Naslovnica SiteMap

matematika-ljudskog-zivota
pravo-na-sada


hr-excellence
Knjižnica instituta-katalog
knjiznica-twitter

Dr. sc. Saša Poljanec Borić o turizmu kao strateškoj grani


U srpanjskom broja magazina BANKA u tekstu "TURIZAM: Kao da je vrijeme stalo" dr. sc. Saša Poljanec Borić (Centar za istraživanje demokracije, dobru upravu i lokalni razvoj Instituta Ivo Pilar) objašnjava kako niskoakumulativni turizam, koji se bazira na 60 dana rada godišnje, definitivno nije strateška grana te da je pogrešna percepcija povezana s ulogom turizma u socijalizmu.

sasa_poljanec_1 sasa_poljanec_2


Zaostalo razmišljanje o turizmu kao strateškoj grani

Mantra o tome da je turizam jedna od strateških grana naslijeđena je iz socijalizma. Razvoj turizma počeo je 1963. kada je tadašnja politička elita odlučila da u Jugoslaviji moraju početi devizno poslovati. To je bila gospodarska afirmacija nesvrstanog statusa Jugoslavije i taj strateški element proizlazi iz činjenice da su hoteli na obali građeni kako bi prikupljali devize koje bi išle u centralnu banku Jugoslavije. Dakle, to "strateški" proizlazi iz toga što je turizam zemlju u smislu gospodarskog identiteta okrenuo na zapad, dok je prethodni koncept industrijalizacije koji je trajao od 1948. do kraja 50-ih godina bio pod utjecajem istoka.
Tada se prepoznala geopolitička pozicija Jugoslavije, političke elite prepoznale su vrijednost resursa, ali poslovni model je bio da objekti budu transmisija između strane potrošnje i zatvorenog deviznog tržišta. Ključ tadašnje ekonomije bio je skupljanje deviza ljeti te poslovanje na klirinškom tržištu zimi, a zarada je bila šticung. Velika većina objekata izgrađena je u režimu šticunga.
Druga je stvar tzv. opremljenost faktorima proizvodnje, dakle resursima koji su u Hrvatskoj fantastični. Hrvati su to usmjerenje zemlje počeli prepoznavati i interiorizirati kao hrvatski gospodarski identitet unutar Jugoslavije, s obzirom na to da je 88 posto turističkoga prometa u SFRJ realizirala Hrvatska. Hrvatska je taj i takav model razvoja preuzela, a ideja da je turizam strateška grana tako je ušla u "uporabu".
To nije slučajno jer je istina da turizam generira veliku količinu turističke potrošnje, važan je dio stabilnosti platne bilance u Hrvatskoj, dolazak turista važan je dio socijalne dinamike u primorskoj Hrvatskoj tj. održava vitalnost primorskih i otočkih zajednica odnosno ima važnu društvenu funkciju, a također je ključ fiskalnog kapaciteta otočkih zajednica. Ali, turizam je također već dio etablirane ekonomije, čije je strukturno obilježje izrazita sezonalnost i čiji aktualni razvojni ciklus proizvodi učinak žderanja prostora. Njegova je strateška pozicija konzumirana, za Hrvatsku, u Jugoslaviji, i potom pri stjecanju samostalnosti kad je turizam afirmirao sektor usluga i okretanje zemlje prema suvremenim političkim procesima tj. euroatlanskim integracijama. Kako je taj proces više-manje završen to više nije strateški sektor, već samo dio normalne ekonomske aktivnosti u zemlji u kojoj ključ turističke politike mora biti usmjeren na konsolidaciju ponude i građenje kvalitete, a ne na megalomanske mantre.
Strateška je zelena ekonomija, energetika i društvo znanja, a ne turizam koji je niskoakumulativan i bazira se na 60 dana rada godišnje. To da je turizam strateška grana jednostavno je zaostalo razmišljanje...

- Nives Matijević, Turizam: Kao da je vrijeme stalo, BANKA, srpanj 2010.

Institut društvenih znanosti Ivo Pilar © 2008-2016 | Impressum | Izrada web stranica: Vega Intro