Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Projekt: HRVATSKI DOMOVINSKI RAT: STRUKTURE SJEĆANJA


U Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar 24. listopada 2012. održana je konstituirajuća sjednica Savjeta znanstveno-istraživačkog projekta HRVATSKI DOMOVINSKI RAT: STRUKTURE SJEĆANJA. Na sjednici su predstavljeni organizacija projekta, polazišta i znanstveno-metodološke odrednice, plan provedbe projekta i financiranje te primjeri sličnih projekata u svijetu. Hrvatsko istraživanje organizirati
će se u skupini branitelja izvornih sudionika i dragovoljaca rata primjenom metodologije "oralne povijesti" koja obuhvaća bilježenje i interpretaciju svjedočanstava o individualnom djelovanju (sjećanju) u "kolektivnom" događaju a sve radi dobivanja komplementarnih uvida i znanja o Domovinskom ratu
 

hdr_ss1 hdr_ss2 hdr_ss3

 

  savjet_s


- Fotogalerija: Savjet projekta: Domovinski rat: strukture sjećanja
- Prezentacija: HRVATSKI DOMOVINSKI RAT: STRUKTURE SJEĆANJA
- Uporišta Projekta: Domovinski rat: strukture sjećanja

Na konstituirajućoj sjednici Savjeta projekta HRVATSKI DOMOVINSKI RAT: STRUKTURE SJEĆANJA ravnatelj Instituta Ivo Pilar prof. dr. sc. Vlado Šakić predstavio je instituciju nositelja projekta (Institut društvenih znanosti Ivo Pilar) i suradničke institucije (Hrvatski institut za povijest i Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata) te organizacijsku strukturu projekta (Savjet projekta, Znanstveno-konzultantski tim, Znanstveno-istraživački tim). Savjetu su se potom obratile predstavnice suradničkih institucija dr. sc. Jasna Turkalj, ravnateljica Hrvatskog instituta za povijest i dr. sc. Ana Holjevac Tuković, viši arhivist, pročelnica Odjela arhivskog gradiva Domovinskog rata Hrvatskog memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata. Eduard Miličević iznio je kriterij odabira članova Savjeta, predstavio članove Savjeta te obrazložio način rada i ulogu Savjeta projekta. Polazišta i znanstveno-metodološke odrednice projekta iznijeli su prof. dr. sc. Ivan Rogić i dr. sc. Tomislav Smerić, a provedbene odrednice projekta prof. Eduard Miličević. Na primjere provedbe sličnih projekata u svijetu upozorio je dr. sc. Tomislav Smerić, a o financiranju projekta govorio je prof. dr. sc. Vlado Šakić, koji je nakon rasprave dao i završni osvrt.

Organizacijsku strukturu projekta čine: Savjet projekta (predsjednik Eduard Miličević, prof.), Znanstveno-konzultantski tim (prof. dr. sc. Vlado Šakić, ravnatelj Instituta Pilar; prof. dr. sc. Ivan Rogić; dr. sc. Jasna Turkalj, ravnateljica HIP-a; dr. sc. Ante Nazor, ravnatelj HMDCDR-a), voditelj projekta (dr. sc. Tomislav Smerić), znanstveno-istraživački tim Instituta Pilar i vanjski suradnici. Dinamika provedbe projekta planirana je u četiri faze u četverogodišnjem razdoblju.


Iz Uporišta Projekta Domovinski rat: strukture sjećanja

Domovinski rat je višestruko prijelomnim događajem u socijalnoj i političkoj povijesti hrvatskog društva. Na više strukturnih razina okončani su dotadašnji procesi i raspored glavnih sudionika. Pak, na drugim, oblikovali su se novi (kontinuiteti) i nove akterske mreže. Stoga je prirodno što je takav događaj (ili skupina događaja) upisan i u hrvatsko kolektivno pamćenje. Upisan je, dakako, i u individualna pamćenja sudionika ili ratnih žrtava. (...) Vidljive su dvije osnovne činjenice. (a) Na mnoštvu je društvenih i državnih adresa građa važna za oblikovanje sjećanja na Domovinski rat. Nije vidljiva snažnija namjera da se te adrese međusobno suradnički povežu. (b) Na svim adresama na djelu je poneko specifično ograničenje koje ili otežava odgovoran rad ili potragu za sjećanjem izlaže zahtjevima da se sjećanje specifično prilagodi posebnim ciljevima i namjerama bez dublje veze sa sudionicima Domovinskog rata i s razumijevanjem njihova djelovanja. Razumiju li se te činjenice kao svojevrsni "generatori" određenih tendencija izgleda zasnovanom hipoteza kako su na djelu tri usporedna, a nesukladna, odnosa spram sjećanja na Domovinski rat. Prvi odnos svodi se na viševrstnu banalizaciju. Drugi odnos svodi se na podređivanje građe o Domovinskom ratu unutrašnjim potrebama akademskog sektora. Treći odnos svodi se na održavanje trajnije spoznajne neodređenosti, kako bi se, po potrebi, ratni događaji mogli primjereno "prilagoditi", pače i krivotvoriti.

Promijeniti taj generalni odnos spram istraživanja Domovinskog rata i javnog sjećanja na njega i njegove sudionike nije moguće ni jednoj posebnoj istraživačkoj ustanovi iz znanstvenog ili kulturnog sektora. U njihovoj je moći, međutim, pokušati s postojećim tehničkim i znanstvenim mogućnostima dopuniti istraživanja koja se već rade. Na tom tragu, glavna svrha projekta Domovinski rat: strukture sjećanja, može se definirati pokušajem dobivanja komplementarnih uvida i znanja o Domovinskom ratu.

Projekt se naslanja na dvije polazne odluke.

(a) Istraživanje bi se organiziralo u skupini branitelja, izvornih sudionika i dragovoljaca. Nerijetko se zaboravlja da je dragovoljstvo motivacijska jezgra prvog, i presudnog, skupa branitelja. Dragovoljstvo se može povezati s pojmom supererogacije u etici (Koprek, 2012.). Pojam upućuje na ono djelovanje gdje se čini više nego što treba po dužnosti činiti. U idealnotipičnoj projekciji, orijentirajući likovi takve prakse i ponašanja su sveci i heroji (H. Bergson). U prilikama na početku srpske agresije i domovinske obrane 1991., činiti po dužnosti znači odazvati se na institucionalni poziv na služenje u hrvatskoj vojsci. Brojni branitelji, dragovoljci, međutim, učinili su više nego što im je dužnost nalagala: javili su se dragovoljno te ne samo svoja vojna umijeća, nego i živote, stavili na raspolaganje. Ide li se tim tragom postavlja se razložno pitanje: je li u promatranom ratnom razdoblju bilo dovoljno djelovati po dužnosti, dakle, moralno, ili je točniji odgovor na te prilike djelovati više nego što treba / što dužnost traži. Bez uzimanja u obzir toga pitanja nije moguće točno analitički razumjeti (u smislu weberovskih metodologijskih načela) braniteljsku skupinu.

(b) Istraživanje bi se organiziralo primjenom metodologije "oralne povijesti". Posrijedi je analitička metodologija koja obuhvaća bilježenje i interpretaciju svjedočanstava o individualnom djelovanju (sjećanju) u "kolektivnom" događaju. Obično se primjenjuje na nedavne događaje. T. Lummis (1987.) ukazuje na dvije koristi od takva postupka. (a) Potpuniji su uvidi u životne putanje analiziranih pojedinaca. (b) Potpunije su rekonstrukcije i analize određenih društvenih (kolektivnih) promjena ili razdoblja, u sklopu kojih analizirani pojedinci djeluju. Na te koristi, napokon, ukazuju i prvi primjeri uporabe takvog postupka u istraživačkoj praksi sociologa Čikaške škole. Tako dobiveni uvidi u iskustva europskih doseljenika u onodobna industrijska središta SAD-a bili su iznimno važni u kasnijim cjelovitim interpretacijama. Koliko je vidljivo, u povijesnim i socio-psihološkim istraživanjima braniteljskih skupina i Domovinskog rata takav postupak nije rabljen, premda je bio nužan.

Prof. dr. sc. Ivan Rogić

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro