Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Objavljen zbornik Sigurnost i obrana RH u euroatlanskom kontekstu


U Biblioteci Zbornici Instituta Ivo Pilar kao 36. knjiga objavljen zbornik SIGURNOST I OBRANA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROATLANTSKOM KONTEKSTU. Zbornik okuplja radove prezentirane na znanstvenom skupu Annales Pilar 2009. (desetom u nizu) održanom 21. i 22. svibnja 2009. godine u Zagrebu

sigurnost-korice

Osnovne se (pod)teme u predstavljenim znanstvenim radovima razmatraju interdisciplinarno – u rasponu od pristupa sigurnosnih i obrambenih znanosti, do demografskih, psihologijskih i sociologijskih analiza – nudeći razmatranja problemskih sklopova utemeljenih na istraživačkim uvidima. Osobitu kvalitetu zbornika čini i okolnost da su u njemu okupljeni radovi autora iz niza civilnih (znanstvenih, visokoškolskih, državnih) te vojnih institucija.

SIGURNOST I OBRANA REPUBLIKE HRVATSKE U EUROATLANTSKOM KONTEKSTU
Uredili: Tomislav Smerić i Gabrijela Sabol
Biblioteka Zbornici - Knjiga 36
Institut društvenih znanosti Ivo Pilar
Zagreb, 2009. . Str. 447.



- ANNALES PILAR 2009.
- Impresum - pdf 48 kb
- Korice
- Sadržaj/Uvodna napomena - pdf 152 kb
- Sadržaj
- Uvodna napomena
- Sažeci
- Bilješke o autorima
- Summaries


Sadržaj

Uvodna napomena

I. SUVREMENI SIGURNOSNI I OBRAMBENI KONCEPTI U EUROPI

Dario Matika, Armano Srbljinović: Nacionalna sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu - pdf 181 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Dario Matika; Armano Srbljinović|
Sandro Knezović, Iva Kornfein: Europska Unija kao globalni čimbenik sigurnosti i važnost stabilnosti jugoistočne Europe - pdf 194 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Sandro Knezović; Iva Kornfein|
Marinko Lozančić: Sigurnosni izazovi za Republiku Hrvatsku u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu - pdf 621 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Stjepan Domjančić: Strateška razvojna vizija obrambenog sustava: konceptualizacija u hrvatskim uvjetima - pdf 279 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Josip Esterajher: Globalne prijetnje i promjene odnosa moći - pdf 149 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Mirko Bilandžić: Terorizam kao (ne)efikasna strategija: iskustva za Hrvatsku kao članicu Antiterorističke koalicije i Odbora za protuterorizam VS UN-a - pdf 740 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marijan Barić: Promjene u protuterorističkim mjerama Europske Unije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., te primjer Velike Britanije, Njemačke i Francuske - pdf 207 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marko Vučak, Anto Zelić: Suvremeni pristupi kriznom upravljanju - pdf 200 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Marko Vučak; Anto Zelić|
Tomo Radičević: Hrvatsko djelovanje u NATO-u – strateški sigurnosni aspekti - pdf 229 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Ines Sabotič: Pogled na Republiku Hrvatsku kroz on-line dokumente NATO-a od 1991. do 2008. godine - pdf 238 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Marinko Ogorec: Hrvatska vojna diplomacija u sustavu kolektivne sigurnosti - pdf 894 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Dražen Živić: Demografski resursi kao čimbenik nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske - pdf 460 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Nenad Pokos, Roko Mišetić: Temeljni demografski pokazatelji hrvatskoga pograničnog pojasa  - pdf 394 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Nenad Pokos; Roko Mišetić|

II. ORUŽANE SNAGE I DRUŠTVO NA POČETKU 21. STOLJEĆA

Boris Mlačić, Roko Mišetić: Analiza sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci 1991.–2006.: deskriptivni i evaluativni aspekti - pdf 361 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Boris Mlačić; Roko Mišetić|
Darko Marinac: Oružane snage i mediji - pdf 204 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Ivana Ferić, Tomislav Smerić: Ponos na oružane snage kao element konfiguracije nacionalnog ponosa - pdf 229 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Ivana Ferić; Tomislav Smerić|
Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić: Ratnička i mirotvorna uloga kao aspekti identiteta časnika OS RH - pdf 345 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Petra Rodik; Renata Franc; Ines Sučić|
Željko Heimer: Tipizacija ratnih zastava postrojbi kao temelj za proučavanje identiteta Oružanih snaga Republike Hrvatske - pdf 565 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Vladislav Hinšt: PPBS kao okvir uspostavljanja demokratskog nadzora oružanih snaga - pdf 240 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autoru|
Tomislav Smerić, Gabrijela Sabol: Privatne vojne kompanije – vojno poduzetništvo na početku dvadeset prvog stoljeća - pdf 329 kb |Sažetak| |Summary| |Bilješka o autorima: Tomislav Smerić; Gabrijela Sabol|

Sažeci - pdf 177 kb
Summaries - pdf 187 kb
Bilješke o autorima - pdf 177 kb


Uvodna napomena

Zbornik Sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu okuplja radove prezentirane na znanstvenom skupu Annales Pilar 2009. (desetom u nizu) održanom 21. i 22. svibnja 2009. godine u Zagrebu. Skup je organizirao Institut društvenih znanosti Ivo Pilar u suradnji s Institutom za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (MORH) u širem sklopu realizacije istraživačkog projekta Hrvatska vojska – hrvatsko društvo koji Institut Pilar provodi za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske. S obzirom na recentna zbivanja na području političko-vojnih integracija Republike Hrvatske (pristupanje NATO-u) te provedbu razvojnih reformi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (strukturalna i funkcionalna prilagodba NATO standardima, suspendiranje obveznog služenja vojnog roka i dr.), aktualnost naslovne teme zbornika vjerojatno nije potrebno dodatno obrazlagati.
Knjiga je podijeljena na dvije osnovne tematske cjeline. Prva podtema Suvremeni sigurnosni i obrambeni koncepti u Europi (autori: Dario Matika, Armano Srbljinović, Sandro Knezović, Iva Kornfein, Marinko Lozančić, Stjepan Domjančić, Josip Esterajher, Mirko Bilandžić, Marijan Barić, Marko Vučak, Anto Zelić, Tomo Radičević, Ines Sabotič, Marinko Ogorec, Dražen Živić, Nenad Pokos i Roko Mišetić) okuplja radove u kojima se razmatraju različiti aspekti nacionalne sigurnosti i obrane Republike Hrvatske u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu – od aktualnih sigurnosnih prijetnji, pristupa upravljanju krizama, demografskih aspekata sigurnosti do niza pitanja vezanih uz proces političko-vojnih integracija zemlje.
Radovi koji tematiziraju drugi problemski sklop skupa Oružane snage i društvo na početku 21. stoljeća (autori: Boris Mlačić, Roko Mišetić, Darko Marinac, Ivana Ferić, Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić, Željko Heimer, Vladislav Hinšt, Gabrijela Sabol i Tomislav Smerić) razmatraju odnos oružanih snaga i medija, obilježja i elemente vojnog i nacionalnog identiteta, pitanja demokratskog nadzora oružanih snaga te privatizacije struktura organiziranoga nasilja.
Osnovne se (pod)teme skupa u predstavljenim znanstvenim radovima razmatraju interdisciplinarno – u rasponu od pristupa sigurnosnih i obrambenih znanosti, do demografskih, psihologijskih i sociologijskih analiza – nudeći razmatranja problemskih sklopova utemeljenih na istraživačkim uvidima. Dodajmo da osobitu kvalitetu zbornika čini i okolnost da su u njemu okupljeni radovi autora iz niza civilnih (znanstvenih, visokoškolskih, državnih) te vojnih institucija.
Na kraju urednici, uz zahvalu autorima radova te članovima Programsko-organizacijskog odbora skupa Annales Pilar 2009. na pomoći pri ostvarivanju ovog projekta, iskazuju nadu da će zbornik pronaći čitatelje i izvan kruga zainteresirane znanstvene i stručne javnosti.

U Zagrebu 25. kolovoza 2009.
Tomislav Smerić i Gabrijela Sabol
 

Sažeci

 

Dario Matika, Armano Srbljinović: Nacionalna sigurnost i obrana Republike Hrvatske u euroatlantskom kontekstu

Ulaskom u NATO i Europsku Uniju značajno se mijenja dosadašnji kontekst razvoja, sigurnosti i obrane republike Hrvatske. Tim činom simbolički završava proces tranzicije, tj. prijelazno razdoblje kroz koje se Hrvatska transformirala u zemlju tržišnog gospodarstva i višestranačke demokracije. Izazovi i procesi pred kojima će se naći nacionalna sigurnost i obrana Hrvatske u euroatlantskom kontekstu veliki su, ali i ohrabrujući, jer omogućuju dugoročnu stabilnost i mir, bez kojih nema sigurnosti, prosperiteta, a ni povećanja životnog standarda. Do promjena će doći i u neposrednom sigurnosnom okruženju. O kojim scenarijima Hrvatska mora voditi računa i koji pristup može pridonijeti ostvarenju temeljnih potreba građana? koji novi (stari) nacionalni interesi izražavaju volju i potrebe građana za osiguranjem života i vlastite sigurnosti, postojanja i demokratskog funkcioniranja države, te kao takvi određuju i međunarodni položaj zemlje? što je s novim izazovima, kao što je energetska sigurnost, odnosno koje se nove sposobnosti zahtijevaju od sustava nacionalne sigurnosti te od Oružanih snaga republike Hrvatske? cilj je ovoga članka osvrnuti se na navedena pitanja, ne pokušavajući dati sve odgovore i rješenja, te ukazati na to da će u euroatlantskom kontekstu Hrvatska moći suvereno odlučivati o svojoj sigurnosti i obrani, odnosno o svojoj sudbini, u zajednici s drugim narodima ujedinjene Europe.


Sandro Knezović, Iva Kornfein: Europska Unija kao globalni čimbenik sigurnosti i važnost stabilnosti jugoistočne Europe

Ideja o europskoj integraciji proizlazi iz potrebe da se poboljša gospodarska suradnja u poslijeratnoj Europi te osigura njezin održiv razvoj. Međutim, promjenjiva dinamika međunarodnih odnosa usmjerila je donekle proces europske integracije prema političkoj integraciji, pa je Europska Unija, osobito nakon pada berlinskog zida, počela u tom smislu razvijati svoje institucionalne i operativne sposobnosti, ulažući vidljive napore u formuliranje zajedničke vanjske i sigurnosne politike. Vanjska politika Europske Unije prema regiji jugoistočne Europe značajno se promijenila od vremena prvih pokušaja razrješavanja krize u bivšoj Jugoslaviji. Od početnih nekoherentnih pokušaja u smislu stabilizacije regije i regionalnog pristupa Procesu stabilizacije i udruživanja (SAP), EU je na temelju vlastitih pogrešaka naučila kako pristupiti ovoj regiji. Međutim, vanjska politika Europske Unije i njezini instrumenti još nisu dokazali postojanje sveobuhvatnog rješenja za sva pitanja sigurnosti i stabilnosti u regiji. To se osobito odnosi na Bosnu i Hercegovinu i Kosovo. U radu se analiziraju nedostaci vanjske politike Europske Unije prema regiji s gledišta sigurnosti te daju preporuke za poboljšanje instrumenata politike u bavljenju relevantnim pitanjima. Sposobnost Europske Unije u rješavanju problema regije jugoistočne Europe ozbiljno utječe na ulogu Europske Unije kao globalnog čimbenika sigurnosti, jer je regija okružena članovima proširene Unije.


Marinko Lozančić: Sigurnosni izazovi za Republiku Hrvatsku u euroatlantskom geostrategijskom kontekstu

Nakon rušenja bipolarnog svijeta, projekcijom moći NATO širi geostrategijski euroatlantski utjecaj duboko u prostor europskoga istoka. Istodobno, u procesu preraspodjele globalne moći, kao sastavni dio prostorno-funkcionalnih procesa i odnosa, započinje nova generacija ratovanja, koja zahtijeva brzinu preventivne reakcije, ali i razvoj novih sposobnosti utemeljenih na umreženom združivanju ukupne nacionalne/savezničke moći. budući da je konvencionalna agresija većega razmjera protiv Saveza malo vjerojatna, sigurnosni izazovi zahtijevaju uporabu vojnog čimbenika kao sastavnog dijela umreženog združivanja ukupnih nacionalnih/savezničkih sposobnosti protiv nositelja asimetričnog djelovanja. Akteri netradicionalnog načina ratovanja nastoje izbjeći vojne prednosti i taktičko bojno polje, djeluju na nebranjene ključne točke, pretežno u urbanim sredinama, te na taj način neizravno utječu na izvore moći, gravitacijska središta – nositelje i kreatore političkih odluka. Sigurnosni izazovi, u kontekstu euroatlantskih integracijskih procesa, od republike Hrvatske kao članice NATO-a, na putu ulaska u EU, zahtijevaju razvoj ukupne nacionalne moći, odnosno razvoj vojnih sposobnosti interoperabilnih savezničkim snagama, za provedbu multinacionalnih operacija u suvremenom globalnom ratovanju, a koji karakteriziraju dinamičnost s velikim brojem novih bojišta, odnosno velik spektar različitih vojnih operacija po različitim operativnim ciljevima. U navedenom kontekstu modernizacija i opremanje značajne su sastavnice vojnih sposobnosti, ali kao sastavni dio interakcijskih odnosa niza čimbenika, čije pojedinačne sposobnosti, u uvjetima suvremenog mrežnog ratovanja protiv “nevidljivog” neprijatelja, ne predstavljaju odgovarajući odgovor asimetričnim prijetnjama i ugrozama. Tako, premda bitna, i brojčana veličina budućih snaga sve je manje mjerilo personalnih mogućnosti. U skladu s transformacijom ciljeva znatno su važniji struktura snaga, nove vojne tehnologije, razina znanja i umijeća budućih časnika, te novi načini razmišljanja za potpuno nov način ratovanja.


Stjepan Domjančić: Strateška razvojna vizija obrambenog sustava: konceptualizacija u hrvatskim uvjetima

Hrvatska danas, de facto, nema krovnih strategijskih dokumenata iz područja obrane i nacionalne sigurnosti, i to barem zbog dva razloga: prvo, svi dokumenti nastali nakon Strategije nacionalne sigurnosti i Strategije obrane, a koji su ih trebali operacionalizirati, ne proizlaze dosljedno iz strateških rješenja definiranih tim strategijama niti podupiru ciljeve i slijede načela koja su u njima sadržana; drugo, niži dokumenti nastali nakon te dvije strategije, derogirali su njihove postavke i preuzeli ulogu surogata temeljnog strategijskog dokumenta. Dugoročni plan razvoja Oružanih snaga 2006.–2015. postao je ne samo plan već i ključni kriterij vrednovanja uspješnosti obrambenog sustava u suočavanju s prijetnjama i rizicima. U području obrane i nacionalne sigurnosti na djelu je nebriga središnjih državnih institucija. Hrvatski politički establishment to područje ne smatra dijelom svoga repertoara. rješenja koja donosi nisu rezultat pomnih analiza, ekspertize, političkih rasprava i traganja za optimalnim modalitetima odgovora, već izraz “trenutačnog nadahnuća” i dnevnopolitičkog kalkulantstva. Hrvatski obrambeni sustav u poslijeratnom razdoblju nije uspio izgraditi svoj jasan, društveno prihvatljiv, interno i eksterno prepoznatljiv identitet i kohezivne obrasce. Svjedoci smo dvostruke redukcije obrane. S jedne strane, područje obrane reducirano je na Ministarstvo obrane. Obrana se ne razumijeva kao stvar države, već isključivo kao stvar Ministarstva obrane. S druge strane, obrana je reducirana na oružane snage, odnosno vojnu komponentu.


Josip Esterajher: Globalne prijetnje i promjene odnosa moći

Globalna ekonomska kriza izravno utječe na već započete promjene odnosa moći u suvremenom svijetu; naime prijelaz iz unilateralnog u novi multipolarni svijet (s rastućom ulogom regionalnih organizacija) zahtijeva nove obrasce ponašanja sigurnosnih sustava. Sigurnosni sustavi europskih država suočavaju se sa starim prijetnjama (primjerice konflikti na bliskom istoku, terorizam, organizirani kriminal itd.), ali i s pojavom novih prijetnji (klimatske promjene, piratstvo, ugrožavanja energetske sigurnosti, cyber security itd.). Nadalje, sve je veći broj međusobno povezanih aktera koji mogu ugroziti stabilnost društava, država i asocijacija. Aktualne sigurnosne prijetnje, koje nisu samo izvanjske već izravno utječu na stabilnost europskih društava, prepoznate su u europskim sigurnosnim dokumentima, koji usmjeruju postupanje sigurnosnih sustava prema navedenim izazovima. brojnost izazova i vjerojatno smanjena sposobnost transatlantskih saveznika u ispunjavanju vojnih i humanitarnih obveza zahtijeva još veću nužnost usuglašivanja odgovora na izazove globalnoj sigurnosti. Hrvatska je kao punopravna članica NATO-a učinila značajan korak u podizanju razine zaštite i sigurnosti vlastitih građana i cijeloga društva, ali je istodobno preuzela i dio odgovornosti u postizanju ciljeva Saveza.


Mirko Bilandžić: Terorizam kao (ne)efikasna strategija: iskustva za Hrvatsku kao članicu Antiterorističke koalicije i Odbora za protuterorizam VS UN-a

Donošenje rezolucija 1368 i 1373 Vijeća sigurnosti UN-a bilo je uvod u pristupanje Hrvatske Antiterorističkoj koaliciji. Početkom 2008. Hrvatska je preuzela i predsjedanje Odborom za protuterorizam VS UN-a, čime je došla na položaj stanovitog predvodnika međunarodne zajednice u borbi protiv terorizma i pripala joj bitna uloga u definiranju i realizaciji efikasnih protuterorističkih strategija. Što Hrvatskoj u tom pogledu nude svjetska iskustva? Terorizam, kao iskaz političke i društvene krize i nezadovoljstva političkim, socijalnim, gospodarskim, religijskim i drugim kretanjima, jedan je od najopasnijih političkih i sigurnosnih fenomena suvremenoga doba. Statistički prikazi koji govore o izvršenju 80.000 terorističkih djela i postojanju 650 terorističkih organizacija u eri suvremenog terorizma (od 1968.) to jasno dokazuju. Još uvjerljiviji dokaz bio je brutalan teroristički napad na Sjedinjene Američke Države, koji nije samo najbrutalniji pojedinačni teroristički čin u povijesti već i akt koji je definitivno promijenio suvremeni svijet. Istodobno, suvremeni svijet još uvijek nije našao djelotvoran odgovor protiv terorizma, kako na nacionalnim razinama tako ni na razini međunarodne zajednice. Zašto? Terorizam je fenomen oko kojeg se veže pozamašan broj dilema i kontroverzija. Jedna od izraženijih političkih, stručnih i akademskih dilema jest stupanj efikasnosti terorizma kao političke strategije. Djelotvorno suprotstavljanje terorizmu i njegova eliminacija uvjetovani su, prije svega, ozbiljnim poznavanjem ukupne fenomenologije terorizma. Suvremena akademska istraživanja (academic research) – za razliku od nekad dominantnih policy research koja su ukazivala na neefikasnost terorizma – pružaju drugačiju sliku o učinkovitosti terorizma kao političke strategije. Prema tim istraživanjima, u 53% slučajeva u manjem ili većem postotku terorizam je efikasno sredstvo za ostvarenje političkih ciljeva.


Marijan Barić: Promjene u protuterorističkim mjerama Europske Unije nakon terorističkog napada 11. rujna 2001., te primjer Velike Britanije, Njemačke i Francuske

Teroristički napad 11. rujna potaknuo je institucionalne promjene i promjene u načinu donošenja odluka u europskoj sigurnosnoj i obrambenoj politici te na nacionalnim razinama Velike britanije, Njemačke i Francuske. čini se da ta dva procesa idu različitim smjerovima: nacionalne politike suprotstavljene Europskoj Uniji čine njihovu koordinaciju otežanom. borba protiv terorizma kompleksne je naravi i podrazumijeva raznovrsna sredstva, mjere i institucije te implicira povećanu kordinaciju kako na nadnacionalnoj (EU) tako i na nacionalnoj razini. No kordinacija unutar Europske sigurnosne i obrambene politike čini se da je više na deklarativnoj i dobrovoljnoj osnovi. Problem je što se nacionalne politike i antiterorističke mjere Velike britanije, Njemačke i Francuske razlikuju od usuglašenih ciljeva na razini EU-a, ali i između spomenutih zemalja, što čini zajedničku borbu EU-a protiv terorizma upitnom i teško provedivom. Namjera ovoga članka jest pokazati razlike u protuterorističkim mjerama Europske Unije te Velike britanije, Njemačke i Francuske, kao i pojedinačne razlike među spomenutim zemljama.


Marko Vučak, Anto Zelić: Suvremeni pristupi kriznom upravljanju

U radu se istražuju suvremeni pristupi u području kriznog upravljanja. U današnjim sigurnosnim prilikama u razvijenom dijelu svijeta fokus priprema država preusmjerio se s područja priprema za rat na područje priprema za različite vrste kriznih situacija koje mogu pogoditi neko društvo. Pri tome se polazi od načela sveobuhvatnosti i integriranosti: u obzir se uzimaju sve moguće prijetnje nekom društvu te se zahtijeva koordiniran odgovor svih institucija na te prijetnje, utemeljen na prethodno provedenim pripremama odgovora na prijetnje. U osnovi cijelog pristupa nalazi se proces upravljanja rizikom, odnosno stalna sustavna analiza mogućih prijetnji, procjena rizika od tih prijetnji te poduzimanje potrebnih preventivnih mjera kako bi se umanjio rizik od nastanka prijetnje, umanjile moguće negativne posljedice te prijetnje i/ili povećala razina otpornosti društva na prijetnju. Iz navedenog je očito kako je suvremeni pristup kriznog upravljanja utemeljen na prevenciji, a sam odgovor države na već realiziranu prijetnju predstavlja samo rezultat prethodno provedenih preventivnih i pripremnih postupaka. Između ostalog, u sklopu aktivnosti prevencija i priprema vrši se zaštita kritične infrastrukture, izrađuju se planovi nastavka djelovanja, izrađuju katalozi sposobnosti te se osnivaju posebna središta za upravljanje u krizama.


Tomo Radičević: Hrvatsko djelovanje u NATO-u – strateški sigurnosni aspekt

Rješenja i praksa djelovanja u NATO-u generiraju dvije vrste strateški važnih utjecaja na sigurnost Hrvatske: utjecaje na stanje i perspektive sigurnosti te utjecaje na razvoj njezinih obrambenih sposobnosti. kolektivna obrana, koja ima dugoročnu perspektivu temeljne svrhe Saveza, nije jednoznačno određeno i beskonfliktno područje djelovanja. Unatoč tome Hrvatska, s obzirom na svoj geopolitički položaj, u potpunosti može računati na njezinu funkcionalnost u slučaju izdvojenog napada na svoj teritorij, dok se takvo nešto ne može u potpunosti jamčiti u slučaju velike opće vojne prijetnje. Sudjelovanje u realizaciji proširenog spektra misija kolektivne sigurnosti, u kojima sâm NATO nailazi na niz nesuglasica i poteškoća, Hrvatskoj može u mnogim situacijama pribaviti povećanu mogućnost utjecaja na rješavanje regionalnih i svjetskih sigurnosnih pitanja te jamstvo uspješnog i sigurnog provođenja zahtjevnih operacija. Istodobno, ta vrsta angažmana može je suočiti s dodatnim sigurnosnim rizicima, iz čega proizlazi zahtjev za proaktivnim sudjelovanjem u kreiranju politike sigurnosnog djelovanja Saveza. S obzirom na sustav odlučivanja i odnose moći, utjecaj Hrvatske na širokom području djelovanja Saveza u velikoj će mjeri ovisiti o vlastitom pristupu, sposobnostima doprinosa artikuliranju politike i djelovanju. S obzirom na visinu proračunskih izdvajanja po aktivnom vojniku, Hrvatska će se suočiti s ozbiljnim problemom realizacije NATO-ovih “ciljeva snaga”, odnosno postizanja interoperabilnosti s državama koje izdvajaju i nekoliko puta veće iznose.


Ines Sabotič: Pogled na Republiku Hrvatsku kroz on-line dokumente NATO-a od 1991. do 2008. godine

Cilj ovoga rada jest prikazati opću sliku republike Hrvatske u NATO-ovim dokumentima, točnije u on-line dokumentima koji se nalaze na web stranicama (www.nato.int) te organizacije. Analizirani su službeni dokumenti NATO-a, odnosno njegovih tijela, kao i država članica ili pridruženih država (npr. izjave, priopćenja, govori) te tiskovne konferencije i intervjui u kojima se spominje riječ “croatia” ili “croatian”. Proučeno razdoblje započinje 1991. hrvatskim osamostaljenjem, a završava 2008., kada je Hrvatska dobila pozivnicu za članstvo u Savezu. broj dokumenata s vremenom se mijenja, što upućuje na određenu kronologiju odnosa između Hrvatske i Saveza. S obzirom na velike povijesne i strukturalne promjene NATO-a i Hrvatske, kronologija njihovih odnosa može se podijeliti na dva razdoblja: prije i poslije 2000. Sadržaj tih dokumenata također se s vremenom mijenja, što zrcali dinamiku i razvoj njihova odnosa, koji je vidljiv i u konkretnim ostvarenjima (npr. MAP). No, valja posvetiti i posebnu pozornost načinu na koji NATO tumači glavne političke događaje u Hrvatskoj, na koje se osvrće, a koje ne spominje. Naime, važno je imati na umu kako su dokumenti NATO-a prije svega političke naravi te da je njihova namjera slanje političkih poruka, kako bi se upravljalo stvarnošću.


Marinko Ogorec: Hrvatska vojna diplomacija u sustavu kolektivne sigurnost

Oružane snage republike Hrvatske među rijetkim je vojnim organizacijama u svijetu koje su u razmjerno kratkom razdoblju od samo 18 godina prošle cjelokupan razvojni ciklus, od doslovno prisilnog nastanka u okolnostima krvave agresije, preko izgradnje u respektabilnog čimbenika nacionalne sigurnosti u sustavu tradicionalne popune i izobrazbe, do male, profesionalne vojske prilagođene potrebama kolektivne sigurnosti, koju donosi članstvo u NATO-u. Tako ubrzanu tranziciju oružanih snaga pratile su i odgovarajuće transformacije hrvatske vojne diplomacije, koja predstavlja sve značajniji segment cjelokupnog međunarodnog komuniciranja republike Hrvatske. Sustav kolektivne obrane zahtijeva prilagođavanje nacionalnih obrambenih sustava u cijelom nizu parametara kako bi mogli biti kompatibilni nacionalnim obrambenim sustavima drugih savezničkih zemalja uključenih u zajednički sustav obrane, pa se slično očekuje i od vojne diplomacije kao jednog od ključnih elemenata obrambenog sustava. U ovom se slučaju od vojne diplomacije, osim reprezentativnosti nacionalnih oružanih snaga, traži i stvaranje preduvjeta za rad zajedničkih, multinacionalnih stožera, postrojbi i ustanova. U idućem razdoblju hrvatska vojna diplomacija morat će slijediti reformske procese koje u većoj ili manjoj mjeri provode već gotovo sve zemlje članice NATO-a, pri čemu su ponovno postala aktualna pitanja načina upravljanja tim sustavom, potreba izmjene i dopune metodologije i sadržaja izobrazbe vojno-diplomatskih predstavnika, kao i optimalnost mjesta njihove akreditacije, suakreditacije i rezidentnosti. Jedan od najvećih izazova u ovome procesu jest prilagođavanje vojno-diplomatskih struktura zahtjevima suvremene vojno-diplomatske prakse, uz istodobno poštivanje proračunskih ograničenja koja mogu biti vrlo restriktivna.


Dražen Živić: Demografski resursi kao čimbenik nacionalne sigurnosti Republike Hrvatske

Na temelju relevantne statističko-demografske dokumentacije analizirani su i prikazani osnovni dinamički i strukturni indikatori sadašnjih i predvidivih/očekivanih demografskih kretanja u Hrvatskoj. Ukupna i prirodna depopulacija, demografsko starenje i prostorna populacijska polarizacija – temeljni su suvremeni i izrazito negativni demografski procesi i trendovi u Hrvatskoj, koji – uz druge činitelje – imaju pretežit destabilizacijski i ograničavajući učinak za sigurnost i obranu republike Hrvatske. Povezanost i međuovisnost stanovništva i sigurnosti ne vrednujemo samo sa stajališta razvoja neposrednih ljudskih resursa obrambenih snaga nego i s motrišta očuvanja društvene i gospodarske stabilnosti te ravnomjernog prostorno-regionalnog razvoja kao nužnih preduvjeta izgradnje opće političke, ekonomske i nacionalne sigurnosti i obrambenih sposobnosti naše zemlje. Stoga nužnu demografsku revitalizaciju treba poticati i u kontekstu što bržeg uklanjanja jedne od potencijalno značajnijih sigurnosnih prijetnji republici Hrvatskoj.


Nenad Pokos, Roko Mišetić: Temeljni demografski pokazatelji hrvatskoga pograničnog pojasa

U radu se hrvatskim pograničnim pojasom smatra područje svih općina i gradova koje je 2001. godine na kopnu graničilo s jednom od susjednih država. Promatrani je pojas u trenutku posljednjega popisa stanovništva obuhvaćao 23% od ukupnog broja općina i gradova. Položaj na granici može negativno utjecati na mnoge funkcije i sadržaje u naselju, pa tako postati i zapreka demografskom razvoju. S druge strane, pogranični položaj može neko naselje odnosno grad staviti u prednost pred drugim gradovima, smještenima više u središte nacionalnog područja, pa tako donijeti i potaknuti demografski razvitak. Stoga se u radu razmatra promjena broja stanovnika pograničnog pojasa prema svim međupopisima između 1900. i 2001. godine. Osim promjene broja stanovnika u radu su analizirane i promjene u dobnoj strukturi stanovništva pograničnoga pojasa između 1981. i 2001. godine. Zbog različite geneze i vremenskog nastanka hrvatskih granica analizirane promjene prikazane su i na razini šest manjih cjelina. Te cjeline čine pogranični pojasevi prema Sloveniji, Mađarskoj i Srbiji, dok je pogranični pojas prema bosni i Hercegovini (kao najduži) raščlanjen na tri manja pojasa: sjeverni ili slavonski, središnji ili banovinsko-kordunsko-lički te južni ili dalmatinski.


Boris Mlačić, Roko Mišetić: Analiza sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci 1991.–2006.: deskriptivni i evaluativni aspekti

U radu se opisuje opsežno istraživanje analize sadržaja hrvatskoga tiska o Hrvatskoj vojsci u razdoblju od šesnaest godina. Analiza sadržaja obuhvatila je sistematski uzorak od 10% glavnih hrvatskih dnevnih i tjednih novina od 1991. do 1996. i priloge u tim novinama, koji su predstavljali glavne i društveno najrelevantnije događaje vezane uz Hrvatsku vojsku. Uvježbani suci primijenili su analitičku matricu koja je, između ostaloga, obuhvaćala informacije
O dominantnim temama i akterima priloga, kao i o odnosu autora priloga prema dominantnim temama i akterima na odabranih 14589 priloga. Ovaj rad obuhvaća dva aspekta opisane analize sadržaja: deskriptivni i evaluativni. Deskriptivni aspekt analize odnosi se na zastupljenost Hrvatske vojske u hrvatskome tisku, dominantne teme, dominantna područja sadržaja i dominantne aktere priloga vezanih uz Hrvatsku vojsku. Evaluativni aspekt analize odnosi se na odnos autora priloga prema dominantnim temama, dominantnim područjima i dominantnim akterima priloga vezanih uz Hrvatsku vojsku. Također, oba aspekta analiziraju se kroz dva vremenska razdoblja: ratno razdoblje (1991.–1996.) i poratno razdoblje (1997.–2006.), kao i pojedine godine. konačno, raspravljaju se sličnosti i specifičnosti dnevnoga u odnosu na tjedni tisak, kao i specifičnosti pojedinih glasila.


Darko Marinac: Oružane snage i medij

Još od Napoleona, od razvoja tiska do televizijskog cNN-efekta, mediji su značajno prisutni u ratu. Danas odnos medija i sigurnosno-obrambenog sektora karakterizira stanje globalizacije medija i fragmentacije prijetnji. Poslije hladnog rata u pisanju o vojsci prevladava skeptičnost, ali se o njoj piše kao o svakoj drugoj instituciji, u skladu s novinarskim vrijednostima vijesti. Mediji su intenzivno pratili operaciju “Pustinjska oluja”, a izvještavanje iz operacije “Iračka sloboda” dobilo je naziv “embedded” novinarstvo. U Hrvatskoj su za Domovinskoga rata mediji izvještavali, a hrvatska je javnost pratila vijesti s ratišta. Poslije rata opada interes i raste kritički odnos, ali i senzacionalizam i tiražna eksploatacija OS rH. Vojska i mediji imaju potencijal narušavanja javnog interesa. komunikacijske sposobnosti obrambenog sektora koncentrirane su u glavnim stožerima i ministarstvima obrane. Za rad s medijima kao dijelom odnosa s javnošću obrambenog sektora potrebno je poznavanje medija i planiranje komunikacije. U obrambenom sustavu potrebna su znanja o javnim politikama, komunikacijama i medijski trening. Hrvatska javnost je do 2007. bila slabo informirana o NATO-u, hrvatskom sudjelovanju u mirovnim misijama, što se odrazilo na slabu javnu potporu punopravnom članstvu u Savezu. Ulaskom u NATO republika Hrvatska usvaja i javne standarde NATO saveza.


Ivana Ferić, Tomislav Smerić: Ponos na oružane snage kao element konfiguracije nacionalnog ponosa

Nacionalni ponos jedna je od temeljnih društvenih vrijednosti koja ujedinjuje građane određene zemlje i karakterizira neku društvenu zajednicu u cjelini. Struktura nacionalnog ponosa na razini vrednovanja pojedinih društvenih postignuća upućuje, između ostalog, i na javnu percepciju društvenoga stanja, koja je u velikoj mjeri determinirana informiranošću građana o pojedinim aspektima društvenoga života i značenjem koje pridaju različitim područjima društvenoga djelovanja. Usporedbom rezultata istraživanja javnoga mnijenja provedenih istom metodologijom 1998., 2002. te 2008. godine na reprezentativnim, probabilistički izabranim uzorcima punoljetnoga stanovništva Hrvatske, zaključujemo kako većina hrvatskih građana sustavno izražava snažno pozitivne nacionalne osjećaje, a ponos na oružane snage, pritom, zajedno sa značajnim sportskim uspjesima, povijesnom baštinom te znanstveno-tehnološkim i umjetničkim postignućima, predstavlja jedan od glavnih konstitutivnih elemenata našeg nacionalnoga ponosa. rezultati, nadalje, pokazuju kako je iskazani stupanj ponosa na oružane snage niži kod pripadnika mlađih generacija, kod ispitanika višeg stupnja obrazovanja i višeg socioekonomskog statusa, te da značajno opada s porastom urbaniziranosti naselja u kojemu ispitanik živi. Važnost “ponosa na oružane snage” kao komponente nacionalnog ponosa hrvatskih građana analizirana je i usporedbom s rezultatima istraživanja provedenoga u 34 zemlje svijeta – u kojima se, s obzirom na postotak ispitanika koji izjavljuju da su ponosni na oružane snage svoje zemlje, Hrvatska rangira značajno iznad prosjeka.


Petra Rodik, Renata Franc, Ines Sučić: Ratnička i mirotvorna uloga kao aspekti identiteta časnika OS RH

Sudjelujući u realizaciji zajedničkih organizacijskih ciljeva, pripadnici oružanih snaga dijele neke zajedničke vrijednosti, poput odanosti domovini i časti, dok se istodobno u pogledu drugih pitanja i tema njihovi stavovi dijelom razlikuju. Sve intenzivnije sudjelovanje pripadnika OS rH u međunarodnim misijama unosi dinamiku u sferi organizacijskih ciljeva i uloga. Uz klasičnu vojnu ulogu ratnika, legitimiranu nacionalno-obrambenim ciljevima, povećava se važnost uloge mirotvorca, koja pak svoj izvor legitimiteta crpi u povjerenju u nadnacionalni normativno-institucionalni poredak. Osnovni ciljevi ovoga rada jesu: utvrditi u kojoj mjeri časnici OS rH prihvaćaju određene vrijednosne orijentacije (domoljublje, ratničku orijentaciju, sklonost mirovnim operacijama te sklonost globalnim institucijama), pojavljuju li se njihova sociodemografska obilježja, profesionalni status ili iskustva kao izvori razlika u prihvaćanju tih vrijednosti i, napokon, jesu li ratnička i mirotvorna orijentacija međusobno kompatibilne ili isključive. Istraživanje se temelji na rezultatima anketiranja časnika (N=596 časnika) provedenog u okviru projekta “Hrvatska vojska – hrvatsko društvo”. rezultati pokazuju da časnike OS rH od četiri vrijednosne orijentacije relativno najviše karakterizira domoljublje, a relativno najmanje potpora globalnim institucijama te da, općenito gledajući, časnici ne vide ratničku i mirotvornu ulogu kao međusobno isključive. Od analiziranih obilježja kao relativno najdosljednije razlikovne varijable za prihvaćanje vrijednosnih orijentacija potvrđeni su spol, osobni čin te iskustvo sudjelovanja u međunarodnim misijama.


Željko Heimer: Tipizacija ratnih zastava postrojbi kao temelj za proučavanje identiteta Oružanih snaga Republike Hrvatske

radi istraživanja identiteta OS rH iskazanog na zastavama postrojbi provedeno je preliminarno istraživanje s ciljem prikupljanja podataka o postojanju zastave, njezinu izgledu te drugim bitnim elementima, da bi se stvorio svojevrstan katalog tih zastava, koji bi poslužio kao temelj analizi sadržaja, odnosno identiteta. Do sada su prikupljeni podaci za gotovo 300 zastava postrojbi iz razdoblja od 1991. do 2006. godine, koje se čuvaju u tri veće zbirke – u Vojnom muzeju (40), u zbirci Glavnog stožera (80) i u zbirci simboličnih ratnih zastava izrađenih 2006. godine (150) – te za manji broj pojedinačnih primjeraka iz drugih izvora, a za neke su podaci prikupljeni isključivo prema fotografijama na kojima su te zastave prikazane u upotrebi. Na tako prikupljenim podacima provedena je preliminarna analiza te prema temeljnom dizajnu ustanovljena tipizacija zastava u šest grupa. Te se grupe vrlo dobro razlikuju kronološki, iako postoje određena preklapanja, no jasno pokazuju tendenciju razvoja pojedinačnog identiteta postrojbi s jedne strane i zajedničkog identiteta OS rH kao jedinstvene organizacije.


Vladislav Hinšt: PPBS kao okvir uspostavljanja demokratskog nadzora oružanih snaga

Dva temeljna cilja NATO-ova programa Partnerstvo za mir (Partnership for Peace), u provedbi obrambenih reformi država članica, odnosila su se na uspostavu demokratskog nadzora nad oružanim snagama i uvođenje transparentnosti obrambenog planiranja i budžetiranja. Ujedno je preporučeno uvođenje PPbS-a – sustava planiranja programiranja, izrade i izvršenja proračuna (Planning, Programming and Budgeting System), odnosno razvoj vlastitih inačica takva sustava utemeljenog na načelima PPbS-a kao alata za racionalno upravljanje obrambenim resursima. Policy transfer toga pristupa planiranju proračuna u tranzicijskim je državama omogućio uspostavljanje demokratskog nadzora nad oružanim snagama, izgrađujući tako civilno-vojne odnose primjerene liberalnim demokracijama i stvarajući pretpostavke za transparentnost obrambenog planiranja i budžetiranja. Izgradnja hrvatske inačice PPbS-a, u usporedbi s izgradnjom odgovarajućeg modela u republici Sloveniji, razmotrit će se pristupom s aspekta novog institucionalizma.


Tomislav Smerić, Gabrijela Sabol: Privatne vojne kompanije – vojno poduzetništvo na početku dvadeset prvog stoljeća

Nova pojava i uspon privatnih vojnih kompanija (PVk) važan je aspekt posthladnoratovske međunarodne sigurnosne okoline. kao zakonito utemeljene kompanije PVk zapošljavaju civilno osoblje i upravljaju njime, imaju moderan korporativni poslovni organizacijski oblik te pružaju širok spektar vojnih usluga (borbenih, savjetničkih, potpornih) mnoštvu različitih državnih i nedržavnih klijenata. U radu se iznose rezultati dvaju anketnih istraživanja stajališta o mogućim aktivnostima PVk-a u Hrvatskoj, provedenih tijekom 2008. Prvo je provedeno na reprezentativnom nacionalnom uzorku hrvatske javnosti (N=3420), a drugo na reprezentativnom uzorku časnika OS rH (N=596). Također, razmatraju se obilježja i tipologije PVk-a te čimbenici koji su stvorili potražnju za uspostavom privatiziranog vojnog sektora, kao i niz dilema i posljedica koje proistječu iz djelovanja PVk-a: a) pitanje tradicionalne uloge nacija-država kao ekskluzivnih pružatelja vojne sigurnosti te njihove sposobnosti monopoliziranja sredstava nasilja (hipoteza o eroziji suvereniteta); b) pitanja legalnosti, legitimnosti i odgovornosti PVk-a (normativna regulacija i samoregulacija, međunarodna pravna rješenja; etički, moralni i poslovni/ekonomski aspekti djelovanja); c) utjecaj djelovanja PVk-a na civilno-vojne odnose u različitim sociopolitičkim kontekstima.



Bilješke o autorima



Marijan Barić,
asistent-znanstveni novak u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Osijeku 1982. Završio je preddiplomski studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (2006.), a od 2008. pohađa king’s college London (Master of Arts in Mediterranean and Middle East Studies). Područja interesa: sigurnost, međunarodni odnosi, Mediteran, bliski istok.


Dr. sc. Mirko Bilandžić docent je na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (studij sociologije), gdje je nositelj kolegijâ “Sociologija nacionalne sigurnosti” (međusveučilišni doktorski studij), “Sociologija nacionalne i međunarodne sigurnosti” (diplomski studij) i “Terorizam i društvo” (preddiplomski studij). Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (1992.), gdje je i magistrirao 1996. (poslijediplomski znanstveni studij “Međunarodni odnosi”, Fakultet političkih znanosti, magistarski rad “Tajne operacije CIA-e kao komponenta vanjske politike SAD”) te stekao doktorat znanosti u području društvenih znanosti, znanstveno polje politologija (disertacija pod naslovom “Obavještajna i vojna djelovanja Ujedinjenog kraljevstva u sjevernoirskom sukobu”) 2004. godine. Glavni je i odgovorni urednik časopisa Polemos. Objavio je šest knjiga i više desetaka znanstvenih i stručnih radova te recenzija iz područja međunarodnih (političkih i ekonomskih) odnosa, međunarodne i nacionalne sigurnosti, komparativnih sustava nacionalne sigurnosti, vanjske politike, komparativne politike, komparativnih obavještajnih sustava te područja business intelligence. Najznačajniji radovi: Poslovnoobavještajno djelovanje: business intelligence u praksi, AGM, Zagreb, 2008.; Poslovne informacije i business intelligence (koautor), Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2007.; Osnove nacionalne sigurnosti, (koautor), Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 2005.; Sjeverna Irska između rata i mira, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2005.; Politički i obavještajno-sigurnosni sustav Ujedinjenog kraljevstva, Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 2000.; Diplomacija i obavještajna aktivnost, Ministarstvo unutarnjih poslova republike Hrvatske, Zagreb, 1998.


Bojnik mr. sc. Stjepan Domjančić rođen je 1967. godine u Petrovini, općina Jastrebarsko. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je 1991. godine na studiju politologije. Na istom fakultetu završio je poslijediplomski znanstveni studij Međunarodnih odnosa te 2007. godine stekao akademski stupanj magistra znanosti iz područja društvenih znanosti, polje politologija, grana međunarodni odnosi i nacionalna sigurnost, obranivši magistarski rad pod naslovom “Uloga vojske u političkim sustavima zemalja u tranziciji”. Nakon završetka studija kraće vrijeme radi kao srednjoškolski profesor Politike i gospodarstva te Sociologije. Početkom 1990-ih sudjeluje u Domovinskom ratu, a od 1994. godine zaposlen je u Ministarstvu obrane. Najveći dio karijere u Ministarstvu obrane proveo je na poslovima iz područja obrambene politike i planiranja te upravljanja ljudskim resursima. Trenutačno radi kao viši savjetnik u Odjelu obrambene politike i strategijskog planiranja, Službe za obrambenu politiku i planiranje, Uprave za obrambenu politiku (od 2006. godine). Pohađao je više stručnih skupova i seminara u zemlji i inozemstvu iz područja obrambene i sigurnosne politike, civilno-vojnih odnosa, vojne diplomacije i upravljanja ljudskim resursima. Posebno se bavi pitanjima konceptualizacije sigurnosne i obrambene politike, utjecajem promjena sigurnosne paradigme na reformske zahvate u obrambenom sektoru te novim izazovima u demokratskoj kontroli oružanih snaga.


Mr. sc. Josip Esterajher, načelnik Odjela za analitiku u Uredu Vijeća za nacionalnu sigurnost, rođen je u Osijeku 1961. Zvanje diplomiranog politologa stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1985., a magisterij znanosti na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1996. Dosadašnja radna mjesta: Fakultet političkih znanosti Zagreb (1985.-1987.), Institut za istraživanje upravljanja i rada, Ljubljana (1987.-1990.), Hrvatski radio Vukovar – glavni i odgovorni urednik (1991.), Vlada RH, Ured za prognanike – glavni tajnik Ureda (1992.-1995.), Ministarstvo obrane RH (1995.-2006.). Područja znanstvenog, stručnog i/ili profesionalnog interesa: politički, sigurnosni i društveni procesi na području jugoistočne Europe, teorije krize i raspad SFrJ, politika nacionalne sigurnosti. Glavna autorska objavljena djela: Zvonimir baletić, Josip Esterajher, Milan Jajčinović, Mladen klemenčić, Anđelko Milardović, Gorazd Nikić, Fran Višnar: “Hrvatska između agresije i mira”, Zagreb, AGM, 1994.; Ivan rogić, Josip Esterajher, Zvonko knezović, Vesna Lamza-Posavec, Vlado Šakić: “Progonstvo i povratak”, Zagreb, SYSPRINT, 1995.


Dr. sc. Ivana Ferić, prof. psihologije, znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je 1970. godine u Zagrebu. Studij psihologije upisala je 1991. godine na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je u ožujku 1997. godine, a na istom je fakultetu i magistrirala (2002.) te doktorirala (2006. godine). Od ožujka 1998. zaposlena je u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu, trenutačno na projektu “Istraživanje javnog mnijenja i masovnog komuniciranja”, pod vodstvom dr. sc. Vesne Lamze Posavec. Od početka rada u Institutu Pilar sudjelovala je u realizaciji više desetaka opsežnih istraživanja javnoga mnijenja, objavila je deset izvornih znanstvenih radova te sudjelovala na šest međunarodnih i četiri domaća znanstveno-istraživačka skupa. Osim istraživačke djelatnosti u razdoblju od 1999. do 2003. godine bavila se i nastavnom djelatnosti. Držala je vježbe i seminare iz kolegija “Metode društvenih istraživanja” na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu.


Prof. dr. sc. Renata Franc, viša znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je u Zagrebu 1967. Diplomirala je psihologiju 1991. godine na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, magistrirala iz područja socijalne psihologije 1997. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a doktorirala iz područja socijalne psihologije 2001. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Voditeljica je znanstveno-istraživačkog projekta “Društveni stavovi i međugrupni odnosi u hrvatskom društvu”. Područja interesa: stavovi, predrasude, međugrupni odnosi, vrijednosti, socijalne devijacije i antisocijalna ponašanja. Samostalno ili u koautorstvu objavila je jednu knjigu, pet poglavlja u knjizi te dvadesetak znanstvenih i stručnih radova.


Mr. sc. Željko Heimer rođen je 1971. u Zagrebu. Diplomirani je inženjer elektrotehnike, satnik informatičke struke, voditelj Odsjeka za potporu u Zapovjednom operativnom središtu Glavnog stožera Oružanih snaga republike Hrvatske. Diplomirao je 1998. na Fakultetu elektrotehnike i računarstva Sveučilišta u Zagrebu, magistrirao na istom fakultetu 2004. godine. Od 2007. pohađa poslijediplomski doktorski studij sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu s naglaskom na područje vojne sociologije. Područja znanstvenog interesa: biomedicinska tehnika, sustavi za mjerenje karakteristika ljudskog hoda, veksilologija i heraldika, vojna sociologija. Objavljeni radovi: Monografija “Grb i zastava republike Hrvatske” (2008.), znanstveni članci “Oznake rodova, struka i službi na odorama oružanih snaga” (Polemos, br. 20/2007.), “Vojno-pomorske zastave na Istočnom Jadranu” (Polemos, br. 18/2006.), veći broj članaka u znanstvenim, stručnim i popularnim časopisima i zbornicima sa skupova u zemlji i inozemstvu. Predsjednik je Hrvatskoga grboslovnog i zastavoslovnog društva.


Vladislav Hinšt rođen je 1963. u Zagrebu. radi u Ministarstvu obrane RH, u Službi za obrambenu politiku i planiranje, na dužnosti voditelja Odsjeka strategijskog planiranja. Od 1996. radi na poslovima obrambene politike i planiranja. Prethodno je radio u Državnom zavodu za makroekonomske analize i prognoze, na dužnosti načelnika Odjela sektorskih analiza i politika. U toj instituciji bavio se razvojem i provedbom industrijske politike. Diplomirao je na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu. Završio je znanstveni poslijediplomski, a potom i doktorski studij “Hrvatski politički sustav i upravljanje” na Fakultetu političkih znanosti, a u tijeku je izrada doktorske disertacije. Značajniji objavljeni radovi: Strateška analiza strojogradnje: Ekonomski institut Zagreb, 1994. (Projekt-konkurentnost Hrvatske) i Gospodarski razvoj Hrvatske do 2020. godine (koautor): Energetski institut “Hrvoje Požar” Zagreb, 1996. Izlagao je na savjetovanju “Dobre prakse dobrog upravljanja: iskustva javne uprave, poslovnog i neprofitnog sektora”, tema: “Proračun i javne politike: problemi i mogućnosti poboljšanja proračunskog procesa RH” u organizaciji MAP savjetovanja 2006. godine; na Hrvatskim politološkim razgovorima 2006., tema: “Proračun Europske unije” i na Doktorskoj konferenciji o javnim politikama održanoj na Fakultetu političkih znanosti 2007., tema: “PPBS as Policy Innovation in Croatian Ministry of Defence”.


Dr. sc. Sandro Knezović znanstveni je suradnik u Institutu za međunarodne odnose – Odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose u Zagrebu. Na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu diplomirao je (2000.), magistrirao (2004.) te stekao doktorat znanosti (2008.). Od 2001. do 2003. radio je u Državnom zavodu za statistiku, a od 2003. do 2004. u Ministarstvu europskih integracija Republike Hrvatske. Njegov je znanstveni rad fokusiran na međunarodne političke odnose, osobito pitanja Zajedničke vanjske i sigurnosne politike EU-a, proširenja EU-a i NATO-a te utjecaja tih procesa na stabilnost Jugoistočne Europe. Odabrani recentno objavljeni radovi: Knezović, Sandro,Complementarity or Competition? – EU and NATO Enlargement Processes and Their Effects on Regional Co-operation. In Approaching or Avoiding cooperative Security? – The western balkans in the Aftermath of the kosovo Settlement Proposal and the riga Summit, Felbebauer, Ernst M; Jureković, Predrag, Labarre, Frederic (ed.). Vienna, Austria – National Defence Academy and bureau for Security Policy at the Austrian Ministry of Defence in co-operation with PfP consortium of Defense Academies and Security Studies Institutes, 2007.; Knezović, Sandro, The Role of Civil Society, Media and Education in Post-Conflict Rehabilitation Activities. In Post-conflict rehabilitation, de Dardel, Jean-Jacques; Gustenau, Gustav; ed. Pantev, Plamen. Vienna, Sofia – National Defence Academy; bureau for Security Policy at the Austrian Ministry of Defence in co-operation with PfP consortium of Defence Academies and Security Institutes, 2006.; Knezović, Sandro, Postkonfliktni okviri regionalne sigurnosti i suradnje u Jugoistočnoj Europi – inicijative EU. Politička misao, 43 (2006.), 3. Fakultet političkih znanosti, Sveučilište u Zagrebu.


Mr. sc. Iva Kornfein znanstvena je novakinja na Institutu za međunarodne odnose, u Odjelu za međunarodne ekonomske i političke odnose u Zagrebu. radi na projektu “Ekonomski aspekti sigurnosti”. Preddiplomski studij novinarstva završila je na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu (2005.), a magistrirala je Europske studije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu (2008.). Od 2006. do 2008. bila je zaposlena u Ministarstvu znanosti, obrazovanja i športa RH.


Brigadir mr. sc. Marinko Lozančić rođen je 1962. godine u Splitu. Završio je Zrakoplovno-tehničku vojnu akademiju u Sarajevu 1984. godine. kao dragovoljac Domovinskog rata priključuje se Hrvatskoj vojsci 1991. godine te obnaša dužnost načelnika Odjela informiranja u Upravi IPD MORH-a. Poslijediplomski studij na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu – Zagreb (polje: geoznanosti) završava 1998. godine (tema: “Demogeografski aspekt velikosrpske agresije na Hrvatsku”). Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro” završava 2000. godine, a ratnu školu “Ban Josip Jelačić” 2007. godine. Na Hrvatskom vojnom učilištu “Petar Zrinski” predaje Vojnu geografiju i Strategiju obrane. Na Hrvatskim studijima 2001.-2005. godine predavao je kolegij Politička geografija.


Darko Marinac, diplomirani novinar, rođen je 1960. u Herceg Novom. Do početka 2008. radio je u OS RH i bio pripadnik elitne postrojbe HV-a, 1. gardijske brigade “Tigrovi”. Posljednje godine u vojsci proveo je na poslovima odnosa s javnošću. Njegov interes vezan je za sigurnost i obranu, oblikovanje obrambenih politika kao javnih politika, medije u ratnom sukobu i odnose s javnošću, što je rezultiralo i interesom za odnose s javnošću sigurnosnog i obrambenog sektora. Pred tiskanjem mu je rad pod naslovom “Javnost i obrana”, koji sadrži i istraživanje o javnoj potpori studenata FPZG-a (2006.) punopravnom članstvu NATO-u, a koji će se izdati uz potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa. Njegova buduća knjiga bit će priručnik za korisnike sigurnosti i sigurnosno-obrambenog sustava, o tome kako bi društvo trebalo organizirati optimalnu sigurnost i obranu i za sebe i za pojedinca. Dosad je objavio više specijaliziranih tekstova iz područja sigurnosti i obrane u Hrvatskom slovu i Fokusu i stručnih tekstova u vojnom informativnom tjedniku Obrana te vojnom stručnom magazinu Hrvatski vojnik, kao: Medijsko pokrivanje OS RH, Dijalektika nacionalne sigurnosti, Javnost i oružane snage, Istraživanje kao sastavni dio odnosa s javnošću, Terorizam i mediji i dr.


Brigadir dr. sc. Dario Matika, izvanredni profesor, ravnatelj je MORH-ova Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava. rođen je 1961. u Puli. Završio je Visoku vojnu školu (1980.) i Mornaričku akademiju (1985.) te stekao magisterij vojnih znanosti (1991.), kao i doktorat tehničkih znanosti (1996.). U OS RH/MORH-u obnašao je niz dužnosti: suradnik brodarskog instituta (1991.), viši stručni savjetnik za minsko-eksplozivna sredstva (1992.), donačelnik Odsjeka za gospodarski sustav u Sektoru sigurnosti (1996.), načelnik službe u Upravi za obavještajno-analitičke prosudbe (1999.), načelnik službe u Obavještajno-sigurnosnoj upravi (2001.), ravnatelj MORH-ova Instituta za istraživanje i razvoj obrambenih sustava (od 2005.). Glavna područja znanstvenog, stručnog i profesionalnog interesa: nacionalna sigurnost, energetska sigurnost i kritična infrastruktura, kontrola transfera opasnih materijala, automatika i procesna regulacija. Glavna autorska objavljena djela: Sudac, Davorin; Matika, Dario; Valković, Vladivoj; Identification of materials hidden inside a sea-going cargo container filled with an organic cargo by using the tagged neutron inspection system; Nuclear Instruments and Methods in Physics Research A – Accelerators Spectrometers Detectors & Associated Equipment. 589 (1); 2008.; 47-56; Matika, Dario; Ogorec, Marinko; Pristupanje Republike Hrvatske NATO-u u percepciji nevladinih udruga; Društvena istraživanja. 17 (1-2); 2008.; 173-198; Matika, Dario; Hrvatsko pridruživanje EU i NATO – sigurnosni aspekti; u: Tatalović, Siniša (ur.) Hrvatska i europsko sigurnosno okruženje; Politička kultura, Zagreb, 2008.; 36-42; Matika, Dario; Istraživanje geopolitičkog aspekta energetske sigurnosti i kritične infrastrukture za nacionalni sustav obrane; u: Tatalović, Siniša (ur.) Energetska sigurnost i kritična infrastruktura; Politička kultura, Zagreb, 2008.; 53-69; Valković, Vladivoj; Sudac Davorin; Matika, Dario; kollar, robert; An Underwater System for the Threat Material Detection; In: Vukić, Zoran; Long-hi, Sauro (eds.) Proceedings of the 7th IFAC Conference on Control Applications in Marine Systems; Zagreb: center for Underwater Systems and Technologies, 2007.


Roko Mišetić je stručni savjetnik u Institutu za migracije i narodnosti (Zagreb), gdje radi na projektu Utjecaj migracija na regionalni razvoj Hrvatske. Diplomirao je geografiju (područje demogeografije) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine. Područja znanstvenog interesa: demogeografija, ukupno kretanje stanovništva (prirodno i mehaničko), projekcije stanovništva. Odabrani radovi: Otočni logaritam: aktualno stanje i suvremeni demografski procesi na Jadranskim otocima. Zagreb: Ministarstvo mora, turizma, prometa i razvitka, Institut za migracije i narodnosti, 2006. (suautor Ivan Lajić); “buduće kretanje broja stanovnika Hrvatske: projekcija 2001.-2031.”, Društvena istraživanja, Zagreb, god. 13, 2004., br. 72-73, str. 751-776 (suautor Ivo Nejašmić); “Utjecaj prisilnih migracija na promjenu biološkog sastava stanovništva – primjer Sisačko-moslavačke županije”, Migracijske i etničke teme, Zagreb, god. 18, 2002., br. 4, str. 307-317.


Dr. sc. Boris Mlačić, viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je 1966. u Zagrebu. Diplomirao (1991.), magistrirao (1996.) i doktorirao (1999.) psihologiju na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 1992. radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Primarno područje rada: psihologija ličnosti. Znanstveni interesi: leksički pristup u psihologiji ličnosti, velepetori model, teorije i modeli ličnosti, diferencijalna psihologija, razvoj ličnosti, analiza sadržaja. Voditelj projekata trajne istraživačke djelatnosti MZOŠ-a: “Osobine ličnosti i prirodni jezik” i “Osobine ličnosti, prirodni jezik i kognitivni razvoj”. Od 1999. do danas predaje na Hrvatskim studijima, gdje vodi kolegije Psihologija učenja, Psihologija pamćenja, Diferencijalna psihologija i Teorijski sustavi i modeli u psihologiji ličnosti. Sudjelovao u planiranju i izvođenju više desetaka temeljnih i primijenjenih empirijskih istraživanja. Objavio je 20 znanstvenih radova i više znanstvenih istraživačkih izvještaja. Sudjelovao na 17 međunarodnih i tri domaća znanstvena skupa, od toga je pet puta pozvani predavač na međunarodnim znanstvenim skupovima. član je Hrvatskog psihološkog društva i Europske asocijacije za psihologiju ličnosti. Dobitnik je godišnje državne nagrade za znanost za 1999. godinu – nagrade za znanstvene novake u području društvenih znanosti.


Pukovnik dr. sc. Marinko Ogorec rođen je 1957. godine u karlovcu. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske, magistrirao na Fakultetu društvenih znanosti u Ljubljani, a doktorirao na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1997. godine. Djelatnu službu u bivšoj JNA napustio je krajem 1989. godine. bio je direktor Javnog poduzeća “karlovački tjednik”, a 1991. uključio se kao dragovoljac u Domovinski rat, te je obnašao dužnost načelnika pješaštva karlovačke Operativne zone (kasnije Zbornog područja). Tečaj za diplomatsko-konzularne poslove RH, koji je organiziralo Ministarstvo vanjskih poslova u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, pohađao je i uspješno završio 1992. godine, a kao prvi naraštaj Vojno-diplomatske škole 1995. godine. Po završetku Vojno-diplomatske škole radi u Uredu za vojne izaslanike i protokol Ministarstva obrane RH, sa stranim vojnim izaslanicima. Od 2000. – 2004. godine bio je vojni izaslanik RH u ruskoj Federaciji, a po povratku je bio na dužnosti načelnika Odjela bilaterale u Službi za međunarodnu obrambenu suradnju MORH-a. Trenutačno obnaša dužnost načelnika Odjela za razvoj obrambenih sustava u Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava MORH-a i bavi se znanstveno-istraživačkim radom iz područja politologije. Objavio je četiri knjige: “Hrvatski domovinski rat” (1994.); “Vojna sila bivše Jugoslavije” (2001.); “Vojno-diplomatska praksa” (2005.) i “Putinova Rusija – novi uspon stare vojne sile” (2008.) te 97 znanstvenih, stručnih i publicističkih radova. Objavio je i “Priručnik za snajperiste”, koji je izdao Odjel za pravila GS OS RH u Zagrebu 1997. godine kao službenu stručnu literaturu iz tog područja vojne djelatnosti. Osim znanstveno-istraživačke i publicističke djelatnosti bavi se nastavnim radom kao viši predavač na Veleučilištu u Velikoj Gorici te kao gost-predavač na Diplomatskoj akademiji MVPEI, ratnoj školi “ban Josip Jelačić” i u Vojno-diplomatskoj izobrazbi MORH-a.


Dr. sc. Nenad Pokos, izvanredni profesor, viši znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Zagrebu 1965. Diplomirao je 1991., magistrirao 1996., a doktorirao 2000. godine. Područja znanstvenog interesa: demografija i demogeografija. Objavio je tridesetak znanstvenih i stručnih radova.


Dr. sc. Tomo Radičević, znanstveni suradnik, radi u Službi za obrambenu politiku i planiranje (MORH) na dužnosti načelnika Odjela. rođen je 1957. u Pisarovini. Završio je Vojnu akademiju kopnene vojske u Beogradu 1980. godine, poslijediplomski studij obrane na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1986. godine, a doktorat političkih znanosti stekao je na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu 1996. godine. Od 1980. do 1991. radio je u Obrazovnom centru RSUP-a SRH/Policijska akademija MUP-a, kao nastavnik na srednjoj, višoj i visokoj policijskoj školi te zapovjednik u specijalnim postrojbama. Od 1992. do 1996. radi na Hrvatskom vojnom učilištu kao nastavnik na časničkoj školi. Od 1996. radi u Ministarstvu obrane RH: viši savjetnik u Vojno-tehničkom savjetu, zamjenik načelnika u Uredu za izradu strategije obrane, donačelnik odsjeka i načelnik Uprave za obrambenu politiku, ravnatelj Instituta za istraživanje i razvoj obrambenog sustava. bio je čelnik ili član timova koji su izradili hrvatske strateške dokumente 2002. godine. Područja znanstvenog interesa: sigurnosne studije, politologija, vojne/obrambene studije. Objavio je 13 znanstvenih radova, imao tri izlaganja na znanstvenim skupovima, jedno poglavlje u knjizi te pet stručnih članaka. Objavio je i knjige: Transparentnost obrane: bijela knjiga o obrani, “DEFIMI”, Rakitje, 2000. godine te “Defence Transparency: white Paper on Defence”, elektroničko izdanje (www.defimi.hr).


Petra Rodik rođena je 1977. godine u Zagrebu, radi kao znanstvena novakinja/asistentica na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Diplomirala je sociologiju 2002. godine i trenutačno radi na doktorskoj disertaciji u sklopu Poslijediplomskog studija sociologije na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. U dosadašnjem radu bavila se problemom društvenih sukoba i struktura organiziranog nasilja, i to iz različitih perspektiva: od primjene formalnog, agent-based modeliranja na problem međuetničkih sukoba (Klarić Rodik, Petra, Dražen Penzar i Armano Srbljinović [2005.] Formalni modeli društvenih sukoba. Zagreb: FF Press) do organizacije kulture oružanih snaga (Klarić Rodik, Petra [2007.] “O heurističkoj vrijednosti koncepta vojne kulture” Polemos 10 (2): 31-48).


Mr. sc. Gabrijela Sabol rođena je u Čakovcu 1975. Zaposlena je kao asistentica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar na projektu Nove ekonomske elite, institucije i prostorna ovisnost strategija razvitka. Diplomirala je sociologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1998. godine, a magistrirala 2005. godine na katedri za marketing Ekonomskog fakulteta u Zagrebu. Od 2003. godine izvršna je urednica časopisa Društvena istraživanja. Do sada je objavila nekoliko znanstvenih i stručnih radova. Predaje na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu predmet Sociologija interneta. Područja njezina primarnog znanstvenog interesa jesu organizacijska kultura i sociologija komunikacija.


Dr. sc. Ines Sabotič rođena je 1972. godine u Parizu. radi kao znanstvena suradnica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar. Studirala je u Francuskoj i doktorirala na Paris I Pantheon-Sorbonni 2002. godine, polje povijesti. bavi se kulturnom i urbanom poviješću Hrvatske, napose Zagreba. Objavila je nekoliko radova i sudjelovala na međunarodnim znanstvenim skupovima. Objavila je knjigu “Stare zagrebačke kavane i krčme” (2007.), AGM, Zagreb.


Doc. dr. sc. Tomislav Smerić, znanstveni suradnik u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođen je u Zagrebu 1964. Na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu diplomirao je 1989., magistrirao 1994., a doktorirao 2003. godine. bio je zaposlen na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu te u Ministarstvu obrane Republike Hrvatske. Sudionik je Domovinskog rata. Od 2000. godine predaje izborni kolegij Sociologija vojske na Studiju sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je jednu knjigu (Tomislav Smerić (2005.), Sparta usred Babilona? Sociologijski aspekti vojne profesije. Zagreb: Hrvatska sveučilišna naklada) i petnaestak znanstvenih i stručnih radova te, kao koautor i suradnik, više znanstvenoistraživačkih studija na području sociologije vojske, socijalne ekologije i urbane sociologije.


Dr. sc. Armano Srbljinović, viši stručni savjetnik pri MORH-ovu Institutu za istraživanje i razvoj obrambenih sustava, rođen je 1970. u koprivnici. Zvanje diplomiranog inženjera matematike stekao je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (1994.), magistra znanosti na interdisciplinarnom poslijediplomskom studiju Vođenje i upravljanje pokretnim objektima pri Sveučilištu u Zagrebu (1999.), a doktorat društvenih znanosti, polje: sociologija, na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2009.). Glavna područja znanstvenog, stručnog i profesionalnog interesa: društveni sukobi, formalni modeli društvenih procesa i društveno računarstvo (social computing). Glavna autorska objavljena djela: Klarić Rodik, P., Penzar, D., Srbljinović, A., Formalni modeli društvenih sukoba, FF press, Zagreb, 2005.; Penzar, D., Srbljinović, A., About Modelling of Complex Networks with Applications to Terrorist Group Modelling, Interdisciplinary Description of Complex Systems, vol. 3, no. 1, 2005., pp. 27-43; Srbljinović, A., Penzar, D., rodik, P., kardov, k., An Agent-Based Model of Ethnic Mobilisation, Journal of Artificial Societies and Social Simulation, vol. 6, no. 1, 2003.


Mr. sc. Ines Sučić, viša asistentica u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar, rođena je u Zagrebu 1975. Diplomirala je psihologiju 1999. godine na studiju psihologije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, magistrirala iz područja kriminoloških istraživanja 2002. godine na University of Cambridge te iz područja socijalne psihologije 2007. godine na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Znanstvena je novakinja na projektu “Odrednice rizičnih i devijantnih ponašanja u nacionalnom i globalnom kontekstu”. Područja interesa: razvoj delinkventnog ponašanja, socijalne devijacije i antisocijalna ponašanja, socijalni identitet, vrijednosti. U koautorstvu je objavila dva poglavlja u knjizi i pet znanstvenih ili stručnih radova.


Mr. sc. Marko Vučak, načelnik Odjela obrambenih priprema u Ministarstvu obrane rH, rođen je 1977. u Splitu. Diplomirao je na Fakultetu političkih znanosti, smjer politologija 1999. godine, a magistrirao 2005. na poslijediplomskom znanstvenom studiju “Komparativna politika” na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, na temu “Transformacija NATO-a i novi oblik mirovnih operacija: komparativna analiza mirovnih operaciju u BiH i na Kosovu”. Uz druge oblike izobrazbe pohađao je i Program in Advanced Security Studies (George c. Marshall European center for Security Studies, Garmisch-Partenkirchen, 2007.). Od 2003. godine zaposlen je u Ministarstvu obrane, a radio je na poslovima obrambene politike i planiranja. Područja interesa obuhvaćaju obrambenu i sigurnosnu politiku, upravljanje u krizama, međunarodne odnose.


Pukovnik Anto Zelić, načelnik Službe za obrambenu politiku i planiranje u Ministarstvu obrane RH, rođen je 1962. godine u Strupini, Bosna i Hercegovina. Diplomirao je 1987. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za psihologiju, a 1997. završio je dvogodišnji edukativni psihoterapijski program School for cybernetics of Psychotherapy, Zagreb. Pohađao je G.c. Marshall center, Garmisch-Partenkirchen, Sr Njemačka, tečaj “Leaders for the 21st century” (2000.), Zapovjedno-stožernu školu “Blago Zadro”, HVU Zagreb (2002.–2003.), NATO School: NATO Staff Officer Orientation course (2004.) te “G.C. Marshall center”, Garmisch-Partenkirchen, Sr Njemačka, Executive Program In International And Security Affairs (2004.). U OS RH/MOrH-u obnašao je različite dužnosti – od vojnika i postrojbenog psihologa do načelnika odjela i načelnika službe. U području vojne psihologije vodio je projekt educiranja psihologa za krizne intervencije. Tijekom izrade Strateškog pregleda obrane (SPO) bio je dio tima za vođenje završne inačice projekta, a tijekom izrade Dugoročnog plana razvoja OSRH 2006.-2015. bio je voditelj tima za izradu DPr-a. Zamjenik je voditelja radne skupine za izradu koncepta transformacije civilne obrane u sustav upravljanja u izvanrednim situacijama/krizama te zamjenik voditelja radne skupine za izradu Plana obrane rH. recentni stručni radovi i priopćenja na stručnim skupovima: Dalibor Mesić, Anto Zelić: Psihički aspekti posebnih vojnih zadaća, Vojna psihologija-priručnik za hrvatske časnike, knjiga treća, Zagreb, 2005.; Suzana štefen, Anto Zelić: Psihička zaštita vojnika u zarobljeništvu, Vojna psihologija-priručnik za hrvatske časnike, knjiga treća, Zagreb, 2005.; Mladen Trlek, Anto Zelić: Budućnost vojnog angažiranja i vojna psihologija, 16. godišnja konferencija hrvatskih psihologa. Poreč, 2008.


Prof. dr. sc. Dražen Živić rođen je u Vukovaru 1968. godine. Diplomirao je 1993. godine na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Na istom je fakultetu magistrirao 1998. i doktorirao 2000. godine. kao viši znanstveni suradnik radi u Institutu društvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba. U razdoblju od 2002.-2006. godine bio je voditeljem znanstveno-istraživačkog projekta: “Demografski gubitci i posljedice Domovinskog rata”. Od 2008. godine voditelj je projekta: “Demografski aspekti urbano-ruralne polarizacije Hrvatske”. Posebno se bavi istraživanjima povezanima uz demografiju Hrvatske, demografiju malih područja, demografiju braka i obitelji, demografske posljedice rata te etnodemografiju. Voditelj je područnoga centra Instituta Ivo Pilar u Vukovaru. Izvanredni je profesor na studiju sociologije Hrvatskih studija Sveučilišta u Zagrebu. Dobitnik je Državne nagrade za znanost za znanstvene novake u području društvenih znanosti (2001.). Objavio je sedamdesetak znanstvenih i stručnih radova u međunarodno referiranim časopisima, domaćim znanstvenim časopisima te zbornicima radova i knjigama, kao i tri knjige u suautorstvu i jednu knjigu kao samostalan autor. Suurednik je triju zbornika radova. Sudjelovao je na četrdesetak hrvatskih i međunarodnih znanstvenih skupova. Sudionik je Domovinskog rata. Dobitnik je Spomen medalje Hrvatski križni put (2005.). Oženjen je i otac dvoje djece. S obitelji živi u Vukovaru.

 


Summaries



Dario MATIKA & Armano SRBLJINOVIĆ: NATIONAL SECURITY AND DEFENCE OF THE REPUBLIC OF CROATIA IN THE EURO-ATLANTIC CONTEXT

The entry of croatia into NATO and the European Union will significantly transform the context of development, security and defence of the country. The act has symbolically denoted the completion of the process of transition, i.e. the end of the transitional period, during which croatia has been transformed into a country of market economy and multiparty democracy. The challenges and processes facing croatian national security and defence in the Euro-Atlantic context are great, but also encouraging, because they provide for a long-term stability and peace that are necessary for security, prosperity, and the rise in standard of living. changes will also affect the immediate security environment. what set of scenarios should croatia take into account when considering its national security and what approaches may contribute most to the fulfilment of citizens’ needs? what new (and old) national interests best express the will and needs of citizens with regard to their safety, security, protection and democratic functioning of the state, and at the same time determine croatia’s position within the international community? what about new challenges, such as energy security, and about corresponding new capabilities that are required for the national security system, as well as for the croatian Armed Forces? The aim of this paper is to reflect on some of these issues without aspiring to find complete answers and solutions, and to underline that croatia will retain its full right of decision-making in the fields of security and defence, and regarding its policy in general, but now as part of a community of nations constituting the united Europe.


Sandro KNEZOVIĆ & Iva KORNFEIN: EU AS A FUTURE GLOBAL SECURITY FACTOR AND THE RELEVANCE OF SEE REGION STABILITY

The idea of European integration derives from a need to enhance economic cooperation in post-war Europe and to ensure its sustainable development. However, owing to the changing dynamics of international relations, the process of European integration has shifted somewhat to political integration as well and, especially after the fall of the berlin wall, EU started developing its institutional and operational capacity in that sense, investing recognisable efforts into formulation of common foreign and security policy. EU foreign policy towards the region of Southeast Europe (SEE) has changed significantly since the first attempts to deal with the crisis in ex-yugoslavia. From non-coherent attempts to stabilize the region, regional approach to Stabilization and Association Process (SAP) EU has learned from its mistakes in dealing with the region. However, European Union foreign policy and its instruments have not yet proved that there is a comprehensive solution for all security and stability issues in the region. This particularly relates to bosnia and Herzegovina and the issue of kosovo. The paper analyses shortcomings of EU foreign policy towards the region from the security aspect and gives recommendations for improvement of policy instruments in dealing with relevant issues. EU’s capability to deal with the problems of SEE region, gravely influences EU’s role as a global security factor since the region is surrounded by the members of the enlarged EU.


Marinko LOZANČIĆ: SECURITY CHALLENGES FACING THE REPUBLIC OF CROATIA IN THE EURO-ATLANTIC GEOSTRATEGIC CONTEXT

After the destruction of bipolar world, through power projection, NATO has spread geostrategic Euro-Atlantic influence deeply into the European East. At the same time, in the process of redistribution of global power, as an integral part of spatio-functional processes and relationships, a new generation of warfare begins, which requires prompt preventive response, but also development of new capabilities based on the networked integration of total national/allied powers. Since the conventional large-scale aggression against the Alliance is unlikely, the security challenges require the use of military factors as constituent part of a networked integration of total national/allied capabilities against the asymmetrical action. Actors of non-traditional way of warfare try to avoid military advantages and tactical battlefield, they act on undefended key points, mostly in urban areas, and thus indirectly affect the sources of power, gravitational centres – the agents and creators of political decisions. Security challenges, in the context of Euro-Atlantic integration processes, require from the republic of croatia as a member of NATO and on its way of entering the EU, the development of overall national power, or the development of military capabilities interoperable to allied forces for the conduct of multinational operations in the modern global war as a process, characterized by the dynamism of a large number of new battlefields, and a large spectrum of various military operations with different operational goals. In that context, modernization and equipment are important components of military capabilities, but as an integral part of interactive relationships of numerous factors, which by their individual abilities and in terms of modern network warfare against the “invisible” enemy, do not represent an appropriate response to asymmetrical threats and dangers. Thus, although important, numeric size of the future force becomes less a measure of personal capabilities. In line with the transformation of goals much more important are force structure, new military technologies, the level of knowledge and skills of future officers, and new ways of thinking adapted to a completely new way of warfare.


Stjepan DOMJANČIĆ: STRATEGIC DEVELOPMENTAL VISION OF THE DEFENCE SYSTEM: CONCEPTUALISATION IN CROATIAN CONDITIONS

Croatia today, actually, does not have roof strategic documents in the area of defence and national security. There are at least two reasons: first, all documents created after the National Security Strategy and the Defence Strategy, which had to operationalize them, were not consistently derived from strategic solutions defined by these strategies and have not supported the goals or followed principles contained in them. Second, secondary documents created after these two strategies, derogated their statements and took over the role of a surrogate strategic document. The croatian Armed Forces Long-term Development Plan 2006–2015 became more than a plan; it was also a key criterion in the defence system performance evaluation against threats and risks. The area of defence and national security reflects the neglect of central government institutions. croatian political establishment does not consider this area as part of its agenda. Solutions brought are not result of careful analyses, expertise, political discussions and the search for the optimal response modalities, but a manifestation of “instant inspiration” and political calculations. croatian defence system in the post-war period, failed to build a clear, socially acceptable, internally and externally recognisable identity and cohesive models. we have witnessed the double reduction of defence. On the one hand, the area of defence has been reduced to the Ministry of Defence. The defence is not understood as a function of the state, but only as a matter of the Ministry of Defence. On the other hand, the defence has been reduced to the armed forces, that is, to the military component.


Josip ESTERAJHER: GLOBAL THREATS AND CHANGES IN POWER RELATIONS

Global economic crisis is directly affecting the changes in power relations that have already begun; in other words – the transition from unilateral into multipolar world (with the increasing role of regional organizations) calls for new patterns in security systems’ behaviour. Security systems of European states are faced with old threats (such as conflicts in the Middle East, terrorism, organized crime, etc.), but also with the emerging new threats (climate changes, piracy, threats to energy security, cyber security, etc.). Furthermore, there are an increasing number of interrelated actors who can jeopardize the stability of societies, countries and associations. current security threats, which are not only external, but directly affecting the stability of European societies, have been recognized in European security documents, which direct the proceedings of security systems towards the above-mentioned challenges. The number of challenges and probably decreased capability of transatlantic allies to fulfil their military and humanitarian obligations calls for an increased necessity to harmonize the answers to global security threats. The republic of croatia, as full NATO member state, has taken a significant step in increasing the level of protection and security for its citizens and the society in whole, but has at the same time taken over a part of responsibility in achieving the goals of the Alliance.


Mirko BILANDŽIĆ: TERRORISM AS AN (IN)EFFECTIVE STRATEGY: THE EXPERIENCE OF CROATIA AS A MEMBER OF THE UN ANTI-TERRORIST COALITION AND SC COUNTER-TERRORISM COMMITTEE

The adoption of the UN Security council resolutions 1368 and 1373 was the introduction of croatia’s accession to the Anti-terrorist coalition. At the beginning of 2008 croatia accepted chairmanship over the UN Sc counter-Terrorism committee that put croatia into a position of some kind of a leader of international community in the fight against terrorism and imposed a significant role in defining and executing efficient counter-terrorist strategies. what can croatia learn from the world experience? Terrorism, as an indication of political and social crisis, of dissatisfaction with the political, social, economic, religious and other trends, is one of the most dangerous political and security phenomenon of the modern era. Statistical reviews clearly prove this, providing information about the execution of 80,000 terrorist acts and the existence of 650 terrorist organizations in the age of modern terrorism (since 1968). A more convincing evidence was a brutal terrorist attack on the United States that is not only the most brutal single terrorist act in history, but also the act which has definitely changed the modern world. At the same time, contemporary world, both at national levels and at the level of international community, has not yet found an effective response against terrorism. why? Terrorism is a phenomenon that raises a number of different dilemmas and controversy. One of distinct political, professional and academic dilemmas is the degree of terrorism efficiency as a political strategy. Effective opposition to terrorism and its elimination are conditioned, above all, by the profound knowledge of the phenomena of terrorism. contrary to previously dominant policy researches which pointed to the ineffectiveness of terrorism, contemporary academic research provide different picture in terms of effectiveness of terrorism as a political strategy. According to these researches, in 53% ofcases, in smaller or greater percentages, terrorism proved as an efficient means of achieving political goals.


Marijan BARIĆ: CHANGES IN THE EUCOUNTER-TERRORISM MEASURES AFTER THE 9/11 TERRORIST ATTACKS: UK, GERMANY AND FRANCE

The events of September 11 terrorist attacks have triggered both institutional and policy changes in the EU Security and Defence Policy and also on the national level of the Uk, Germany and France. These two processes seemed to be set on a two different tracks: national vs. the EU and hard to coordinate. The fight against terrorism being of such a complex nature involves vast variety of tools, measures and institutions and implies greater coordination on the supranational (EU) as well as on the national level. However, within the European Security and Defence Policy this coordination seems to be more on a declarative and voluntary basis. The problem is that national policies and measures of the Uk, Germany and France differ from the proclaimed common goals on the EU level but between those countries as well, thus making the common EU anti-terrorism policy questionable and hard to implement. This paper will show the differences in the counter-terrorism measures on the EU level and on the national level of the Uk, Germany and France.


Marko VUČAK & Anto ZELIĆ: MODERN APPROACHES TO THE EMERGENCY MANAGEMENT

The paper examines modern approaches in the area of emergency management. Under current security circumstances, the developed parts of the world have shifted their focus from state preparedness in the event of war to preparedness for different kinds of emergencies that may afflict society. Two basic approaches have been developed – a comprehensive and an integrated approach. All possible threats are being considered and a coordinated response to those threats is demanded from all institutions involved, based on previously conducted preparedness activities. These approaches are founded on a risk management process which includes a permanent systematic analysis of possible threats, risk assessment and determination of necessary preventive measures in order to reduce the risk, to mitigate possible negative consequences and/or increase the level of society’s resilience to those threats. It is obvious that modern crisis management approaches are based on prevention, and the state response to hazards that have occurred is only a result of previously conducted preventive and preparedness actions. Among others, prevention and preparedness activities include: critical infrastructure protection, business continuity plans, development of capabilities catalogues and establishment of emergency operations centres.


Tomo RADIČEVIĆ: CROATIA’S ENGAGEMENT IN NATO – STRATEGICALLY IMPORTANT SECURITY ASPECTS

NATO solutions and practices generated two types of strategically important influences on croatia’s security: on the condition and perspectives of its security, and on development of its defence capabilities. collective defence, regardless of the long-term perspective to remain Alliance’s core purpose, is not a uniquely identified and indisputable area of activity. Nevertheless, croatia, due to its geo-political position, may fully rely upon its functionality in the event of a small-scale attack on its territory, but this cannot be absolutely guaranteed in the event of a large general military threat. In many situations, croatian participation in a broader collective security missions in which NATO encounters a series of disagreements and difficulties, may increase croatia’s influence in resolving regional and global security issues, as well as guarantee successful and safe execution of difficult operations. At the same time, this type of engagement puts croatia in a position where it faces additional security risks that call for proactive participation in the shaping of the Alliance’s security policy. considering the Alliance’s decision-making system and distribution of power, the croatian influence in the broad spectrum of activities will depend on its own approach, policy-making capability and engagement. with respect to its defence budget per active duty personnel, croatia will encounter serious issues in the implementation of the NATO Force Goals, i.e. in achieving interoperability with countries which budget resources are significantly higher.


Ines SABOTIČ: A VIEW TO THE REPUBLIC OF CROATIA THROUGH NATO ON-LINE DOCUMENTS FROM 1991 TO 2008

The aim of this paper is to present a general picture of the republic of croatia in NATO documents, or more precisely, in the on-line documents published on the NATO-related web pages (www.nato.int). The official documents of NATO or of its bodies were analysed, along with those of NATO member states or associated countries (e.g. statements, press releases, speeches), and press conferences and interviews that mention the word “croatia” or “croatian”. The analysed period starts in 1991, the year when croatia declared independence, and ends in 2008 when croatia received an invitation to join the Alliance. The number of documents has fluctuated over time, which points to a certain chronology of relations between croatia and the Alliance. Taking into account great historical and structural changes in NATO and croatia, the chronology of their relationship can be divided into two periods: before and after 2000. content of the documents was also changed over time, reflecting the dynamics and development of their relationship which is also demonstrated through actual achievements (e.g. MAP). However, special attention should be devoted to the way in which NATO explains the croatia’s main political events, what events it has paid attention to, or has not mentioned at all. It is important to bear in mind that the documents of NATO are primarily of a political nature and that they are intended to send political messages in order to manage reality.


Marinko OGOREC: CROATIAN MILITARY DIPLOMACY IN THE SYSTEM OF COLLECTIVE SECURITY

Armed forces of the republic of croatia are among a few military organisations in the world that over a short period of only 18 years had passed its full development cycle from a literally forced formation in conditions of bloody aggression, through construction of a respectable factor of national security with the support of traditional recruitment and training, to a small, professional army tailored to the needs of collective security provided by NATO membership. Such accelerated transition of armed forces was followed by the corresponding transformations of the croatian military diplomacy, which represents an increasingly important segment of the entire international communication of the republic of croatia. The system of collective defence demands adjustment of national defence systems over a whole range of parameters, in order to be compatible with national defence systems of other allied countries involved in a mutual system of defence, and similar is expected also from military diplomacy as one of the key elements of the defence system. In this case, military diplomacy not only represents national forces but should be able to create preconditions for the work of joint multinational headquarters, units and institutions and of joint team work. In the forthcoming period, the croatian military diplomacy will have to follow reform processes that are currently underway, to a greater or lesser extent, in almost all NATO member countries, which again opens the questions of the method of managing this system, the need of methodology amendments and the content of training the military-diplomatic representatives, as well as of the optimal areas of their accreditation, sub accreditation and residence. One of the greatest challenges in this process is the adjustment of military-diplomatic structures to the demands of modern military-diplomatic practice, but being


Dražen ŽIVIĆ: DEMOGRAPHIC RESOURCES AS A FACTOR OF NATIONAL SECURITY OF THE REPUBLIC OF CROATIA

On the basis of relevant statistical-demographic documentation, the fundamental dynamic and structural indicators of current and predictable/expected demographic trends in croatia were analysed and presented. Total and natural depopulation, demographic ageing and population spatial polarization are basic contemporary and markedly negative demographic processes and trends in croatia, which – along with other factors – have prevailingly destabilizing and limiting impact on the security and defence of the republic of croatia. Interconnectedness and interdependence of population and security are valuated not only from the viewpoint of development of immediate human resources of defence forces but also from the viewpoint of preserving the social and economic stability and of balanced spatial-regional development as the essential prerequisites of building general political, economic and national security and defence capabilities of our country. Therefore, necessary demographic revitalisation should also be encouraged in order to eliminate one of the potentially more significant security threats to the republic of croatia.


Nenad POKOS & Roko MIŠETIĆ: BASIC DEMOGRAPHIC INDICATORSOF THE CROATIAN BORDER BELT

In the paper, the croatian border belt is considered the area of all municipalities and cities in the mainland that bordered one of the neighbouring countries in 2001. At the time of the last census the border belt included 23% of the total number of cities and municipalities. Position at the border can negatively affect many functions and activities of a settlement and become a hindrance to demographic development. On the other hand, a village or a city can take advantage of its borderline position over other cities laid more centrally within the national territory, which may in turn result in and encourage the demographic development. Therefore, the paper deals with the changes in the number of the borderline area population across all intercensus periods between 1900 and 2001. In addition to changes in the population number, the paper analysed changes in age structure of the borderline population between 1981 and 2001. Due to different genesis and different times when the borders of croatia were drawn, the analysed changes are illustrated at the level of six smaller units. These units were border belts towards Slovenia, Hungary and Serbia, while the border belt towards bosnia and Herzegovina (as the longest) was divided into three smaller areas: the northern or Slavonian, central or banovina-kordun-Lika area and southern or Dalmatian area.


Boris MLAČIĆ & Roko MIŠETIĆ: CONTENT ANALYSIS OF THE CROATIAN PRESS RELATED TO THE CROATIAN ARMY 1991–2006: DESCRIPTIVE AND EVALUATIVE ASPECTS

The paper describes an extensive study on the representation of the croatian Army by means of a content analysis of the croatian press over a sixteen-year period. content analysis included a systematic sample of 10% of the croatian daily and weekly newspapers in the period 1991–1996 and their contributions depicting crucial and socially the most relevant events related to the croatian Army. On the sample of 14,589 selected contributions, the trained evaluators applied the analytical matrix which, along with other information included those on the dominant topics and actors of the contributions, but also on the writers’ attitude towards them. This paper covers two aspects of the content analysis: descriptive and evaluative. Descriptive aspect of the analysis refers to the representation of the croatian Army in the croatian press, to the contributions’ dominant topics, content categories and actors related to the croatian Army. Evaluative aspect of the analysis refers to the writers’ attitudes towards the dominant topics, areas and actors in the contributions related to the croatian Army. both aspects were also analysed with respect to two time periods: the period of war (1991–1996) and post-war period (1997–2006), as well as by individual years of analysis. Finally, the similarities and specifics of the daily compared to the weekly press, and characteristics of individual newspapers were discussed.


Darko MARINAC: ARMED FORCES AND MEDIA

Ever since the time of Napoleon and the development of printing technology to the cNN broadcast effect, media have been significantly present in wars. Today, relationship between media and security-defence sector is characterized by globalisation of media and threat fragmentation. After the cold war, army-related writings were prevailingly sceptical but it was treated as any other institution depending on the value of news information. Media were greatly covering Desert Storm operation, and reporting from Iraqi Freedom operation has introduced the term “embedded” journalism. In croatia, during the Homeland war media had regularly reported and croatian public followed reports from the battlefields. After the war the interest has declined and critical relationship increased but also sensationalism and circulation exploitation of the croatian Armed Forces. Military and media have a potential of disrupting national interest. communication capabilities of defence sectors are concentrated in main headquarters and defence ministries. cooperation with media as a part of public relations of defence sector it is necessary to know media and to plan communication with them. In defence system knowledge on public policies, communication and media training are necessary. Until 2007, croatian public was poorly informed on NATO and croatian participation in peacekeeping missions which reflected in weak support to full membership into the Alliance. by entering NATO, republic of croatia is adopting public standards of NATO Alliance.


Ivana FERIĆ & Tomislav SMERIĆ: PRIDE IN ARMED FORCES AS A CONFIGURATIVE ELEMENT OF NATIONAL PRIDE

National pride is a core societal value which unites the citizens of a country and characterizes a society as a whole. The structure of national pride, based on the valuation of specific national achievements, reflects the public perception of a social situation, and is highly determined by the public awareness of particular aspects of social life and the importance attributed to specific areas of social action. The analysis of data collected through large-scale public opinion surveys, conducted in 1998, 2002 and 2008, on representative probabilistic samples of adult population of croatia, reveals that a majority of croatian citizens express strong and positive national sentiments; pride in armed forces being one of the major constitutive elements of croatian national pride together with achievements in sports, national history and the achievements in arts and sciences. results indicate the degree of expressed pride in armed forces to be lower in members of the younger generation, the better educated, and the higher SES urban residents. Importance of “pride in armed forces” as a component of croatian national pride was additionally illustrated by comparing the results obtained in 34 world countries, showing that citizens of croatia rank high above the average for their pride in armed forces.


Petra RODIK & Renata FRANC & Ines SUČIĆ: THE WARIOR AND THE PEACEKEEPER ROLES AS THE ASPECTS OF CAF OFFICERS' IDENTITY

Pursuing the common organizational goals, members of armed forces share some common values, such as patriotism and honour, while at the same time their attitudes in some regards vary. when it comes to CAF, intensified participation in international missions has introduced new dinamics into the sphere of organizational goals and roles. The peacekeeper role thus becomes more prominent. This role draws its legitimacy from supranational normative and institutional order, while the traditional warrior role is legitimized by the national defense goals. This study aims to find out if the cAF officers uphold specific value orientations (patriotism, warriorism, support for peacekeeping, support for global institutions), to determine whether some sociodemographic or professional attributes may serve as good predictors for differences in their attitudes, and to see whether warriorism and support for peacekeeping are mutually compatible or mutually exclusive value orientations. The analysis is based on a survey (N=596 officers) conducted within the project croatian Military – croatian Society. The results indicate that CAF officers show relatively highest support for patriotism, relatively low support for the global institutions, and generally, do not see the role of the warrior and that of the peacekeeper as mutually exclusive. The most consistent predictors for attitudinal differences regarding the four value orientations are gender, military rank and previous participation in international mission(s).


Željko HEIMER: TYPISATION OF UNIT WAR FLAGS AS A BASIS FOR STUDYING IDENTITY OF THE CROATIAN ARMED FORCES

For the purpose of research of the croatian Armed Forces identity based on symbols indicated on unit flags, a preliminary research was conducted in order to collect data on the existence of flags, their appearance and other essential elements, and to create a kind of the flag catalogue that would serve as a basis for the analysis of their content and identity indications. The data on almost 300 unit flags from the period 1991-2006 have been collected by now. They are kept in three major collections – in the Military Museum (40), in the General Staff collection (80) and in the collection of symbolic war flags made in 2006 (150). There is also a smaller number of individual flag examples collected from other sources, and for some of them the data were only collected based on photographs documenting their use. Preliminary analysis of the collected data showed that 6 types of flags could be distinguished according to their fundamental design. The groups are well differentiated by their chronology, and despite some overlapping, they clearly show on the one hand a tendency towards the development of unit individual identity and on the other a tendency of building common identity of Armed Forces of the republic of croatia as a unique organization.


Vladislav HINŠT: PPBS AS A FRAMEWORK FOR THE ESTABLISHMENT OF DEMOCRATIC CONTROL OF ARMED FORCES

Two basic goals of the NATO programme Partnership for Peace in implementing defence reform of the member states, referred to the establishment of democratic control over armed forces and introduction of transparency in defence planning and budgeting. At the same time, NATO recommended introduction of Planning, Programming and Budgeting System (PPBS) or development of own (national) versions of such a system based on the principles of PPbS as a tool for the rational management of defence resources. Policy transfer of this approach to budget planning has enabled the establishment of democratic control of armed forces in transition states, building as a result civil-military relations appropriate for liberal democracy, and the creation of preconditions for transparency in defence planning and budgeting. creation of the croatian version of PPbS in comparison to the corresponding model of the republic of Slovenia will be considered from the aspect of new institutionalism.


Tomislav SMERIĆ & Gabrijela SABOL: PRIVATE MILITARY COMPANIES – MILITARY ENTREPRENEURSHIP AT THE BEGINNING OF THE TWENTY-FIRST CENTURY

The resurgence and rise of private military companies (PMc) represents an important aspect of the post-cold war international security environment. As legally chartered companies PMcs employ and manage civilian personnel, they have modern corporate business form, and provide a wide range of military services (combat, advisory, support roles) to a variety of state and non-state clients. This paper presents data from two surveys, conducted in 2008, dealing with the attitudes on issues related to potential PMcs activities in croatia – the first among a representative random sample of the croatian public (N=3420) and the second among a representative sample of cAF officers (N=596). Also, this paper examines PMcs characteristics, typologies and factors that have created demand for the establishment of the privatised military industry, as well as variety of dilemmas and consequences that stem from the PMcs activities: a) regarding the traditional role of nation-states as exclusive providers of military security and their ability to monopolize the means of violence (sovereignty erosion hypothesis); b) issues of legality, legitimacy and accountability (normative regulation and self-regulation under international law; ethics, morality and business/economic aspect of PMcs activities); c) the impact of PMcs activities on civil-military relations in various socio-political contexts.


* Prijevod i lektura: Vesna Hajnić

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro