Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Hrvatska industrija sreće

 
Sreća hrvatskih građana se od 1995. povećala za dva stupnja na skali od 1-10 i sada je oko 7, što je relativno visoko. U usporedbi sa zemljama EU nalazimo se pri vrhu tranzicijskih zemalja, a zauzimamo 19. poziciju na listi od 28 EU zemalja, kaže hrvatska “doktorica za sreću”, prof. dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan iz Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”

Umjereno sretni   Granica 13.000 dolara   Lakše tegobe   Nepotrebne terapije   Skupo mentalno zdravlje   Najprodavanije knjige   Bolja selekcija   Indeks sreće   Trening za menadžere   Loši u prognoziranju

 


Jeste li sretni? Ne zadovoljni, nego doista, uistinu sretan čovjek? Živite li život koji je ugodan, dobar ili smislen? Jer postoji razlika između ova tri života. Ugodan život bi se prema nekim modernim psihološkim definicijama mogao opisati kao život pozitivnih emocija. Dobar život je život u kojem jačamo naše snage, vrline i talente. Smislen život uključuje sve prije navedeno i još nešto - onaj osjećaj da znate zašto ste ovdje, znate da će sve biti u redu s vama, osjećate neki mir koji izmiče definiciji. Ugodan život, pa i dobar život mogli bismo definirati kao život ispunjen zadovoljstvima, no smislen život je zapravo jedini - sretan život

Gledajući statistički, Hrvati su naoko sretan narod. Vlastitim životom nezadovoljan je tek svaki deseti Hrvat, a baš nesretnima ih se smatra 6,5 posto. Obiteljskim životom zadovoljno je više od polovice stanovništva, a društvenim oko 40 posto. U istraživanju sreće koje od 1960. provodi Ruut Veenhoven Hrvati se mogu pohvaliti da od 73 godine prosječnog trajanja života, čak 43 godine žive sretno. No što je s preostalih 30 godina?

 

Umjereno sretni

Gledajući financijsku računicu, jasno je zašto ljudi umjesto odlaska psihijatru radije posežu za rješenjem iz knjige za samopomoć
 
Domaća recentna istraživanja pokazuju da više od polovice stanovnika Hrvatske, odnosno njih 57,5 posto, vjeruje kako je u današnjoj situaciji potrebno raditi stvari koje uvijek nisu korektne, ako se želi napredovati u životu. Oko 55 posto građana smatra i kako je za uspjeh daleko važnija sreća od rada. Svega 25,6 posto građana Hrvatske s optimizmom gleda na budućnost, što bi značilo da je gotovo tri četvrtine stanovništva pesimistično, a njih 39 posto tvrdi da im je život postao toliko kompliciran da gotovo ne mogu pronaći izlaz.

- Čini se da je sretan čovjek u današnjem svijetu onaj koji radi, koji optimistično gleda na budućnost, koji ostvaruje dobre odnose s bližnjima, s obitelji i prijateljima, i koji je relativno zadovoljan svojim zdravljem. Sreća se definira kao dugotrajno i često osjećanje pozitivnih emocija. Međutim, treba istaknuti da je većina ljudi umjereno sretna. U Hrvatskoj procjene osjećaja sreće pokazuju konstantan porast od 1995., kada su prvi put rađena. Recimo da se sreća hrvatskih građana od tada povećala za dva stupnja na skali od 1-10 i sada je oko 7, što je relativno visoko. U usporedbi sa zemljama EU nalazimo se pri vrhu tranzicijskih zemalja, a zauzimamo 19. poziciju na listi od 28 EU zemalja, kaže hrvatska “doktorica za sreću”, prof. dr. Ljiljana Kaliterna-Lipovčan iz Instituta za društvena istraživanja “Ivo Pilar”.

 

Granica 13.000 dolara

 

No biti sretan zapravo uopće nije lako, što god tko rekao. Nekad je sreća bila imati topli obrok na tanjuru svakoga dana. Ili ostati živ u ratu. Ili roditi zdravo dijete. Aristotel je, 350 godina prije nove ere, rekao da svi ljudi žele biti sretni, ali sreću traže na različite načine. “Jer mnogi misle da je to nešto očigledno i jednostavno - na primjer, užitak, bogatstvo ili čast. Neki misle da će ih usrećiti jedna stvar, drugi misle da će im sreću donijeti nešto posve drugo. U stvari, ista osoba često mijenja mišljenje; kada je bolesna misli da je sreća u zdravlju, a kada je siromašna onda misli da je u bogatstvu.”

Ono što je danas sigurno, jest da sreću ne treba povezivati s novcem. Nakon deset godina intenzivnih istraživanja - ne samo psihologa, nego i ekonomista - odgovor nije jednostavan, ali bi se mogao sažeti u jednu rečenicu: sreća ne ovisi o novcu ako ga imate. Ako ste jako siromašni, kaže prof. Kaliterna-Lipovčan, teško da možete biti sretni, ali kad dostignete jednu razinu zadovoljenja osnovnih životnih potreba, daljnje povećanje prihoda neće vas učiniti sretnijima.


Prema istraživanju Zavoda za javno zdravstvo, neki oblik tableta za smirenje stalno ili povremeno koristi gotovo 80% građana Hrvatske


- U jednom je istraživanju procijenjeno da je ta granica 13.000 američkih dolara bruto nacionalnog dohotka, nakon koje porast materijalnog više ne utječe na to u kojoj će se zemlji građani osjećati sretnijima. Što se tiče čimbenika koji utječu na osjećaj sreće, mislim da je bitno da je čovjek zadovoljan onim što ima, postiže ili se nada da će postići. Nije važno samo zdravlje, već zadovoljstvo vlastitim zdravljem.

Nije važno imati, važno je biti zadovoljan onime što imamo, bilo da se radi o materijalnim stvarima ili odnosima s drugima - ističe profesorica.

 

Lakše tegobe

 

Upravo na toj tankoj, neopipljivoj granici između onoga što imamo i toga koliko smo zadovoljni time što imamo, izrasla je cijela nova industrija modernoga društva - industrija sreće. Ako mislite da niste dio nje, da ste imuni na to što vam prodaju, jako se varate. Malo istraživanje koje je proveo Jutarnji list, pokazuje sljedeće. U deset godina Hrvati su na knjige za samopomoć potrošili 10 milijuna eura. Na psihoterapiji je svakoga dana između 3000 i 4000 ljudi. Potrošnja lijekova za smirenje u pet se godina povećala za 40 posto. Na poslu vas treniraju da postanete asertivni, komunikativni, vječno nasmiješeni. Trend koji je svojedobno iznikao na Zapadu i kojem smo se godinama smijali i izrugivali, jer neurotični zapadnjaci za najboljeg prijatelja imaju psihijatra, dane provode ganjajući karijeru, a večeri provode sami, čitajući kako da u pet koraka pronađu ljubav za cijeli život, ili kako da pripitome svog bezosjećajnog muškarca s Marsa, odnosno histeričnu ženu s Venera, stigao je i u Hrvatsku. I od njega se jako dobro živi.

Prema istraživanju koje je proveo Hrvatski zavod za javno zdravstvo prije dvije godine, tablete za smirenje, uključujući i lijekove na prirodnoj bazi koje se prodaju u ljekarnama bez recepta, povremeno ili stalno koristi gotovo 80 posto građana Hrvatske. Logično, ako se zna da je većini ljudi lakše uzeti tabletu za smirenje, nego promijeniti svoj život. Ovdje ne govorimo o ozbiljnim psihičkim poremećajima, iako su i oni u porastu, pa Svjetska zdravstvena organizacija predviđa da će, primjerice depresija, do 2020. zauzeti drugo mjesto na ljestvici najčešćih bolesti. Ovdje govorimo o lakšim tegobama, napetosti, nesanici, paničnom poremećaju, osjećaju nezadovoljstva; o tome da, kako raste kompetetivnost u društvu, raste i potreba za kapsuliziranom srećom i mirom. Procjene, primjerice, govore da se u cijelom svijetu od lijekova za depresiju godišnje zaradi oko 17 milijardi dolara. Kritičari kažu da svi ti slučajevi nisu pacijenti koji boluju od ozbiljne, teške kliničke depresije, za koju je nužno uzimati lijekove.

 

Nepotrebne terapije

Na cijelom  se svijetu od lijekova za depresiju godišnje zaradi 17 milijardi $, a do 2020. ta bi bolest mogla zauzeti drugo mjesto na ljestvici najčešćih


- Rješavanje problema uzimanjem lijekova za smirenje, benzodiazepina, vjerojatno je najjednostavniji način kako uskladiti svoj život te ostvariti ugodu. Ako liječenje nije ispravno vođeno, pa se lijekovi uzimaju dugotrajno, to postaje problem sam za sebe. Stvoren je velik broj nepotrebnih ovisnika o ovoj skupini lijekova - kaže nam prof. dr. Dinko Vitezić, specijalist kliničke farmakologije na Medicinskom fakultetu u Rijeci i Kliničkom bolničkom centru Rijeka.

Prateći uporabu ove skupine lijekova tijekom razdoblja od 2001. do 2006., farmakolozi su uočili kontinuirani porast potrošnje u Hrvatskoj koji je iznosio više od 40 posto. Uspoređujući uporabu u nas, te u skandinavskim zemljama (koje se tradicionalno opisuju kao sretnije), ova se skupina lijekova koristi u nas značajno češće, primjerice za oko 10 do 20 posto više nego u Finskoj, a za više od 50 posto nego li u Švedskoj.

- Uporaba benzodiazepina u gradu Zagrebu u 2003. bila je čak i dvostruko viša od hrvatskog prosjeka. Očigledno je da se za rješavanje problema u velikom gradu češće koriste tablete - napominje prof. Vitezić.

Potvrđuju to i rasprave na hrvatskim forumima. U virtualnom prostoru, skriveni iza nadimka, ljudi su mnogo iskreniji pa se tako svojedobno povela cijela rasprava o tome koje su tablete za smirenje najsigurnije. Zoe je tako, pod okriljem noći, u 21.45 sati, napisala: “Nikad prije nisam pila tablete za smirenje, ali sam prije par tjedana imala ‘situaciju’, pa sam popila Persen da ne plačem na javnim mjestima i pomogao mi je. Možda je placebo, tko će ga znati”. Netko skriven iza nadimka “foresst” komentira: “Meni je Persen forte, kad sam bila u izrazito lošim fazama, pomogao da uspijem izbjeći napade plača gdje treba i gdje ne treba (tipa na poslu, u bircu i sl.). Ne uspava me, samo mi postane svejedno i mogu obaviti ‘teške’ razgovore bez suza i reći stvari koje bi mi inače bilo bed.” Žena nadimka “oblaci samo oblaci” odgovara: “Probala Persen i nije pomogao. Meni pomogao Lexaurin kad bih imala ‘situaciju’, smiri me, ali me ne uspava i ne ošamuti. Barem mogu fizički funkcionirati (npr. hodati), bez panike i luđačkog lupanja srca i onog osjećaja da ću se srušiti u nesvijest ili da ću prestati disati. Ali ako nije neka krizna situacija, pokušaj bez tableta”.

 

Skupo mentalno zdravlje

 

Upravo to - da dosta ljudi koji pate, pokušava izbjeći lijekove - ističe i dr. Jadran Morović, psihijatar-psihoterapeut u zagrebačkom Domu zdravlja Centar. Umjesto pilule traže lijek u obliku razgovora. Dr. Morović liječi ljude već 30 godina i samo je kroz njegovu ambulantu u 10 godina prošlo oko 4000 ljudi. Budući da je ujedno i predsjednik Saveza psihoterapijskih udruga Hrvatske, kaže da u Hrvatskoj trenutno radi između 600 i 800 psihoterapeuta. Ako u prosjeku imaju pet pacijenata na dan, to znači da svakoga dana na psihoterapiju odlazi između 3000 i 4000 ljudi. Kaže kako je zamjetno da su ljudi sve skloniji zatražiti pomoć. Pritom nema razlike u tome tko dolazi - u ordinaciju psihoterapeuta dolaze i mladi i stari, i muškarci i žene, i ljudi iz urbanih i ljudi iz seoskih sredina. Hrvati su danas mnogo informiranija kad je u pitanju psihoterapija i predrasude više nisu onakve kakve su bile nekad, kad je bila sramota zatražiti pomoć za duševne boli.

- Smatram da je najbolje da ljudi na psihoterapiju dođu poslije 25. godine, jer su tada već formirane ličnosti i sebe mnogo bolje poznaju nego dok su bili mlađi. Tada su i spremniji mijenjati se, odnosno mijenjati ono što oni žele, a ne ono što od njih zahtijevaju drugi ljudi. Spremniji su otkriti što ih sprečava da budu sretniji ljudi - kaže psihijatar.

Iz svoje prakse zamjećuje da su ljudi skloniji potražiti pomoć kad ih život stisne - tada bi i htjeli sve odjednom riješiti, no to tako u životu, a i terapiji, ne ide. Psihoterapija je dugotrajan proces; kraći tretman, kad se terapeut i pacijent usredotoče na samo jedan problem, traje između 20 i 30 sati. Mentalno i emotivno zdravlje pritom nije nimalo jeftino, ako nemate uputnicu: Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje plaća psihoterapeutima 150 kuna po satu, no kad se odlazi u privatnu ordinaciju ta se cijena može popeti i do 500 kuna po satu psihoterapije. To bi značilo da je za tretman kod privatnog psihoterapeuta, kojem je su ljudi sve skloniji odlaziti, za rješenje manjeg problema, ponekad potrebno platiti i do 15 tisuća kuna.

Gledajući financijsku računicu, razumljivo je zašto ljudi, umjesto ulaska u ordinaciju, onda radije posežu za rješenjem iz knjige. Priručnik za samopomoć u prosjeku košta 100 kuna i za istu cijenu može se koristiti beskrajno dugo. Procjenjuje se da ta vrsta literature - a ona obuhvaća široku lepezu psiholoških savjetnika, duhovnih vodiča, poslovnih priručnika i još koječega - samo u Velikoj Britaniji godišnje ostvaraju profit od 80 milijuna funti. U Americi, zemlji rodonačelnici self-helpa, to tržište vrijedi više od 600 milijuna dolara, odnosno ugrubo oko šest posto čitavog tržišta knjiga. Hrvati su, prema našoj računici, u proteklih deset godina, čitajući knjige, na sreću potrošili 10 milijuna eura. Naime, prema katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice, od 1998. do rujna 2008. u Hrvatskoj je objavljeno oko 640 takvih knjiga. Neke od njih doživjele su i više izdanja, no gruba procjena kaže da je, ako je minimalna tiraža te vrste literature 1000 primjeraka po izdanju, prodano 640.000 primjeraka u proteklom desetljeću. Imajući na umu prosječnu cijenu knjige od stotinu kuna, to znači da su Hrvati potrošili 10 milijuna eura.

 

Najprodavanije knjige

 

U Planetopiji, nakladničkoj kući specijaliziranoj za zdrave stilove života, kažu da su ove godine, u usporedbi s prošlom, zabilježili porast prodaje njihovih knjiga od 25 posto. Najveći interes kupci pokazuju upravo za knjige koje govore o ženskom zdravlju, pozitivnom roditeljstvu, kvalitetnoj i zdravoj prehrani, a postoji i stalan dio čitatelja zainteresiranih za teme transcendentalnog, eteričnog i onostranog. U Profilu, koji se može pohvaliti najvećom knjižarom u Zagrebu, kažu da self-help literatura bilježi porast prodaje u odnosu na prošlu godinu i do 70 posto. Izdavačka kuća Profil prepoznala je trendove i oformila potpuno novu biblioteku u kojoj se objavljuju isključivo knjige za samopomoć. Većina knjiga koje su objavili, kaže njihov glasnogovornik Ivica Prtnječa, rasprodana je u nekoliko mjeseci, zbog čega su ubrzo uslijedila i druga izdanja. Profil godišnje objavi stotinjak novih naslova, od čega knjige za samopomoć čine 15 do 20 posto.

No najveći porast sasvim sigurno bilježi nakladnička kuća V.B.Z. kojoj knjige za samopomoć čine 40 do 50 posto svega što objave. Njima je prodaja self-helpa u odnosu na lani skočila za 20 posto, a mogu se pohvaliti i s najprodavanijom knjigom te vrste u Hrvatskoj - “Tajnom” Rhonde Byrne. “Tajna” je u svijetu prodana u 9 milijuna primjeraka i najprodavanija je knjiga iz područja duhovnosti svih vremena. Zašto se self-help tako dobro prodaje u Hrvatskoj? Kako to da su priručnici za samopomoć postali najprodavanije i najčitanije knjige kod nas?

 

Bolja selekcija

 

- Mislim da je u pitanju splet faktora. Kao prvo, nestala je skepsa da s tobom nešto nije u redu kad kupuješ takvu knjigu, na jednak način kao što je prije desetak godina postalo normalno imati svog psihijatra. Drugo, danas je bolja selekcija nego prije. Ranije se bez razmišljanja objavljivao američki self-help, što je u Hrvatskoj nailazilo na slab do dobar odaziv. Danas je selekcija prilagođena našem mentalitetu i ljudi to prepoznaju. Treći je faktor da ljudi i u svijetu i kod nas shvaćaju da ih materijalna stvarnost može dovesti samo do određene točke, pa se upuštaju u duhovna istraživanja tražeći trajan izvor sreće - komentira nam Bruno Šimleša, urednik biblioteke duhovne literature u V.B.Z.-u, ujedno osoba koja je dovela “Tajnu” u Hrvatsku.

Kaže kako u svom uredničkom poslu pokušava naći balans između komercijalnosti i kvalitete. Svjestan je da bez dobre prodaje knjiga ne bi mogla preživjeti tvrtka u kojoj je zaposlen, dok bez kvalitete ne bi mogao preživjeti on. Šimleša je i sam napisao tri duhovne knjige, a s obzirom da je po struci sociolog, zanimljivo je čuti zašto on smatra da ljudi tragaju za srećom i tragaju li za njom danas više nego prije.

- Ljudi su nekad sreću i sigurnost doživljavali pod okriljem institucionalizirane religije, potom pod okriljem industrijalizacije, znanosti i obrazovanja, ne nužno tim redoslijedom. Bili su uvjereni da će u tom novootkrivenom redu u svijetu naći mjesto za sebe, a kako se i to pokazalo nedovoljnim, logično je da ljudi danas sreću traže unutar, a ne izvan sebe. Smatram da će taj trend rasti sve više  - naglašava Šimleša.  Iskorištava li industrija sreće ljude? Je li stvorila umjetno tržište na umjetnim potrebama? Šimleša smatra da je potreba autentična, ali da svakako postoje ljudi koji svjesno iskorištavaju slabosti drugih ljudi. S njim se slaže i prof. Kaliterna Lipovčan, iako je ona i mnogo kritičnija.

 

Indeks sreće

 

- Naravno da je i to područje postalo “industrija” i da se kojekakvi proizvodi naveliko prodaju i nude na tržištu. Potreba za srećom nije umjetna potreba, ali čitav niz proizvoda i usluga koje nudi suvremeno društvo, a koji bi trebali povećati sreću, zasigurno to neće učiniti. Treba biti jako oprezan s pravom poplavom knjiga, priručnika i tečajeva koji nude rješenja za sve probleme, jer se sve najčešće svodi na banalnu rečenicu “Misli pozitivno!”. Kao da je to samo tako! To se teško može naučiti na jednom tečaju ili pročitavši jedan priručnik. Međutim, može se živjeti sretnije i zadovoljnije, a ako govorimo o društvu umjesto o pojedincu, onda to uključuje poboljšanje materijalnih uvjeta, osjećaja sigurnosti, ljudskih prava i sloboda i slično - napominje profesorica. U modernim društvima, potvrđuje ona, jedan od parametara uspješnosti zajednice jest i tzv. indeks sreće. On se kao pokazatelj uspješnosti neke zemlje mjeri tek od nedavno, a razlog je to što na osnovi tzv. objektivnih indeksa koji su se tradicionalno mjerili - kao što su stopa nezaposlenosti, bruto nacionalni dohodak, očekivani životni vijek, smrtnost novorođenčadi i slično - ne može zaključiti kako zapravo ljudi žive.

- Logično je da su svi ovi objektivni pokazatelji uvijek viši u bogatijim zemljama, pa su tek istraživanja sreće i životnog zadovoljstva građana pokazala da dobar život ne znači nužno i bogatstvo. U svjetskim razmjerima, među najsretnije zemlje ubrajaju se Island, Danska i Irska, a one sigurno nisu i najbogatije zemlje. Zašto je važno biti sretan? Najnovija istraživanja pokazuju da su sretni ljudi zdraviji i duže žive od nesretnih, ostvaruju bolje socijalne kontakte s drugima, više zarađuju i bolji su zaposlenici. Pa ne bi li onda trebalo biti u interesu svake države i vlasti da ima sretne građane? - pita profesorica.  

Da, i ne samo države, nego možda još više države unutar države - carstva kapitala koji ne poznaje granice. Mirela Španjol Marković već 17 godina sustavno trenira poslovne ljude u komunikacijskim i prodajnim vještinama. Cijena takvog znanja nije tajna: tvrtke plaćaju treninge po cijeni od 10.000 do 15.000 kuna na dan, a individualni polaznici njenih otvorenih seminara plaćaju oko 2800 kuna za dvodnevni trening. 

 

Trening za menadžere


- Uređene, uspješne tvrtke nude sustavnu edukaciju svojim menadžerima upravo u ovim temama, a često spoznaju da im ove vještine silno koriste i u privatnom životu. Naučimo ih gledati stvar iz perspektive sugovornika te da je konflikt odličan, ako njime znate upravljati, pa mi često napišu mail zahvale jer su nakon poslovnog treninga, upotrijebivši neke tehnike, riješili neki privatni konflikt. Učim poslovne ljude da smo i u životu i u poslu prije svega emocionalna bića i da tu uglavnom leži uzrok svih komunikacijskih nesporazuma. Muškarci se više tome opiru nego žene, ali kad spoznaju da moć uvjeravanja ne leži u njihovim argumentima, nego u prilagodbi sugovorniku, trening postaje ne samo informativan, nego i zabavan - kaže Mirela Španjol Marković, ujedno i autorica knjige “Moć uvjeravanja - retorika za menadžere”, koju je objavio Profil.

- Očekivanja koja se pred nas postavljaju na svim područjima, kako osobnog tako i poslovnog života, sve su veća i viša, a naše sposobnosti njihovog ispunjavanja - nužno ograničene. Posvetiš li se više obitelji, zaboravi karijeru. Baciš li se na razvijanje karijere, zaborave te djeca i prijatelji. Problemi nastaju kad se krenemo uspoređivati s drugima, na svoju štetu, ili su nam takve usporedbe nametnute izvana. Recimo ipak da je sreća primarno subjektivna kategorija pa je najbolje da svaki čovjek sam procijeni u kojoj je mjeri njegov život dobar i sretan. Informacija je, naime, sve više, sve je veća konkurencija, i moraju biti sve agresivniji, sve više obećavati, kako bi doprle do već sluđenog potrošača. Smatram da je osoba koja je u stanju kritički misliti ipak u prednosti jer je otpornija na stres, otpornija je na sugestiju i teže ju je izmanipulirati. Takvi ljudi ulažu dodatni napor tražeći i razmatrajući podatke koji se ne slažu s onim što trenutno vjeruju, a kad važu argumente za i protiv nečega, malo više pažnje posvećuju argumentima koji su protiv njihovog  trenutnog uvjerenja - kaže psihologinja Dubravka Miljković. Ove posljednje savjete je, zajedno s Majdom Rijavec, preporučila i čitateljima u njihovoj zajedničkoj knjizi “Tko su dobri ljudi - psihologija pozitivne osobe”, objavljene prije dvije godine.

 

 

Loši u prognoziranju

 

Ako još bilo tko sumnja u važnost sreće i industrije koja počiva na njoj, dovoljno je sjetiti se tko je 2002. dobio Nobelovu nagradu za ekonomiju. Nije ju dobio ekonomist, nego Daniel Kahneman, profesor psihologije i javnih odnosa na Sveučilištu Princeton, za svoj rad u području teorije mogućnosti. On je, između ostaloga, pokazao da je čovječanstvo vrlo loše u prognoziranju toga što bi ga moglo učiniti sretnim. Izbor između toga da li bismo radije vodili ljubav ili bili podvrgnuti mučenju, nije osobito težak, no ne možemo predvidjeti koliko dugo će nam užitak stvarati, recimo, jedenje čokolade. Upravo zato svi mi i dalje vjerujemo, iako svi dokazi govore suprotno, da možemo promijeniti naše živote u roku od tjedan dana, da se radost može kupiti na internetu ili da će svi naši problemi biti riješeni ako pogodimo sedmicu na lotu.


- Tanja Tolić, Jutarnji list - Magazin, 6. rujna 2008., str. 38-41.

- Ljiljana Kaliterna Lipovčan: Kvaliteta življenja, sreća i životno zadovoljstvo hrvatskih građana

- Predrag Bejaković; Ljiljana Kaliterna Lipovčan: Quality of life in Croatia: Key findings from national research

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro