X. MJESNO KAZALO



Povijesni atlas gradova

Projekt "Povijesni atlas gradova - povijesni identitet i suvremeni razvoj hrvatskih gradova" jedan je od projekata Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske sa sjedištem u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Projekt se bavi prikupljanjem, znanstvenom obradom i objavljivanjem kartografskih izvora za povijest hrvatskih gradova. Temelji se na arhivskom gradivu pohranjenom u našim i stranim arhivskim i muzejskim ustanovama. Objavljivanjem i tumačenjem spomenutih izvora, želja nam je unaprijediti dosadašnje spoznaje o prostornom razvoju hrvatskih gradova i skrenuti pažnju znanstvene i stručne javnosti na važnost kartografskih izvora kao izvora za hrvatsku povijest.
Ovaj se Projekt temelji na iskustvima sličnih projekata Njemačke, Austrije, Češke, Francuske, Poljske, Belgije, Velike Britanije i Irske. Sadržajem i koncepcijom uklapa se u međunarodni projekt komparativne studije europskih gradova koji podržava Commission Internationale pour l’histoire des Villes. Povijesni atlas gradova zamišljen je kao zbirka planova i karata hrvatskih gradova čiji je svaki svezak posvećen jednom gradu. Kao i svaki atlas, sastojat će se od kartografskog i tekstualnog dijela. Kartografski dio sadržavat će kvalitetne i dobro čitljive reprodukcije karata i planova izabranih gradova. Na taj će se način po prvi put na jednom mjestu naći svi relevantni kartografski izvori za povijest jednog grada. Objavljivanje kvalitetnih reprodukcija pridonijet će i zaštiti originalnih kartografskih izvora koji se čestim korištenjem i pojedinačnim snimanjima nepovratno oštećuju. Analiza i tumačenje navedenih kartografskih izvora u tekstualnom dijelu, omogućit će nove spoznaje o prostornom razvoju hrvatskih gradova, kao i sagledavanje njihovog razvoja u europskom kontekstu. Gradovi su izabrani po principu case study. Izabrani su karakteristični historijsko-geografski modeli gradova, birajući među njima one slabije kartografski i ekohistorijski istražene. Svaki svezak predstavit će razvoj odabranog grada u povijesnom, urbanističkom, gospodarskom, demografskom, političkom i kulturnom kontekstu, primjenjujući pri tome interdisciplinarni pristup. Projekt se realizira u suradnji s državnim arhivima i muzejskim ustanovama Republike Hrvatske.

 

Objavljeni svesci

pag-1 pag-2 pag-3 pag-4

I. svezak:

BJELOVAR

II. svezak:

SISAK

III. svezak:

KOPRIVNICA

IV. svezak:

HRVATSKA KOSTAJNICA


Kao prvi svezak edicije koncem 2003. objavljen je Povijesni atlas grada Bjelovara u izdanju Državnog arhiva Bjelovar i Hrvatskoga državnog arhiva. Godine 2004. objavljen je Povijesni atlas grada Siska realiziran u izdanju Državnog arhiva Sisak i Hrvatskoga državnog arhiva, 2005. godine Povijesni atlas grada Koprivnice u izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Muzeja grada Koprivnice, a 2007. godine Povijesni atlas Hrvatske Kostajnice koji smo objavili u izdanju Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar i Državnog arhiva Sisak. Povijesni atlas grada Varaždina peti je svezak edicije "Povijesni atlas gradova".



Predgovor 5. svesku: Varaždin

Povijesni atlas grada Varaždina peti je svezak edicije nastao u suradnji znanstvenika i poznavatelja grada Varaždina različitih struka. Nastojali smo osvijetliti bogatu povijest grada Varaždina, na jedan nov način, stavljajući naglasak na njegov fizički razvoj. Upravo taj oku vidljivi aspekt povijesti često je puta zanemaren jer se nekako smatra da je on razumljiv sam po sebi. No, vrijeme koje neumitno teče brzo briše živa sjećanja ljudi koji su svjedočili njegovom razvoju, pa često zaboravljamo kakav je vizualni identitet grada bio nekoliko generacija unatrag. U želji da pridonesemo zaštiti povijesnog identiteta grada Varaždina i prikažemo što je to u njegovom urbanom razvoju karakteristično upravo za njega, nastala je i ova knjiga. Kao temeljni izvor, uz pisane arhivske izvore, koristili smo kartografske prikaze, od onih najstarijih do najnovijih. Naime, kada govorimo o prostornom aspektu povijesti, niti jedan izvor ne pruža nam toliko podataka kao kartografski izvori koji su precizno bilježili sve promjene u urbanom tkivu grada Varaždina tijekom njegove duge povijesti. Sukladno tome, povijest Varaždina ovdje je ispričana putem starih karata kroz koje možemo pratiti vizualni identitet, arhitektonske i urbanističke promjene, razvoj komunalne i prometne infrastrukture, razvoj tradicionalnih i suvremenih gospodarskih grana kao i sam način života stanovnika grada.
Istraživanju povijesti grada Varaždina provedenom u okviru znanstvenog projekta "Povijesni atlas gradova - povijesni identitet i suvremeni razvoj hrvatskih gradova" pomogli su brojni Varaždinci i poznavaoci Varaždina te više varaždinskih  institucija. Najveću zahvalnost dugujem Državnom arhivu Varaždin i njegovom ravnatelju Damiru Hrelji koji mi je od samih početaka rada na ovom rukopisu kao jedan od recenzenata poklonio svoje puno povjerenje, preuzevši na sebe i teret suizdavača ove knjige. Također se zahvaljujem i svim kolegama varaždinskog arhiva, osobito kolegici mr. sc. Vidi Pavliček, koja je uvijek strpljivo pripremala gradivo potrebno za nastanak ovog rukopisa te sa mnom nesebično dijelila znanje o pojedinim aspektima povijesti ovog grada.
Posebno sam zahvalna mojim suradnicima, muzejskoj savjetnici Marini Šimek, voditeljici Arheološkog odjela Gradskog muzeja Varaždin, višoj kustosici Povijesnog odjela Spomenki Težak te muzejskom savjetniku Miroslavu Klemmu, koji su svojim tekstovima o arheološkoj i graditeljskog baštini grada značajno doprinijeli cjelovitosti ove knjige. Neizmjernu zahvalu dugujem i recenzentima knjige, doc. dr. sc. Ivanu Jurišiću, stručnjaku za vojnokrajišku povijest, dr. sc. Željku Demi, prof. dr. sc. Zlatku Juriću te  osobito prof. dr. Miri Kolar Dimitrijević, koja je kao jedna od naših najvrsnijih povjesničarki, svojim savjetima i sugestijama uvelike pomogla u rasvjetljavanju brojnih pitanja varaždinske povijesti. Veliku zahvalnost dugujem i "Gradskoj knjižnici i čitaonici Metel Ožegović", osobito Željanu Čeču, koji mi je svojom susretljivošću i razumijevanjem olakšao pristup pojedinim rijetkim knjižnim izdanjima kao i županijskom Zavodu za prostorno planiranje koji su mi ustupili na korištenje dio prostorno planske dokumentacije grada.
Knjiga koja je pred Vama dio je europske inicijative Međunarodne komisije za povijest gradova koja koordinira nacionalne projekte istraživanja gradova. Njezinim objavljivanjem želja nam je pridonijeti donošenju novih spoznaja o dugoj i slojevitoj povijesti grada Varaždina kao i uvjetima njegova razvoja u europskom kontekstu. Nadamo se da smo ovom knjigom uspjeli osvijetliti povijesni razvoj grada Varaždina na do sada nepoznat i nov način. Na kraju dozvolite mi da Vam poželim ugodno čitanje te sretnu 800. obljetnicu slobodnog i kraljevskog grada Varaždina!



Historical Towns Atlas

The project "Historical Towns Atlas - historical identity and modern development of towns in the Republic of Croatia" is one of the projects initiated by the Ministry of Science, Education and Sport of the Republic of Croatia carried out by the Institute of Social Sciences "Ivo Pilar".  The purpose of the Project "Historical Towns Atlas" is collecting, scientific research and publishing of cartographic sources for the history of Croatian towns. Project is based on archivistic sources deposited in Croatian and foreign archives and museums. Its publishing and interpretation would promote the new insight into the spatial development of Croatian towns as well as draw the attention of scientists and experts to the importance of cartographic material as the sources for the Croatian history.
This project is based on the experience gained through similar projects in Germany, Austria, Czech Republic, France, Poland, Belgium, Great Britain and Ireland. With its content and conception this project fits into the international project of comparative studies of European towns supported by Commission Internationale pour l'histoire des Villes.
Historical Towns Atlas is conceived as a collection of plans and maps of Croatian towns. Each volume will be devoted to a certain town and will consist of a cartographic and a textual part. The cartographic part will contain high quality and legible reproductions of maps and plans of the chosen towns. In this way all relevant cartographic sources for the history of a certain town will be found in one place for the very first time. Publishing of highquality reproductions will contribute to the preservation of the original cartographic sources, which are being irretrievably damaged by constant use and individual filming. Analysis and interpretation of the mentioned cartographic sources in its textual part will enable a new insight into the spatial development of Croatian towns as well as understanding of their development in the European context. The towns have been selected as case study according to their characteristic historical and geographical urban model with the preference for those with scarce cartographic and eco-historical background. Each volume will present the development of the chosen town in the historical, urbanistic, economic, demographic, political and cultural context based on interdisciplinary approach. The project will be carried out in collaboration with state archives and museums in Croatia.
The first volume of the Historical towns atlas edition - Historical towns atlas of Bjelovar was published in 2003 by State Archives of Bjelovar and Croatian State Archives. Historical town atlas of Sisak was published in 2004 by State Archives of Sisak and Croatian State Archives as the second volume od the atlas project. Third volume of the edition - Historical town atlas of Koprivnica was published in 2005 by Institute of Social Sciences "Ivo Pilar" and Town Museum of Koprivnica and the fourth volume - Historical town atlas of Hrvatska Kostajnica was published in 2007 by Institute of Social Sciences "Ivo Pilar" and State Archives of Sisak. Historical towns atlas of Varaždin is the fifth volume of this edition.

Predstavljen Prinos Jakete Palmotića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini


Studija Hrvojke Mihanović-Salopek i Vinicija B. Lupisa o prinosima Jakete Palmotića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini predstavljena je u Dubrovniku, u Čitaonici Narodne knjižnice Grad (Od Puča 6), 28. listopada 2010. godine

dubr-list1 dub-list2


- Marko Giljača: Važnost sklada i razumnog upravljanja, Dubrovački list, 4. studenoga 2010., str. 54-55.

 

       zeljezni_duh_plakat

 
- Pozivnica i plakat za predstavljanje knjige u Dubrovniku, 28. listopada 2010.

Knjiga pod naslovom ŽELJEZNI DUH izašla je u izdanju Instituta društvenih znanosti - Područni centar Dubrovnik kao 13. svezak Biblioteke Studije. Uz studije autora, knjiga donosi prijepis i izvornik tragedije Didone koju autori nastoje pokazati kao djelo koje "nije tek odraz mode europske i dubrovačke neoantičke drame, nego probuđeni glas oštroumne i budne diplomacije Dubrovačke Republike".

Uz autore Hrvojku Mihanović-Salopek i Vinicija B. Lupisa knjigu su predstavili:

dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta Ivo Pilar
Stjepan Krasić, profesor u miru papinskog sveučilišta sv. Tome Akvinskog u Rimu
Miše Martinović, dramski umjetnik

- ŽELJEZNI DUH: Prinos Jakete Palmotića Dionorića hrvatskoj književnoj baštini
- Prof. dr. sc. Vlado Šakić u povodu početka rada Područnog centra Dubrovnik

Predstavljanje knjige D. Pavličevića HRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE ZADRUGE


U dvorani Instituta društvenih znanosti Ivo Pilar (Zagreb, Marulićev trg 19/I) 20. listopada 2010. godine predstavljena je dvosveščana knjiga dr. sc. Dragutina Pavličevića HRVATSKE KUĆNE/OBITELJSKE ZADRUGE. Knjigu je objavila nakladnička kuća Golden Marketing-Tehnička knjiga u suradnji s Institutom društvenih znanosti Ivo Pilar
 

zadruge4 - Sv. I.: Impresum i sadržaj
- Sv. II. Impresum i sadržaj


- Pozivnica

O nastanku i izdavanju kapitalnog djela hrvatske agrarne i socijalne povijesti u ime izdavača govorio je Ilija Ranić, urednik a u ime izdavača-suradnika i domaćina prof. dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj.

Knjigu su, uz autora, predstavili:

prof. dr. sc. Zvonimir Šeparović, pravnik
prof. dr. sc. Milana Černelić, etnolog
prof. dr. sc. Ivan Rogić, sociolog

Moderator predstavljanja:

doc. dr. sc. Željko Holjevac, povjesničar

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro